Buđenje 13-ti dan

6:10 ja već budna, nescafe stoji pored mene, lagano pijuckam i baš mi je dobro...Krize nema, smirena sam, ništa ni ne boli i mislim da je to bilo to. Da je kriza gotova. Osmijeh mi na licu otkad sam otvorila svoje snene okice. Rekoh ja, 13 je moj sretan broj...Smanjujem i tablete, onak jednu manje, nekad dvije...Nekad i preskočim popodnevnu terapiju, kao npr. jučer.
Joj jučer je bio dan ludnica. No, kako sam napisala većinu, moram prokomentirat odlazak doktorici opće prakse. Upadam ja u Dom zdravlja, uredno sa 2 buketa cvijeća, čekaonica prepuna. I ja ravno kuc-kuc sestri, ona mi otvori, pusti me unutra, vani počela deračina kao gle ovu kak ulazi preko reda, a mi hipohonderi koji smo se došli družit tu moramo čekat. Malo sam se rastužila jer su moju med. sestru radi srca sat vremena prije hitnom u bolnicu otpeljali. I sad sjedim ja, čekam da pacijent izađe iz ordinacije, čujem kako mu govori gospodine nije vam ništa, al' on uporan ko mazga. I još priča o nekom lijeku, a doktorica njemu - to su vaginalete...Ja sam se odvalila. Nakon kojih 10 min izašao je i ja šmug u ordinaciju, doktorici cvijeće, a ona me onako izneneđeno gleda. Ja reko - ja sam gotova sa hepovima. Nema više. Odmah joj se pojavio osmijeh na licu i malo smo popričale, i na kraju ono - drž' se, držim fige da je ovaj put stvarno gotovo. I da će pozdravit med. sestru, odnjet joj cvijeće i reći joj divnu vijest...E sad dolazi dio - izlazak u čekaonicu bez buketa. Hehehheehe. Kako su me samo gledali, dobacivali, a ja sa osmjehom na licu. Idem si ja lagano...Da su samo znali koliko sam puta bila tamo po hepove. Nebrojeno mnogo puta. Prestrašno, sad kad razmislim o tome. Bljak...

Dobro i sretno jutro Vam svima želi totalno sretna Deep :))))