UJEDINJENI NARODI I AIDS
Ujedinjeni narodi pokusavaju da odgovore na izazove koje je donio HIV. Mirza Muminovic, IFMSA oficir za vezu sa UNAIDSom, je pripremio prikaz ovog UN Programa, s posebnim osvrtom na aktivnost posvecenu mladima - "Snaga promjene".
"UNAIDS ima osnovni zadatak da pokrene rasprostranjenu odgovornost za globalno zdravlje i razvoj izazova u vezi sa HIV/AIDS. Razvijajuci partnerstvo u akciji u okviru sistema UN i individualnih drzava clanica, UNAIDS obezbjedjuje vitalne osnovne upute za internacionalnu akciju i potpomaze znacajne nove inicijative na nacionalnom nivou" - Kofi A. Annan, generalni sekretar Ujedinjenih naroda
Sta je UNAIDS?
Zajednicki program Ujedinjenih naroda za borbu protiv HIV/AIDS (UNAIDS) je
uspostavljen u januaru 1996. godine. UNAIDS je kosponzorirani program koji
okuplja sest medjunarodnih organizacija (UNICEF, UNDP, UNFPA, UNESCO, WHO i
Svjetsku banku) u zajednickim naporima protiv ove epidemije. To je prvi program
takve vrste u sistemu Ujedinjenih naroda: mali program sa velikim dometom i
snagom da pokrene znacajne resurse i akcije kroz kreiranje strateskih
partnerstava. Kosponzori UNAIDSa daju zajednicki doprinos komplementarnim
mandatima i multisektoralnom istrazivanju, oslanjajuci se na edukaciju i
socijalno-ekonomski razvoj reproduktivnog zdravlja zena. Oni su ukljuceni u
zajednicko planiranje i rad, pruzajuci UNAIDSu prednost saradnje koja daje vece
rezultate. Prednosti ukljucuju efikasnije zastupanje interesa, efektnije
koristenje izvora UN sistema kroz podjelu troskova, te vecu koherentnost u
podrsci Ujedinjenih naroda drzavnim programima za AIDS.
Koja je misija UNAIDSa?
Kao glavni zastupnik globalne akcije protiv HIV/AIDSa, UNAIDS vodi, ojacava i
podrzava siroki odgovor ciljan ka prevenciji prenosa HIVa, obezbjedjujuci njegu
i podrsku, smanjujuci ranjivost pojedinaca, a i drustva, i olaksavajuci udar
epidemije.
Globalni i lokalni uticaj
Na globalnom nivou, UNAIDS je AIDS program sest kosponzora koji provodi politiku
razvoja i istrazivanja, tehnicku pomoc, zastitu i koordinaciju. U isto vrijeme,
kosponzorne organizacija integrisu u svoj tekuci posao zadatke koji se odnose na
HIV/AIDS, te politiku i strategiju UNAIDSa.
Na drzavnom nivou, UNAIDS se moze posmatrati kao zbir aktivnosti koje se odnose
na AIDS, a ciji su izvrsioci sest kosponzora uz oslanjanje na tehnicko vodjenje
i izvore UNAIDSa. U zemljama gdje su prisutni neki ili svi kosponzori, njihovi
se predstavnici redovno sastaju u okviru takozvane Tematske grupe za HIV/AIDS da
bi objedinili plan i program te evaluirali svoje aktivnosti u odnosu na AIDS.
Nadalje, UNAIDS ima osoblje poznato kao savjetnici za drzavne programe smjesteno
u odabranim zemljama da bi bili od pomoci Tematskim grupama, da bi ojacali
saradnju sa nacionalnim partnerima i obezbijedili tehnicku pomoc.
Sta radi UNAIDS sekretariat?
Olaksanje - UNAIDS osoblje pomaze brze, koordinirane i usmjerene akcije
kosponzora i drugih aktivista Ujedinjenih naroda da podrze nacionalne akcije za
sprjecavanje epidemije.
Najbolja praksa - UNAIDS sekretarijat pomaze razvoj i analizu stepena znanja o
politici i strategiji prevencije, brine se za borbu sa epidemijom sto bi se
moglo nazvati najbolja praksa.
