Overdose

Evo baš sam pročitala Blog od mog Dokija, gdje piše o onom overdose-u. Meni se isto frend u stanu (da napomenem živim u kući sa roditeljima, odvojeni stanovi) samo srušio i prvo sam oko 45 minuta pokušavala sa umjetnim disanjem, masažom srca, itd...Zamislite potpuno opušteno tijelo od kojih 95 kila pomaknut. No, kad sam shvatila da nema šale, da su mu usta plava, pjena počela ići na usta, nazvala sam hitnu. 'Ljubazna' gospođa s druge strane, kad je čula o čemu se radi samo rekla - 'Ekipe su na terenu, kad prva bude slobodna, onda će doći'. I to u 1 ujutro...Ja sam i dalje umjetno disanje davala, masažu srca, šamaranje, samo da mi ne umre. Moja mama je shvatila zbog buke da se nešto dešava i kad je došla i vidjela njega kako plavih usnica i u totalnoj komi leži bez svijesti na podu, već je grgljao samo, skoro je infarkt doživjela. No, počela je sa hladnim oblozima, pomogla mi da mu dajem masažu srca i umjetno disanje. Minute su bile sati...Rekla sam joj da može očekivati i policiju sa hitnom, no to nije bilo bitno. Jedino je bilo bitno da on ostane živ. Prošlo je preko 25 minuta i ja ponovo zovem hitnu. 'Ljubazna' gospođa mi kaže - 'A šta opet zovete. Jesam li vam rekla da će ekipa doći kad bude slobodna.' E onda sam poludila i rekla - 'Ženo božja čovjek umire, ne diše, pa šta je vama?' Uglavnom trebalo im je 45 minuta da dođu. Ušli su u stan, prvo su pitali tko je i šta je i kad sam rekla da ima hepatitis C, da boluje od PTSP-a, da se overdozirao, navukli su po 2 para rukavica. Kao da je zadnje smeće. Već je bio skoro gotov...Meni su rekli da se maknem da me ne zarazi (?!). Dali su mu jednu ampulu naloksona - ništa, ne reagira. Nakon par minuta drugu ampulu - ništa, opet ne reagira. I doktorica mrtva hladna kaže - 'Uopće neznam zašto ih spašavamo, gubimo vrijeme, trošimo materijal, kad se sami ubijaju. Ovaj je gotov.' Medicinski tehničari su otišli po nosila i taman kad su ga htjeli stavit na nosila, počeo je povraćat, slina, pjena, hroptanje. I nakon nekih minutu je došao kolko-tolko sebi. Kamen mi je pao sa srca. Doktorica je samo rekla - 'Fuj, dajte se maknite dok to ne izbaci iz sebe.' Onda je došlo do prepiranja da ga voze u bolnicu, što je on odbio, rekao da je sad ok...Cijelu noć sam probdjela, kad su svi otišli puknula sam si 3 puta jači šut od njega, no nije baš djelovao na mene. Smirio me, ali gledati kako ti netko doslovno umire pred očima - užas...
A najinteresantnije u cijeloj priči je da je taj isti dečko mene spasio od overdosea 8 mjeseci ranije. No, kad se meni desio nisu zvali hitnu, jer 'vlasnica' stana nije dozvolila...Bilo nas je 5. I njih troje govore joj da zove hitnu, a ona neda. Svađali su se oko toga cijelo vrijeme. On mi je davao umjetno disanje i masažu srca preko sat vremena, zaljevali su me hladnom vodom, davali sol u venu, šećer da pijem, svašta su smišljali, samo da se hitna ne zove. I tako dok nisam došla svijesti...A moglo se desiti da ne dođem svijesti. Baš me zanima kako bi objasnila moju smrt?! I to u stanu njenog dečka koji nije bio u Zagrebu tada...
Uvijek, ali uvijek, hitnu pozvat i gotovo...Nema diskusije. Zar je lakše živjeti sa spoznajom da si mogao spasiti prijatelja, da te nije panika uhvatila zbog policije?! Koliko je samo života izgubljeno zbog tog straha šta će biti sa murjom i panike...A neće biti ništa. Jer svatko sa imalo mozga u glavi će reći da je otišao u kupaonu bez njegovog znanja da se misli puknut, vratio se i srušio ili da je došao već overdoziran, da je samo ušao u stan i srušio se...
Nemojte biti kukavice. Ako sam ja, žensko, mogla riskirat, onda možete i svi ostali. Frendica je isto bila kod frendice koja se overdozirala i bio je jedan dečko još s njima. Koji je pobjegao. Murja nije došla. A hitnoj je trebalo preko pola sata da dođe, iako je stan bio udaljen 5 minuta hoda od hitne. Toliko o hitnoj.