|
Zasad surađujemo sa stotinjak roditelja, a s njih 500 do 600 pokrili bismo svih devet samoborskih škola i umrežili cijelo područje grada, objašnjava mr. Drago Plečko
Split, Zadar, Pula i Zagreb javnosti su poznati po velikom broju narkomana i jakoj narko sceni, no velikih problema s narkomanima imaju i mala naselja. Posljednjih je godina čak 55 Samoboraca prošlo tretmane odvikavanja od droga u specijaliziranim klinikama, a svi su oni bili ovisnici o heroinu.
Trojica su u posljednje tri godine i umrla od te pošasti. a još je jedan ovisnik dva puta klizio po rubu. U oba je slučaja reanimiran u vozilu hitne pomoći. Kako se smatra da je pravi broj ovisnika dva do šest puta veći od broja onih koji su i službeno registrirani, problem u gradiću s petnaestak tisuća stanovnika poprima alarmantne razmjere. Da se pred njim ne zatvaraju oči, svjedoči i otvaranje Centra za poboljšanje kvaltete života u sklopu Pučkog otvorenog učilišta. Osnovna uloga Centra je upoznati ljude s problemom narkomanije.
- Naša je namjera da što vise roditelja naučimo kako da prepoznaju da im djeca imaju problema s drogom i to nam što prije jave. Ako se na vrijeme vidi da klinac koketira s travom ili ekstazijem, stigne ga se spriječiti da prijeđe na heroin. Zasad surađujemo sa stotinjak roditelja, a s njih 50o do 600 pokrili bismo svih devet samoborskih škola i umrežili cijelo područje grada - objašnjava voditelj Centra mr. Drago Plečko.
Po prvom dolasku u Centar, roditeljima se, uz uvodno predavanje. prikaže 60 minutni video - film vlastite produkcije u kojemu je prikazano kako prepoznati intoksiciranu
osobu, te kako provoditi
obiteljsku terapiju, a da se ne izazove kontraefekt.
Plečko želi stvoriti klub u kojemu će se roditelji dobrovoljno okupljati, a od njih očekuje i kvalitetnu suradnju, jer su vitalno zainteresirani za problem. Članarine nema, a jedina obaveza članova je dolaziti na sastanke. lako nije imao nikakve reklame, osim roditelja javljaju mu se i prijatelji ovisnika, rodbina.,djevojke odnosno mladići, ali i sami ovisnici i to iz svih dijelova Hrvatske.
Prvi se kontakti ostvaruju telefonom što je svima prihvatljivo, jer ih nitko neće vidjeti na ulazu u Centar, a upravo se prepoznavanja mnogi srame.
Centar ima dežurni telefon 01/333-6213, koji je otvoren svaki dan od 12 do 16 sati a podrobnije informacije mogu se pronaći i na Internetu na stranici http://www.geocities.com/d_plecko koju je posjetilo već oko 2000 ljudi. Na toj stranici nalazi se i Plečkova knjiga "Droga, bič novog doba" u kojoj su na popularan način i bez previše paničarenja prikazani utjecaji različitih droga na čovjeka.
Osnovna je prednost takvog centra što ne stoji mnogo. Roditelji koji sumnjaju da su im djeca došla u dodir s drogama javljaju to Centru i ako doista ima dovoljno znakova. upućuje ih se preko školskog liječnika na test urinom.
Nema nikakvog stacionara pa sa ne može baviti "skidanjem" narkomana s heroina, sto je uostalom uloga institucionalnih službi. Tek kad ovisnik prihvati heptanonsku terapiju može potražiti pomoć u Centru. Plečkova supruga Miljenka, koja je psiholog, eksperimentira s nekim psihološkim terapijama, poput one nazvane "kidanje veza" koju je razvila kalifornijska psihoterapeutkinja Phylis Krystal. Njome se ovisnike koji su se skinuli pokušava spriječiti da se vrate na iglu, i to rješavanjem unutarnjih problema koji su doveli do uzimanja droga. Čovjeka se dovodi u stanje u kojemu vidi prvobitnu traumu koja ga je navela na drogiranje, no ne doživljava je emotivno.
- Imamo zanimljivo iskustvo s ovom terapijom. Jedan je ovisnik otišao na liječenje u komunu tek kad je njegova majka prošla terapiju kidanja veze. To dokazuje koliko daleko može sezati trauma koja nekoga navede na drogu - objašnjava Miljenka Plečko.
Ova terapija, kao i cjelokupna djelatnost Centra može se primijeniti i na bolesnike koji pate od posttraurnatskog stresa, kao i svih vrsta depresija. A za depresije, drži mr. Plečko, danas ima dovoljno povoda. Upravo zato vidi budućnost svog Centra u širenju na ostale dijelove Zagrebačke županije. a kasnije i na cijelu Hrvatsku. Ovakav način rada primjeren je samo malim gradovima u kojima se većina ljudi poznaje. U velikim centrima poput Zagreba ili Splita "umrežavanje" roditelja bilo bi neefikasno. jer se ni prvi susjedi ne prepoznaju na ulici. Svi podaci prikupljeni su u Centru pod šiframa, a izbjegava se bilo kakav razgovor o kriminalu, dakle, dilerima ili dilanju droge, kako eventualna policijska potraga za nekim podacima ne bi uništila krhko povjerenje ovisnika koji se žele riješiti ove pošasti.
Osobu pod utjecajem marihuane može se prepoznati po otežanom govoru (fuflanju), stalnom cerekanju i karakterističnom mirisu iz usta.
Marihuanu ili travu, drži D. Plečko, puše već i klinci od 12 do 16 godina. U to doba neki prelaze na ekstazu ili spidove (amfetamine). I to je lako prepoznati, jer djeca ne mogu zaspati, nemirna su fizički i psihički, a kad utjecaj prestaje, postanu zlovoljna, umorna i blago depresivna. Od halucinogenih droga najdostupniji je LSD, prvenstveno zato što je jeftin. Ipak, malo je korisnika, jer se povremeno javljaju stravični tripovi nakon kojih se u pravilu odustaje od te droge.
U nas je i malo kokaina koji je vrlo skup, no heroina ne nedostaje. Riječ je o drogi koja je ustvari način života. Ona potpuno preuzima ovisnika i cijeli smisao života postaje nabaviti šut. Osobu koja uzima heroin može se prepoznati po tome što je potpuno zatvorena u sebe i ne tiče je se ništa što se oko nje zbiva. Heroin se može pušiti, snifati ili ubrizgavati iglom, a dramatično raste tolerancija, pa trebaju sve veće dnevne količine. Zapušta se škola, posao, nestaju predmeti po kući koje prodaje zbog sve veće potrebe za drogom. Ovisnost se stječe vrlo brzo. Za usporedbu, čovjek koji pije 10 do 15 godina ima 15 posto šansi da postane alkoholičar, a uživalac heroina nakon samo tri tjedna ima 90 posto šanse da postane ovisnik.
Ivo Kozarčanin, Večernji List -Revija, subota 9. 6. 2001. str 36
http://www.geocities.com/d_plecko