Zastupanje - UNAIDS osoblje, internacinalno i lokalno u odabranim zemljama,
zastupa upotrebu najbolje prakse. Mnogo sire, oni rade na izgradnji pridruzenih
i potpomazucih vlada, donatora i privatnih kompanija te pozuruju ukljucivanje
ogromnog broja drugih partnera, kao i nevladinih organizacija i ljudi ciji su
zivoti izlozeni prijetnji epidemije.
Pracenje epidemije - Kljucna funkcija UNAIDS sekretarijata je da prikupi,
analizira i rasprostire informaciju o razvoju epidemije i globalnom odgovoru na
nju.
Crvena traka
Grupa umjetnika iz SAD je stvorila crvenu traku cime su zeljeli da naglase
pozornost na AIDS. Od tada je traka postala medjunarodni simbol svjesnosti o
AIDSu te vizualni izraz podrske za ljude zahvacene epidemijom.
SNAGA PROMJENE
Mladi i AIDS
Mladi su u centru svake rasprave o HIV/AIDSu. Racuna se da je danas u svijetu
preko jedne milijarde ljudi u dobi od 15 do 24 godine, blizu 20 % ukupne
populacije. Stoga, mladi jesu i nastavit ce da budu dio populacije koja je
najvise zahvacena HIV/AIDSom. Kako danasnja djeca rastu, proporcija onih od 15
do 24 godine ce nastaviti da se povecava, posebno u zemljama u razvoju gdje vec
zivi vise od 80% mladih svijeta. Vise od 50% novih HIV infekcija sada je unutar
ove dobne skupine. Po sadasnjim saznanjima, svakoga dana vise od 3750 mladih u
dobi 15 do 24 godine se inficira, sto je vise od 1.350.000 svake godine ili 13
mladih osoba svakih 5 minuta. Ovo je samo globalna procjena, u nekim mjestima je
jos mnogo gore.
Sta mozemo uraditi?
HIV/AIDS je bolest koja se moze sprijeciti. Sirenje HIV infekcije moze se
zaustaviti. To je pitanje svjesnosti, obrazovanja i mogucnosti. Naravno,
svjesnost mora da se povecava, obrazovanje mora da se omoguci i resursi moraju
biti dostupni, prije nego sto bude prekasno. Zbog toga su mladi proritet u
prevenciji HIV/AIDS. Mladi su mnogo vise prihvatljivi za nove ideje, oni uce
mnogo brze i oni tek zapocinju svoj seksualni zivot. Kljuc uspjeha je u tome da
se osigura da je svaka osoba potpuno svjesna, dobro obrazovana i da ima
obezbjedjena sredstva PRIJE pocetka svojih seksualnih aktivnosti. Tej tada
mozemo biti sigurni da, kada seksualna aktivnost zapocne, ljudi potpuno shvataju
kakvom se riziku izlazu ako ne upraznjavaju sigurni seks.
Zasto "Snaga promjene"?
UNAIDS i njeni partneri su se opredijelili za Svjetsku AIDS kampanju za mlade u
1998. godini iz tri razloga.
Jedan je narocita osjetljivost mladih na epidemiju. Od svih inficiranih nakon
djetinjstva, oko polovina je mladih ispod 25. godine.
Drugi razlog je sto mladi u dobi od 10. do 20. godine cine preko 30% ukupnog
stanovnistva zemalja u razvoju koje su najvise izlozene epidemiji. Ukoliko
zakaze HIV prevencija unutar ove ogromne populacije mladih, zemlje u razvoju ce
se suociti sa strahovitim humanim i ekonomskim gubicima zbog ogromnog broja
odraslih slucajeva AIDSa.
Najznacajnije, rad sa mladima izgradjuje svijest posto su oni snaga promjene.
Oni su jos na nivou eksperimentisanja i mnogo lakse uce da stvore sigurno
ponasanje ili da prihvate sigurnu praksu od samog pocetka. Ali uloga mladih se
tu ne zaustavlja. Oni mogu da pomognu da se ukloni bol i stid zbog AIDSa tamo
gdje je jos prisutna; oni mogu doprinijeti ljubaznosti i prakticnoj pomoci onima
koji su vec HIV inficirani ili zive u domacinstvu koje je u dodiru sa AIDSom.
