NOVINARI, POLITIČARI,
KONOPLJA, NOVINE,  ALKOHOL ...

Prva stranica
Kako to radi riječki Novi list?
Predsjednički kandidati i klubovi ispijatelja (alkohola, zna se!) 
Političari, novinari i dekriminalizacija lakih (?) droga  
U kakvom su obliku problemi izazvani pijenjem alkohola prisutni u Hrvatskom tisku?
ŠTO POLITIČARI ZNAJU O PIJENJU, A ŠTO O POTEŠKOĆAMA IZAZVANIM PIJENJEM ALKOHOLA? A ŠTO BI TREBALI ZNATI?

Neprofesionalnost, neozbiljnost,
neodgovornost ili nešto četvrto?

Isječak iz Novog lista od 10. 01. 2000.

LEGALIZACIJA,   DEKRIMINALIZACIJA,
KRIMINALIZACIJA !?!

Kad novinari "dohvate" neku temu može se očekivati svašta. Pogotovo ako su naumili "pojasniti" našu stvarnost u odnosu na razna sredstva ovisnosti. Deset dana nakon famoznog članka u Novom listu koji prenosi djelove Račanova interviewa Mladini pod značajnim naslovom PREMIJER KOJI JE INHALIRAO MARIHUANU, pojavio se u vjesniku članak Silvane Oruč Ivoš s naslovom KAKO ĆE SDP-ova LEGALIZACIJA "TRAVE" PROĆI U SUDARU S KONZERVATIVNIM HSS-om?

Sada se još jedan SDP-ov političar doveo u zanimljivu vezu s ilegalnim sredstvima ovisnosti.

Zastupnica SDP-a Sanja Katetanović u tom se članku prikazuje kao promicatelj dekriminalizacije marihuane ili točnije dekriminalizacije posjedovanja indijske konoplje. Kapetanović navodi da se Forum mladih SDP-a zauzima za dekriminalizaciju "lakih droga". Prema tom članku, konoplju nebi smjelo biti kažnjivo posjedovati (koliko?) ili pušiti (također koliko? svi pušači obično puše dok se ne napuše). Kažnjivo bi bilo samo prodavanje konoplje. I tako bi se na specifičan način pridonijelo "mekšim" načinima rješavanja problema s drogama (za koje je dobrim dijelom prema SDP-ovim političarima zaslužan zna se tko). Zabranjena prodaja i dozvoljeno posjedovanje za osobne potrebe vjerojatno bi rezultirali vrlo zanimljivim ekonomskim odnosima u društvu.

Naslov članka donosi izraz legalizacija. Kasnije se u članku pojašnjava da to nije legalizacija konoplje u pravom smislu riječi, već ipak samo dekriminalizacija. Trebalo bi odustati od kaznenog gonjenja onih koji posjeduju, pazite sad, "takve opijate" (za neupućene: opijati su morfij, kodein, heroin i joše neke tvari dobivene iz maka; da li je to omaška?). Dalje se spominje primjer "mnogih zapadnoeuropskih zemalja u kojima je zadnjih godina dopušteno posjedovanje ili korištenje (a to pušenje! op DW) lakih droga za osobne potrebe". Mnoge europske zemlje zasada je Nizozemska (navodno se priključuje i Španjolska).

Sudeći prema članku u Vjesniku, ništa hitnijeg i važnijeg za naše mlade naraštaje od toga da ih rasteretimo (zakonom, zna se!) od tjeskobe zbog stanovite količine (koliko?) osušene konoplje u džepu. Ili pak možda čak i straha, dok to istu konoplju koriste za osobne potrebe (puše). Dozvoljeno posjedovanje osušenih djelova konoplje je dobro iz više razloga. Snizuje se cijena droge, pa je zbog toga manje kaznenih djela koja počinjaju narkomani (!?!, što li je pak sa zločincima koji proizvodnjom i prodajom namiču sredstva za življenje?).

Pri kraju članka spominju se protivnici takvih liberalnijih zakona. Oni tvrde da je učinak takvih zakona zapravo potpuno suprotan.

Stručnjaci koji svaki dan gledaju posljedice osobnog potrebovanja i korištenja lakih droga i koji zbog nečega imaju stanovite sličnosti s Don Quijoteom, nisu u članku niti spomenuti. Oni kao i da ne postoje (što je skoro - istinito).

