Hepatitis - iz prve ruke

Baš sam jučer pričala sa dokijem o mom preboljenom hepatitisu B...i kako sam ga zaradila...
Nakon duge veze od skoro 4 god. upoznala sam dečka, prohodali smo i sve kao divno i krasno. I tako jedan dan nešto smo pričali o hepatitisu i kaže on meni - 'Znaš ja sam ti se cijepio, to možeš besplatno jer si ovisnik, a nikad neznaš ko ga ima.' Ja sam na to samo rekla ok i totalno zaboravila na to. To je bilo u veljači 2002. godine...Negdje početkom 5-og mjeseca počela sam osjećati strahoviti umor, nedostatak energije, bezvoljnost, depresija, samo bi spavala. Dr. Moravek je u pismu liječniku napisao da idem na testiranje, no moja doktorica je rekla da sam ja već bila i da šta ja hoću, da nema ona uputnica kako se meni sprdne. I ništa..dani su prolazili, meni je bilo sve lošije i lošije, sve dok jednog dana mi mama nije rekla - 'Pa ti imaš žute oči!'. Ja joj kažem, ma daj me nemoj još i ti sad zezat, kakve žute oči?! Dva dana kasnije, probudila sam se i pogledala se u ogledalo i sve mi je bilo jasno. Hepatitis. Mislila sam da ću se onesvijestit. Strah je naravno bio da nije hepatitis C, pošto sam ovisnik. Odmah hitno doktoru, jedva sam došla do auta, vađenje krvi i normalno - ALT, AST povećano, bilirubin isto...Nakon nalaza odmah u Zaraznu, gdje su me odmah primili u bolnicu. Nekoliko dana infuzije, ne smiješ iz kreveta, strogo mirovanje, a vani 7-mi mjesec. Vrućina katastrofa. Jedina terapija je bila moja heptanonska. Samo ležiš. Jedini način da se izlječiš. I jetrena dijeta. Čekala sam svakog jutra vizitu, samo da mi kažu koji je hepatitis. Naravno, kao ovisnik, oni su odmah zaključili da je hepatitis C. Naime, hepatitis C je tih, obično ne dolazi do žutila, nego se otkriva baš rađenjem markera na hepatitis. Molila sam Boga da nije C, nego da je B. Jer, informirala sam se i prije malo o hepatitisu, uvijek sam koristila svoj pribor, nikad nisam dijelila s nikim iglu, a pogotovo nebi ni slučajno uzela nakon nekoga. Tek nakon nekih 5,6 dana došao je mladi doktor i rekao da je ipak akutni hepatitis B. Nemate pojma koje olakšanje...Iako sam znala da ću izgubiti godinu života zbog svoje nesmotrenosti i gluposti. Počela sam razmišljat i odmah mi je bilo jasno kako sam ga dobila. Ne iglom, nego seksom. Glupača sam vjerovala da je zdrav. Na kraju cijele priče on ima Hepatitis B i C. Jeza me prošla. Još sam super prošla. Kako je dečko dosta zgodan, cure se upuštaju u seksualne odnose s njim bez pol frke. Nakon mene zarazio je još 2 cure, a prije toga njegova mama je imala hepatitis B ili ga još ima - moguće da je prešao u kronični. I još je jedna cura oboljela od B zbog njega. O hepatitisu C neću ni razmišljat, koliko je ljudi zarazio. A ja sam zarazila moju mamu. Imala sam ranu na ruci koja mjesecima nije zarastala. Ona je to previjala, stalno bila uz mene i tako se zarazila. Uglavnom, bila sam u bolnici oko 3 tjedna, doktorica me pustila doma prerano i to u nedjelju (tko otpušta bolesnike nedjeljom?!) jer je ona zaključila da sam se ja šlagirala u bolnici. A svaki dan su mi ruke pregledavali, vadili krv svakih par dana, pila sam terapiju normalno i smanjivala heptanone. Istina da mi je doma bilo