Krik

Znaš li kako je teško spavati, a budan biti. Gledati svijet oko sebe, neznajući kamo pripadaš.
Misleći da se više nikada nećeš probuditi iz tog prokletog sna.
Gledaš vrijeme kako prolazi, minute, sate, dane, godine...Vrištiš na sav glas, a nitko te ne čuje. Ne čuje tvoj krik.
Očajnički tražiš nekoga tko će shvatiti, pružiti ruku i otvoriti srce. Pustiti te u svoj svijet...jer tvoj vlastiti svijet je sagrađen u oblacima laži, prevare i obmane.
Znaš li kako je to kad polako umireš...a svjestan si toga.
Tiho i nečujno nestaješ...
Negdje, jednom.
Netko će čuti moj krik...