| home| ovisnosti| sadržaj |

SEKUNDARNA PREVENCIJA

SURADNJA I RAD SA OPĆINSKIM DRŽAVNIM ODVJETNIŠTVOM (ODO) I CENTROM ZA SOCIJALNU SKRB

ZBO Splitsko-dalmatinske županije surađuje s ODO od listopada 1997. na programu suzbijanja zlouporabe psihoaktivnih tvari i praćenja konzumenata lakih droga, a od studenoga 1999. aktivno surađuje i s Centrima za socijalnu skrb na području cijele županije.

PROGRAM SEKUNDARNE PREVENCIJE ZBO "NOVI MILENIJ "

Korisnici programa:

Program obuhvaća:

Program praćenja adolescenata koji konzumiraju i eksperimentiraju sa psihoaktivnim tvarima, poglavito marihuanom i ecstasyjem, kao i onih koji konzumiraju alkohol, obuhvaća sljedeće:

RAD S ADOLESCENTIMA

    Prvi kontakt uključuje uvodni intervju s adolescentom i njihovim roditeljima (obvezno prisustvo oba roditelja). Pri tom uvodnom razgovoru radi se procjena u koju vrstu tretmana je potrebno uključiti adolescenta (individualni ili grupni tretman), kao i informiranje roditelja i adolescenata o osnovnim pravilima kojih se trebaju pridržavati tijekom trajanja programa.

    Program praćenja adolescenta obuhvaća grupnu psihoterapiju u trajanju od 12 tjedana. Grupe se sastaju jedan put tjedno i poluotvorenog su tipa. Grupe su vodene koterapijski (2 terapeuta), a korištena tehnika jest psihodrama. Broj članova grupe je od 8 - 12. Grupa traje 90 minuta. U rad grupe može biti uključen i promatrač .

    Po procjeni stručnog tima, dakle, ako postoji indikacija, adolescente se može uključiti i u individualni tretman. Indikacija za individualni tretman su godine života (mladi od 16 i stariji od 21 ), školske ili radne obveze zbog kojih su spriječeni pohađati grupu u terminu koji je zadan, zatim emocionalne smetnje, specifični obiteljski problemi, udaljenost od mjesta stanovanja.

    Testiranje urina je obvezno 12 puta tijekom trajanja obveznog programa, što podrazumijeva sve uredne nalaze. Testiranje se vrši dijelom u terminu grupe, a dijelom u dogovoru s roditeljima, kako bi se uključio faktor iznenađenja. Naime, testiranje se izvršava nenajavljeno u suradnji s roditeljima, koji su obvezni aktivno sudjelovati u programu.

    Tolerira se jedan pozitivan test. Ako se radi o prvom testu, program se ne produžava. Ako se radi o bilo kojem sljedećem, obavezni program se zamjenjuje produženim programom u trajanju od još 4 tjedna, što bi značilo da produženi program traje 16 tjedana.

    Povremeno se vrši testiranje i na druge psihoaktivne tvari amfetamine, opijate i dr.), ovisno o procjeni stručnog tima.

    Psihijatrijski pregled i psihološka obrada rade se po potrebi.

    Obveza dodatnog praćenja odnosi se na maloljetnike i učenike osnovnih škola. Odvija se nakon završenoga obveznog ili produženog dijela programa (od 12 ili 16 tjedana) i traje sljedećih 3 - 6 mjeseci, s povremenim kontaktima i kontrolom urina na psihoaktivne tvari. Roditelji preuzimaju obvezu i odgovornost za uspješno provođenje dodatnog praćenja kao i suradnju sa stručnim timom. Ako roditelji nisu u mogućnosti izvršavati svoju ulogu zbog različitih subjektivnih ili objektivnih okolnosti ili jednostavno odbijaju suradnju, potrebno je u skladu s novim obiteljskim zakonom zatražiti suradnju i pomoć Centra za socijalnu skrb, primjenu mjere obiteljske zaštite u odnosu na maloljetnika {nadzor nad roditeljskom skrbi) i mlađeg punoljetnika (nadzor mladoj punoljetnoj osobi).

    Također, neophodna je suradnja s voditeljima osnovnih i srednjih škola koji su imenovani za izvršavanje preventivnih aktivnosti za navedenu problematiku u svojim odgojno-obrazovnim ustanovama.

RAD S RODITELJIMA

    Na prvom uvodnom intervjuu roditelj se informira o strukturi programa, te se educira o navedenoj problematici.

    Jednom mjesečno organiziraju se obvezne grupne edukacije za oba roditelja na kojima se obrađuju teme iz područja adolescentnog perioda, obiteljske strukture i roditeljske uloge u cjelini, te zlouporabe droga, alkohola i drugih rizičnih ponašanja mladih. Edukacija obuhvaća predavanje, radionice, učenje vještine komunikacije, razmjenu iskustava s profesionalcima i drugim roditeljima, kako bi se ojačala roditeljska uloga i roditelji postali aktivni sudionici u provođenju cjelokupnog programa.

Izvor: A Čudina, I Brajević-Gizdić. Ovisnost kod žena. Splitsko-dalmatinska županija - Zavod za bolesti ovisnosti. Split, 2000. str. 28-30


Home

moravek.org