ugodnije, ali ipak to nije smjela učiniti. Niti je ijedan od doktora rekao mojoj obitelji da se trebaju procijepiti. I tako nakon nekih 2 tjedna počela se mama tužit da je umorna i zglobovi ju bole. Znala sam. Nagovarala sam ju da ide raditi markere, ali ona je to pripisivala reumi, vrućinama. Nakon nekog vremena sam ju ipak uspjela natjerat da ide izvadit markere i dijagnoza - akutni hepatitis B. Odmah u bolnicu. Taman su je htjeli pustiti doma, kad je odjednom požutila ko suncokret, a nalazi se strahovtio pogoršali. Užasno. Osjećala sam toliku grižnju savjesti, krivila sam sebe i nisam je mogla u oči pogledat. Na kraju je bila 2 mjeseca u bolnici (jer je doktorica koja je mene otpustila napravila grešku i dobila jezikovu juhu zbog toga). Naravno, kako je ona već u godinama, njoj je puno teže bilo, i bolest i izlječenje i sve. Provela sam 6 mjeseci u kući, na strogom mirovanju. I došla na kontrolu - HbSAg još pozitivan. Mami i meni. Obje još uvijek zarazne. Mislila sam gotovo - prešao je u kronični. Pala sam u depresiju. Sa 4 heptanona sam stigla na skoro 30 u roku mjesec dana. Čak sam se i šlagirala nakon bolnice. Samo da otupim i ne razmišljam o tome. Zadnji ubod iglom i heroinom bio je u 12-om mjesecu 2002. Ali su heptanoni postali problem. Kako mi je jedini kontakt i komunikacija sa ljudima bio kompjuter i Internet, desilo mi se nešto divno. Upoznala sam Najdražeg. Našli smo se nakon 5 dana i od tada se više nikad nismo razdvojili. On nikada nije imao nikakvih iskustva sa drogom, a pogotovo sa nekim kao ja. Ja sam mu odmah rekla da sam ovisnik, na terapiji i da imam hepatitis B. Za razliku od mojih 'prijatelja', koji su netragom nestali, njemu to nije bilo važno. Samo je rekao - 'Ako se zarazim, budemo se zajedno lječili.' Početkom 4-og mjeseca 2003. otišli smo svi zajedno na kontrolu - mama, on i ja. I kada sam dobila nalaze, to je bila najdivnija vijest - HbSAg negativan, antitijela pozitvna...Moj Najdraži negativan na sve. Bolest je gotova. Izlječila sam se. Plakala sam od sreće. Kada sam dobijala nalaze, samo su mi rekli - 'Gotovo je, nemoraš se ni procijepiti, priroda tj. tvoj organizam je to učinio za sebe.' No, mama je još bila pozitivna. Ali, hvala Bogu nakon nekoliko mjeseci i ona je postala negativna. Izlječena.

Ja nikoga nisam zarazila. Svima sam rekla da imam akutni hepatitis B. Tako da se paze i da znaju.
I dan danas svima govorim da se idu procijepiti barem protiv hepatitisa B, jer NIKAD neznaš tko je nosioc virusa. Često neznaju ni oni sami. A tako se lako zaraziti. Lakše nego HIV-om. Ja osobno više nikada nebi ništa učinila s nekim dok nisam sigurna da je zdrav. Kad vidim papire, ok. A papire od Najdražeg sam vidjela i to mi je dovoljno za cijeli život.
Nažalost, hepatitis je strahovito raširen. Svi tipovi. Najviše B i C. Na jednog HIV zaraženog dolazi 4-5 zaraženih hepatitsom...To je stanje sada. A 'boom' se očekuje kroz nekoliko godina.
Procijepite se, pazite s kim se upuštate u seksualne odnose - kondomi obavezni, a ovisnici - svatko svoj pribor. I to obavezno. Bez iznimke.

Lijep pozdrav od one koja je prošla pakao akutnog hepatitisa B... :))) I na tuđim greškama se uči, ne zaboravite to....