Requiem za zbor, orkestar, soliste i još ponešto

Doputovali Goranovci u Dubrovnik.Nakon smještaja, određena karantena. Ležati, počivati se i čuvati glas. Ma, tko će počivati, pobjegli smo masovno na plažu i kupali se i divljali .Ostatak je lokao po sobama i kartao "belu", .Nakon višesatnog iživljavanja na plaži ,imali smo što vidjeti,crveni kao rakovi, omamljeni, promukli.Kada su nesretne ženske obukle dekoltirane haljine i kad su se naramenice do krvi urezale u potpuno opaljenu kožu, izgledale smo kao čudovišta.Veliki maestro se prvo iživljavao, tjerajući sopransku dionicu u divljačke visine, koje niti Clitorella nije uspjela doseći, zapravo tjerao je sve, vrištali smo kao u Zoo-u-.Nema spasa koncert počinje. Palača Sponza bila je pretijesna za publiku, orkestar, velik zbor, tako da smo svi bili nagurani jedni na druge. Nesretna Clitorella je bila usred timpana, bubnja, udaraljki. Na jednom mjestu u trenu "strašnog suda" sve udaraljke "drmaju" punom jačinom. Od vibracija puklo je slabo postolje i Clitorella je doslovno pala na timpane, u času kada smrtnik umire, pao je tenor, jadan ,na dijeti, pa mu je pozlilo. Basovi su upali na krivu dobu, kartaši baritoni izgubili su intonaciju,a alti su vrištali na sto načina da "spase" intonaciju .Solisti su bili falš, no to je uobičajeno, kratko malo KATASTROFA.Sopranistica ,koja je stajala do Clitorelle se požalila, da je žuljaju cipele, pa ih je skinula i strošpštale su se pod postolje, nakon koncerta jedva smo ih doslovno "iskopale".Veliki maestro je slao munje i gromove ne nas, slijedile su posljedice u Zagrebu, he do Zagreba se treba doletjeti?!
Clitorella