Konac je članka pun iščekivanja, kako će u Saboru proći bitka liberalnih i konzervativnih snaga pri pokušajima donošenja zakona o dekriminalizaciji lakih droga. Bit će zabavno. Kad se raspravljalo prijedlog zakona o ograničavanju prometa duhanskih proizvoda, prvi put je Sabor u raspravi bio podijeljen na samo dvije skupine: pušače i nepušače. Bez obzira na stranačku pripadnost.

Nakon ovakvih članaka kamen pada sa srca zločincima. Oni već sada sastavljaju plan razvoja, proizvodnje i prometa lakih droga za osobne potrebe i inih supstancija koje tržište potražuje. Za 2005. godinu. Na zdravlje!

Mi u Hrvatskoj dobro smo integrirani u europska i svjetska zbivanja i od pamtivijeka imamo legalizirane i problematičnije droge od indijske konoplje: etilni alkohol i duhan. Ovog zadnjeg doduše samo nekoliko stotina godina, a li zato vrijeme trajanja legalizacije etilnog alkohola mjerimo s baren dva milenija. Našu uljudbenu povijest izmjerili smo tek jednim milenijem. Legalizirane droge etanol i duhan, nisu, doduše, baš u punom smislu legalizirane. Dok se njihova proizvodnja, raspačavanje i prodaja smatraju poželjnima i stimulira ih se, s potrošnjom je već nešto drugo. Tu postoji naglašena diskriminacija. Netko može piti i napijati se, dok netko to ne da ne može, nego ne smije. Isto je i s pušenjem. Zakonski propisi o tome što se, kako, kada, koliko i gdje može piti i pušiti, postoje na papiru, ali ih u praksi nekako ne osjećamo. Pa onda vidimo kako djeca iz osnovnih škola puše (duhan?) pred školskom zgradom, a za "marendu" se krijepe pivom iz limenki. Ili pak policajci u službi piju po birtijama. A i ravnatelj je jutros imao u posjeti nekakvu delegaciju, pa je ranije otišao kući zaplićući jezikom (i nogama).

D.Wölfl.

ŠTO POLITIČARI ZNAJU O PIJENJU, A ŠTO O POTEŠKOĆAMA IZAZVANIM PIJENJEM ALKOHOLA ?

Odmah ću odgovoriti. Zaju dosta, ali su njihova znanja uglavnom o onome što zapravo ne bi trabali znati. Točnije rečeno, o pijenju znaju, ali o dugoročnim posljedicama pijenja ili ne znaju ništa, ili su im predočbe o tome maglovite i vrlo površne.

Promicanje alkoholnih pićaje zakonom zabranjeno! Iz tog nekako izmiče pivo, koje neki ne smatraju alkoholnim pićem (ako nije alkoholno piće što li je onda?). Alkoholozi znaju, da pojedini njihovi klijenti i te kako uspješno recidiviraju pijući čak i ono što se na tržištu označava kao bezalkoholno pivo. Bezalkoholna vina se još za sada ne prodaju. Spekulacije s bezalkoholnim rakijama za sada su poznate samo iz homorističke literature.

Da li Budiša ili Mesić znaju da je skoro četvrtina populacije Hrvatske na neki način u vezi s negativnim posljedicama pijenja alkohola? Vjerojatno ne znaju. Zbog toga traže političke poene u udrugama koje njeguju "kulturu" ispijanja određenih količina alkohola.  Da li su pri tom svjesni, da takvim svojim nepromišljenim ponašanjem zapravo reklamiraju pijenje kao poželjan oblik ponašanja?
Jesu li istaknute i poznate osobe u politici ljubitelji alkoholnih pića  i u kojoj mjeri, to nije samo njihova privatna stvar. Istaknuti i poznati političari morali bi više voditi računa o oblicima vlastita ponašanja kojim se prikazuju u medijima i u javnosti uopće. Osim za pijenje alkohola isto vrijedi i za pušenje (duhana!).

A ŠTO BI TREBALI ZNATI?

Nije mi namjera pisati o tome što bi oni trebali učiti i naučiti o problemima izazvanim pijenjem alkohola i ovisnostima uopće. Ali ću zato ustvrditi, da svatko tko je samo vidio naslove ova dva novinska članka s desne strane, bez da ih je zapravo pročitao, a po profesiji je političar (i to značajnog kalibra), treba potražiti podrobnije dodatne informacije od odgovarajućih stručnjaka. Imena i adrese tih stručnjaka u istim su tim novinskim člancima. Osim toga, morao bi   potražiti i savjeta kako se javno eksponirati glede pijenje alkohola i pušenje (za sada uglavnom duhana). To će učiniti ako mu je koliko - toliko stalo do toga u kakvo je stanje pučanstva. To neće učiniti, ako mu je stalo samo do nekakve forme.

