ZDRAVLJE - TIHA EPIDEMIJA OPASNOG VIRUSA
ZA DESET GODINA BIT ĆE 100 PUTA VIŠE UMRLIH OD HEPATITISA C NEGO OD SIDE
Istina o kugi našega doba od koje je umrla i Tereza Ganza-Aras
Da bi se spriječila smrtonosna bolest, prijeko je potrebno raditi na preventivi i edukaciji ljudi, iako stručnjaci upozoravaju na to da se za mnoge zaražene još ne zna kako su dobili bolest, koja se najčešće prenosi krvlju, narkomanskom intravenoznom iglom i seksom
Smrt Tereze Ganza-Aras, saborske zastupnice Liberalne stranke, koja je samo desetak dana od manifestacije bolesti jetre podlegla opasnom virusu i nedavni slučaj djelatnika zagrebačke Hitne pomoći, koji je vadio krv živčanom narkomanu i pritom i sam zaradio ubod iglom koja mu je prenijela opasan i u konačnici uvijek smrtonosan virus hepatitisa C, aktualizirao je u javnosti namjerno prešućivanu istinu o bolesti koja je kuga našeg doba. U Hrvatskoj ima najmanje 100.000 zaraženih i oboljelih od hepatitisa C, podmukle bolesti koja takoreći nema simptoma i razvija se dugo, u svijetu je dva posto ukupne populacije nositelj smrtonosnoga virusa, a prema predviđanjima Svjetske zdravstvene organizacije, 2010. samo u SAD-u bit će 100 puta više umrlih od hepatitisa C nego od - side!
- Virus je otkriven početkom 90-ih, a osmrtnice onih koji su intravenozno isprobavali drogu i vojnika Domovinskoga rata zaraženih transfuzijom dok svijet još nije testirao krv na taj virus upozoravaju na njegovu smrtonosnost. U samo osam-devet godina od zaraze virus je usmrtio mladiće s bojišta, a nerijetko nađemo i cirozu jetre u 20-godišnjaka koji nije ni znao da ima opasnu bolest - kaže prof. dr. sc. Dragan Palmović, voditelj Odjela za bolesti jetre u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", član Europskoga udruženja za bolesti jetre i sudionik svjetskoga projekta o hepatitisu.
Problem bivših narkomana
I dok se, barem u medijima, sidi posvećuje velika pažnja u pitanjima broja novooboljelih i istraživanjima u vezi s terapijom, o hepatitisu C se šuti. S jedne strane zato što je broj zaraženih virusom hepatitisa C u nas znatno veći od broja nosilaca virusa HIV-a (u Hrvatskoj ih je dosad oko 350), a terapija je skupa i nedostupna svima. S druge strane zato što nosioci tog virusa gotovo redovito skrivaju svoju bolest na radnome mjestu, toliko dugo dok ih ona "ne složi". Nerijetko ti pacijenti izbjegavaju i liječenje u fazi kad bi im ono i moglo pomoći, samo da ih okolina ne razotkrije. Takva je reakcija, tvrde psiholozi, očekivana, jer se u javnosti hepatitis C nerijetko povezuje s prostitucijom, promiskuitetnim ponašanjem i narkomanijom. Zato oni koji su nekoć bili na narkomanskoj igli, a koji su danas uspješni na svojim radnim mjestima, ne žele nikakav kontakt s liječnikom. Uvjeravaju sebe da su hepatitis C "pokupili" na drugi način.