Ako dobiju pomoc odraslih, kao i sireg drustva, mladi mogu da izmijene kretanje
epidemije.
Snaga mladih
Poziv odraslima za akciju ne znaci da mladi treba da postanu pasivni primaoci.
Upravo suprotno. Mladi mogu da podstaknu akciju i okrenu je u pravom smjeru. Oni
su znacajna snaga za promjene u vlastitom domacinstvu, u zivotu sa vrsnjacima,
kao i u siroj zajednici.
Sirom svijeta srecu se znacajni primjeri mladih koji uzimaju ucesce u vodecim
dijelovima drustva, posebno tamo gdje ih podsticu odrasli koji shvataju kako su
mladi ogromna snaga. U mnogim zemljama se mladi podsticu da preuzmu ulogu
edukatora i mobilizatora grupa u lokalnim zajednicama, vjerskim organizacijama i
slicno, tako sto ih ukljucuju u oblast AIDSa. Elasticni u susretu sa dubokim
osjecanjem, ekonomskim i fizickim poteskocama, neki su u stanju da prezive, da
uspiju, cak da se pobrinu za druge, kao na primjer AIDS sirocad u Africi koji
preuzimaju odgovornost za brigu o svojim mnogobrojnim rodjacima.
Postoje posebni razlozi zasto je ukljucivanje mladih bitno u akciji protiv HIV/AIDSa.
Iako cesto pod uticajem roditelja i drugih odraslih, razumjevanje zivota mladih
se razvilo i u medjusobnom odnosu sa vrsnjacima. To su grupe bliskih prijatelja
koje formiraju razumijevanje drustvenih odnosa mladih, uce ih o davanju i
uzimanju, te im omogucuju da razviju osjecaj vlastite uloge i odgovornosti. Ova
vrsta pomoci je bezvrijedna za AIDS akciju. Uz podsticaj, moze kanalisati
korektnu informaciju o HIV prevenciji. To moze uvesti mlade u produktivne
aktivnosti, kao sto je davanje emocionalne podrske te doprinos prakticne pomoci
i brige za one koji su zahvaceni epidemijom.
Pomoc vrsnjaka, mladih mladima, moze biti pomognuta i ohrabrena. U obnovljenim
programima razmjene, na primjer UNDP dovodi mlade iz Ukrajine u Svedsku gdje
posjecuju klubove mladih koji su aktivni u HIV prevenciji.
Pruzanje prostora mladima da definisu sta oni smatraju da je vazno, i odraslima
donosi uvid i smjernice, kao onima koji pokusavaju da stvore plan AIDS edukacije
ili razviju politiku zastite ljudskih prava. Kada mladi istrazuju seks i
seksualnost ili kada probaju drogu, oni imaju vlastitu interpretaciju toga sto
cine. Ponasanje koje odrasli mogu oznaciti kao "rizicno; odbaciti"
mladi mogu prihvatiti ne samo za zabavu nego da pokazu solidarnost, da
izrazavaju i primaju ljubav, ili za udobnost i sigurnost. Kada je prisutno
medjusobno postovanje, vise nego samo nastojanje da se mladi odvrate od
pomenutog, odrasli mogu da nauce kako da shvate ove percepcije i, u partnerskom
odnosu sa mladima, da razviju daleko vise kreativne, relevantne politike i
programe. Partnerstvo takodjer moze mladima pruziti ogromni rezervoar energije.
Mladi su snaga za promjene zato sto su mladi.Oni su elasticni, otvoreni za
promjene, kreativni i cesto idealisticni - nisu se jos susreli sa nedostacima i
razocaranjima vremena. Racunanje na ovu snagu promjene je poziv mladima da rade
partnerski sa odraslima koji podrzavaju njihovo ucesce i prihvataju njihove
ideje.
"AIDS je postao stalni izazov za ljudsku plemenitost i solidarnost. Zdruzeno se prihvatimo ovoga izazova i ujedinimo u izgradnji jednog sigurnijeg svijeta" - Peter Piot, Izvrsni direktor UNAIDSa
Objavljeno u broju 2 BoHeMSA zurnala Vox medici, februar 1999