D.Wölfl.

KOME TO TREBA?

U riječkom Novom listu od ponedjeljka, 10. siječnja 2000., na drugoj se stranici nalazi članak s posebno istaknutim plavim naslovom: PREMIJER KOJI JE INHALIRAO MARIHUANU. Iznad naslova je pojašnjenje: Iz razgovora Ivice Račana za ljubljansku "Mladinu". Članak je potpisao Ivan Botteri.  Nadnaslov interviewa u Mladini bio je IVICA RAČAN NOVI HRVAŠKI PREMIER, a naslov PREMIER, KI JE INHALIRAL.
Mislim da je ovaj članak U NL-uklasični primjer kako se zbog needuciranosti i nepoznavanja problema ovisnosti može izazvati vrlo teške posljedice. Pri tom punu odgovornost snose novinar i urednik novina.
Postavljanje članka, davanje i oblikovanje naslova i cjelokupni dojam nametnuli su mi slijedeće pitanje.
Što se tvrdnjom u naslovu i jednim dijelom članka željelo poručiti čitateljima?
Stručnjak za poteškoće izazvane sredstvima koja izazivaju ovisnost odmah zamjećuje takav naslov. Osim toga, njemu takav naslov zvuči ponešto drukčije nego obrazovanom laiku ili nestručnjaku. Poruka koju sam kao stručnjak primio od članka otprilike je slijedeća. Novinar Botteri, zatim urednik NL-a i političar Ivica Račan nemaju elementarnih znanja o tako važnom društvenom i zdravstvenom problemu što ga čine poteškoće izazvane uzimanjem legalnih i ilegalnih sredstava ovisnosti. Također su slabo upoznati s mehanizmima djelovanja međunarodnog organiziranog kriminala u njegovom značajnom "narkomafijskom" segmentu.
Poruka koju iz članka dobivaju neupućeni čitatelji sasvim je drukčija i po svojim mogućim posljedicama jako opasna. Pokušat ću je pojasniti.
Površnom analizom moglo bi se zaključiti da je novinar želio pokazati da je Račan kao mladić bio liberalan a ne rigidan kao što su to političari više u desno (ili u lijevo?) pomaknutih stavova.
Novinar je također mogao željeti sračunato oštetiti Račana, jer vrlo dobro poznat stav javnosti prema onima koji zbog bilo kojih razloga i motiva puše ili su pušili nekakvu drogu. Ta je ista droga osim toga ilegalna, zakonom zabranjena.

PROPAGANDA, ZA KOGA?

Sve skupa zapravo neodoljivo podsjeća na reklamnu poruku. Šefovi narkomafije sigurno zadovoljno trljaju ruke nakon ovako nespretno (ili pak vješto?) napravljenih interviewa i čudno sročenih naslova.
Zašto?
Netko tko je prije trideset godina probao marihuanu ne mora ju pušiti i danas. Da li Račan povremeno puši marihuanu ili ne, nemam nikakvih informacija.. Što se iz ovakve poruke može zaključiti? Nekoliko stvari.
Jedan od zaključaka može biti, da pušenje droge nije opasna stvar, jer se može bez problema probati i kasnije se više ne vraćati takvom obliku ponašanja.
Tko je želio plasirati ovakvu poruku? Ivica Račan? Novinar Botteri? Urednik NL-a? Neki od njih u nekoj od kombinacija? Ili pak svi zajedno?