- Dovoljan je i jedan ubod narkomanskom iglom da se čovjek zarazi. Najčešće obolijevaju mladi od 15 do 30 godina. No, onaj koji se nekoć boo i zarazio se a da to ne zna bolest može dobiti i nakon 15 godina. Na temelju genotipa možemo otkriti je li posrijedi hepatitis C dobiven transfuzijom ili narkomanskom iglom. No, taj virus još nije dovoljno istražen, ne zna se čak ni kako on u cjelini izgleda, jer ga nitko dosad nije cjelokupnog uspio izdvojiti, jedino se pouzdano zna da se najčešće prenosi krvlju i narkomanskom intravenoznom iglom te seksom. Čovjek se može zaraziti tetovažom, akupunkturom, bušenjem uški, svim kozmetičkim zahvatima (pedikerstvo, primjerice), za zubarskih zahvata, ginekoloških pregleda, kirurških zahvata, svakoga vađenja krvi ako se ne poštuju propisi u vezi s rukovanjem medicinskim priborom te primanjem injekcija. Iako postoje dokazi o mogućem prijenosu virusa hepatitisa C s majke na dijete, to je ipak rjeđe nego kod infekcije virusom hepatitisa B - ističe prof. dr. sc. Dragan Palmović.
Svaki peti zaraženi dobije kroničnu bolest jetre, koja može završiti cirozom, a često i smrtonosnim rakom jetre pet, 10 do 15 godina nakon dijagnoze. Bolesnici osjećaju, iako ne svi i ne uvijek, užasan umor, pa su nesposobni za bilo kakav fizički, ali i psihički rad. Hepatitis C najčešći je razlog presađivanja jetre u razvijenim zemljama, koja pacijentu omogućuje još koju godinu života, navodi prof. dr. sc. Palmović.
Uspješnost samo u 15 posto slučajeva
Liječenje interferonom uspješno je u samo 15 posto slučajeva, a istodobna primjena interferona i ribavirina (antivirusnoga lijeka) izglede za dobro liječenje podiže za još 15 posto. No, ribavirin u nas nije na listi lijekova, a pacijent ako ga sam kupuje mora izdvojiti 2500 njemačkih maraka mjesečno. Terapija traje od pola godine do godinu dana, ovisno o genotipu virusa hepatitisa C.
Prije početka liječenja valja utvrditi moguće kontraindikacije. Događa se, kaže naš sugovornik, da se u pacijenata koji prešute neke važne podatke o svom zdravlju (posttraumatski stresni sindrom, bolest štitnjače, dijabetes, reuma itd.) mora prekinuti terapija jer im ona ugrožava život. Najčešće je riječ o teškim psihičkim promjenama s pokušajem samoubojstva, teškim promjenama krvne slike te pogoršanju bolesti jetre. Naime, primjena je interferona u liječenju oboljelih od hepatitisa C kontraindicirana u osoba s psihičkim teškoćama (PTS-posttraumatski sindrom) te u intravenoznih ovisnika o drogama i alkoholičara, tvrdi prof. dr. sc. D. Palmović.
- Antivirusno liječenje interferonom, osim što ubija virus, istodobno ubija samu stanicu jetre, pa su spomenute komplikacije najčešće u prva dva mjeseca liječenja. Stoga pacijent tada mora biti pod svakodnevnom strogom kontrolom liječnika. Liječenje traje do godinu dana, a injekcije interferona pacijent prima triput na tjedan. Budući da jedna injekcija stoji 30-ak dolara, u uvjetima teške besparice zdravstva to je znatan izdatak. S druge strane, on se troši nenamjenski. No, činjenica je da se često tim lijekom liječe pacijenti u kojih je on neučinkovit, a propisuju ga liječnici koji ne znaju dovoljno o samoj bolesti. Iznimno je važno točno procijeniti koji pacijenti mogu primati terapiju i u kojih će ona biti učinkovita.
Događa se, naime, da proizvođači lijeka idu izravno k liječnicima, čak i onima koji nisu educirani za liječenje hepatitisa C, i prodaju im lijek. A bolesnici u kojih postoje svi parametri za primjenu interferona katkad ostaju bez lijeka. To se događa zbog sljedećeg: dugo i skupo te ne uvijek bezopasno liječenje potpuno uspijeva samo u svakoga petog liječenog bolesnika, a usporavanje oštećenja jetre može se očekivati u tri od pet liječenih bolesnika, dok u jednog od pet nema baš nikakva učinka. Budući da se svake druge godine na svjetskim skupovima o toj bolesti iznose najnovija pravila ponašanja u liječenju virusnog hepatitisa, uspješnost liječenja ovisi o njihovoj primjeni. Poznavanjem i poštovanjem tih pravila novac se troši svrhovito, a pacijent biva pošteđen razočaranja zbog neuspješnoga liječenja - kaže prof. dr. sc. D. Palmović.