OPASNA TVRDNJA, OPASNA PORUKA I OPASNE POSLJEDICE

Račan kao uspješan političar sigurno pretstavlja uzor znatnom broju mladih ljudi, pa i onima malodobnima. I oni sada dobivaju poruku da je on, istina nekada davno, pušio marihuanu. Vrlo opasna poruka. Posljedica toga pušenja marihuane na prvi pogled nema. On je danas živ, (vjerojatno zdrav), k tome još i vrlo uspješan političar. Stručnjaku je jasno, da bi posljedice tog Račanovog eksperimentirajućeg pušenja marihuane zapravo mogle biti strašne. I to, ako samo jedna jedina mlada osoba, zbog čudne medijske pažnje posvećene tom njegovom eksperimentalnom pušenju, oblikuje pogrešne stavove o uzimanje droge.
U podnaslovu članka nalazi se pretisak kratkog teksta iz Mladine na kojem vidljivo piše - DOBRA STRAN SLABIH NOVIC. Nije jasno koja je to dobra strana i kojih loših novosti. Broj kombinacija ukazuje na nekoliko vrlo zanimljivoh mogućnosti. To bi moglo značiti da je loša vijest da je budući hrvatski premijer Račan. A dobra strana je ta da je on pušio marihuanu. Moglo bi značiti i obratno. Čitajući članak moglo bi s naslagati nekoliko takvih kombinacija od kojih je svaka zapravo - čudna.
Iznesao sam nekoliko pretpostavki. Jedino što bih sa sigurnošću mogao ustvrditi, jest to, da je članak oblikovan na jedan vrlo opasan i nepoželjan način, da se namjerno ili nenamjerno (što je vjerojatnije) nekom nanese vrlo značajnu štetu. Kome? U prvom redu onima kojima će zbog poruke članka pomoći u pogrešnom formiranju stavova prema problemu uzimanja sredstava ovisnosti. Takav je članak jasan primjer kako se ne smije bilo kakve poruke slati čitateljstvu. Mislim da ni sam Račan ne može biti indiferentan prema načinu kako je u NL-u tiskano izvješće o njegovu interviewu Mladini.
U članku se tvrdi da je dosadašnja vlast osobu Ivice Račana dovodila u vezu s ilegalnim sredstvima ovisnosti. Sada Račan "vraća lopticu" tvrdeći da upravo dosadašnja vlast "snosi posrednu i izravnu odgovornost zbog ozbiljnih problema s drogom u Hrvatskoj". I na tome članak završava. Na papiru. A kako će završiti ono što bi odaslana poruka mogla izazvati, dobro je poznato. To znamo mi, koji se svakodnevno u svom radu susrećemo s posljedicama uzimanja raznih sredstava ovisnosti.
Račan je samog sebe vrlo nespretno doveo u izravan odnos s sredstvima ovisnosti. I to na vrlo negativan način.
Mislim da su se neodgovorno ponijeli i novinar koji je uzimao interview, i Račan koji ga je davao, i urednik NL-a koji je ovakav oblik medijskog pripravka "pustio" u tiskovinu.
Bilo bi zanimljivo utvrditi da li je ijedan od sudionika interviewa pomislio na svoj udio u odgovornosti ako samo jedna jedina mlada osoba poučena porukom članka završi bijedno i patnički svoj život zbog ovisnosti o nekoj drogi. Koja u krajnjoj liniji i ne mora biti ilegalna. Alkohol i duhan to nisu.
Posljedice uzimanja raznih sredstava ovisnosti, dopuštenih i ilegalnih osobito su težak društveni problem u Hrvatskoj. U socijalno-medicinskom i javno-zdravstvenom smislu posljedice uzimanja sredstava ovisnosti na prvom su mjestu u nacionalnoj patologiji. Čudi me da o tako značajnom problemu novinari i političar Račanovog značaja pokazuju upravo katastrofalno neznanje.

NOVINARI, NOVINARSTVO I OVISNOSTI

Izneseni primjer nije jedini slučaj da se čitateljstvu šalju opasne poruke kada novinari pišu o problemima ovisnosti. Takve opasne poruke susrećem u svim medijima i u različitim prigodama. Primjer iz NL-a nije u tom smislu ništa neobično. Dodatno je zanimljiv jer se člankom šteti i jednom uglednom političaru.

Prema nekim naznakama incidencija poteškoća izazazvanih sredstvima ovisnosti upravo je među novinarima dosta značajna. Zbog toga bi novinari morali više pažnje posvetiti upravo tim problemima. Ja im savjetujem da se educiraju u sprečavanju poteškoća izazvanih sredstvima ovisnosti. To se može na raznim tečajevima samozaštite. Pomoći će im da izbjegnu vlastite probleme. Ujedno će ih osposobiti za pravilniji pristup, kada se u svom životu ili u poslu susretnu takvim problemima. To je jedini način da se izbjegne povremena pojava novinarskih tekstova s opasnim porukama (za čitateljstvo, zna se).

Duško Wölfl

POJAŠNJAVANJE VLASTITIH OSOBNOSTI?
"HVATANJE" BIRAČA?
PROMICANJE PIJENJA (ALKOHOLA)?
...?!?

Isječak iz Jutarnjeg lista

Dok se napeto iščekuje da li će nova vlast legalizirati "lake droge za osobne potrebe", užasnim problemima izazvanim pijenjem alkohola ne posvećuje se gotovo nikakva pažnja. Iako ti problemi direktno zahvaćaju skoro četvrtinu pučanstva Hrvatske.

Vjesnik, 20. 01. 2000.

Jutarnji list, 27. 01. 2000.