Odjel zatrpan pacijentima
Odjel je stalno zatrpan pacijentima, a prima ih samo 25 jer samo za toliko pacijenata imaju novca.
- Najčešći su nam pacijenti mladi muškarci koji su jedanput ili više puta intravenozno uzimali drogu, a narkomane ne liječimo jer se oni ne pridržavaju terapije. Novi tip interferona, tzv. pegilat, o kojem se naveliko govori, dobar je samo zato što se daje jedanput na tjedan, a njegovu će učinkovitost potvrditi ili demantirati vrijeme. Poznato je, naime, da se nakon terapije virus hepatitisa C smiri, ostane u leukocitima i jetrenim stanicama, pa nakon toga "bukne". Zato treba pričekati da se vidi učinak interferona pegilata - upozorava naš sugovornik.
Da bi se spriječila kuga suvremenoga doba, prijeko je potrebno raditi na preventivi i edukaciji ljudi iako stručnjaci upozoravaju na to da se još za mnogo zaraženih ne zna kako su dobili bolest. Neki inozemni stručnjaci smatraju kako se bolest prenosi i slinom i znojem. Dokazano je i da se virus hepatitisa C može prenijeti i priborom za ušmrkavanje kokaina.
Piše Gordana Rebić
Među pacijentima koji su se zarazili virusom hepatitisa C nerijetko su i zdravstvenici djelatnici, koji su bili u doticaju s virusom tijekom svog posla ili su i sami bili operirani. Oni su i jedini spremni javno reći što konkretno znači ta bolest. Prof. dr. sc. Dubravka Žanić-Matanić, dugogodišnja šefica anestezije u KBC-u Rebro, ima hepatitis C, koji joj je dijagnosticiran prije sedam godina.
- Pretpostavljam da sam virus dobila 1990., kada sam operirala žuč i pritom dobila dosta tuđe krvi. Kako se tada u svijetu, pa ni u nas, nije znalo za taj virus, nije ni bilo testova na nj. Pri rutinskim pretragama otkrila sam da imam hepatitis C. Pokušalo se terapijom rekombinantnog interferona, ali ona se u mene pokazala neučinkovitom i imala sam jake nuspojave. Čak sam i u Maunchenu pokušala terapiju prirodnim interferonom, dobivenim iz vlastite krvi, no rezultat je, na žalost, opet izostao.
Osjećam se slabo, umaram se. Doduše, koji tjedan i mjesec mi je bolje, pa ponovno loše, i tako redom. Više ne mogu raditi i već sam dugo na bolovanju. Po nogama mi se javljaju točkasta, a nekad i puno veća krvarenja, koja se potom povlače, nakon čega ostaju tamne mrlje. To je logično jer u ovoj bolesti stradavaju krvne žile i živci. Iste crvene piknjice, pa i šire, javljaju mi se na licu i bradi. Imam i krvarenja iz želuca (erozivni gastritis), jer je to, naglašavam, bolest krvnih, posebice malih žila, a stradavaju i bubrezi. Vremenom na sebi vidim promjene prouzročene bolešću. Koliko ću dugo ovako izdržati, ne znam. Hoće li to biti dva mjeseca, dvije godine ili više? Svaki napor i stres pospješuju bolest, a kao posljedica ciroze, tj. upalnog procesa u jetri, nerijetki su mi pratilac i temperature do 38 stupnjeva - ispričala nam je djelić svoje teške borbe s opakom bolešću prof. dr. sc. D. Žanić-Matanić.