Drogu u disko curice unose u grudnjacima i gaćicama

* Sprega narkomafije i političke mafije stvorila je jako i organizirano tržište droge koje je sada praktički nemoguće razbiti - tvrdi dr. Torre

    Droga se iz centra Zagreba, s Opatovine i iz Tkalčićeve ulice, preselila na periferiju, gdje ima manje policije, dakle u Prečko, Špansko, čak i u slamove poput Kozari boka. No, najviše je ima na Knežiji, u Dugavama, Dubravi i Peščenici - objašnjava 28-godišnji diler Marko F.
    Policija, kaže njezin zagrebački glasnogovornik Goran Volarević, na području metropole uspijeva zabilježiti samo trećinu onih koji su na bilo kakav način povezani s drogom, dakle njezinom pretprodajom ili uživanjem. Konzumenata i raspačivača ilegalnih supstanci ima toliko da je jednostavno nemoguće pohvatati konce. Razlog je tomu činjenica da danas drogu raspačavaju dileri svih dobi, a operiraju u kafićima, barovima, diskotekama i klubovima po cijelome gradu.
    - Više stvarno nemaš frke. Sada se sve sredi u sekundi. Imaš lovu, okreneš mobitel, dogovoriš telefonsku govornicu ili izlog dućana u nekoj ulici, i to je to. Prava igra - kaže Marko, domećući kako može nabaviti sve: bombone (ecstasy), speed (amfetamin), travu (marihuanu), šit (hašiš), bijelo (kokain), žuto (heroin) ili tripove (LSD).

Od šverca oružja do droge

     Da je upotreba droge u Hrvatskoj poprimila goleme razmjere, potvrđuje i dr. Robert Torre, psihijatar s Klinke za psihijatriju Kliničke bolnice Sestara milosrdnica u Zagrebu. Kaže kako je taj epidemiološki boom zahvatio Hrvatsku početkom devedesetih, za Domovinskoga rata, kada su kriminalci koji su se bavili švercom oružja prepoznali sjajnu zaradu i u preprodaji droge.
    - Tada se dio njih temeljno preorijentirao na unosni kriminal drogom, formirana je narkomafija. Sprega narkomafije i političke mafije rezultirala je stvaranjem jakoga i organiziranog tržišta droge koje je sada praktički nemoguće razbiti. Zloupotreba droge u Hrvatskoj epidemiološki je vrh doživjela od 1994. do 1998., a otad su trendovi zloupotrebe ilegalnih droga u laganome opadanju - kaže dr. Torre.

    Dok je nekada, slaže se i 26-godišnji diler koji robu nabavlja isključivo po preporuci i onima za koje zna da su "čisti" te da nemaju veze s policijom, droge bilo pretežno na techno-partyjima u Rotoru, Neboderu, Gjuri II, Aquariusu i kašinskome Mungosu, u posljednje dvije godine ona je preplavila cijeli grad. Najviše je ima po klubovima i kafićima poput Tvornice, The Besta, Kulušića, Sokola, Gjure II, Aquariusa, Ariona, zabočke Stelle, Bareda, Sakristana te na brojinim drugim okupljalištima mladih, od rock-koncerata i techno-partyja do tinejdžerskih tuluma. Posao s njom, tvrdi Marko F., ide k"o lud, jer svi "briju", a droge ima mnogo i jeftina je.
    - Policija to ne može zaustaviti jer ima mnogo klinaca koji se žele dobro provesti, odnosno jako izdrogirati, ali nemaju novca, pa se daju u posao. Znači, nabave drogu od većih preprodavača i prodaju je na sitno kako bi pokrili troškove vlastitoga drogiranja. Obično je sistem taj da im drogu u klubove unose curice, odnosno njihove djevojke koje bombone, speed i LSD unose u lokale u grudnjacima ili gaćicama jer se žene na ulazu u javna mjesta pretresaju mnogo manje nego muškarci - tvrdi Marko, objašnjavajući kako se dobro utržiti može i na popularnim after-hour partyjima, gdje najbolje ide heroin jer da su klinci užasno "razbijeni", a trebaju se "spustiti" kako bi kući došli mirni.

Kokain samo za bogate

     Dr. Torre ističe kako je heroinska ovisnost najčešće posljedica koketiranja s rekreativnim, dance drogama, dakle ecstasyjima i amfetaminom. I u svojoj budućoj knjizi "Droge - pogled iznutra" tvrdi kako su upravo speed i ecstasy, a ne marihuana, odskočna daska do teških droga kokaina i heroina.

    - U Hrvatskoj tržište droge nije razdvojeno, pa isti dileri koji su mladima uvečer prodali ecstasy-speed da se dignu, ujutro im nude lajnu horsa da se spuste. Ovisnici, naivno, umišljaju da je, recimo, heroin droga samo za jake ljude, da je stvarost za ljude koji ne mogu izdržati izazove heroina, da oni drogu mogu uzimati jer se nikada neće navući i da će oni koji probaju drogu ostati samo rekreativno-vikendaški potrošači - priča dr. Torre.
    Najveća kvaka kod droga jest, dodaje, što one prvotno izazivaju ugodu, a naplata dolazi tek mjesecima kasnije.
    - Na našem narkotržištu droge su izmiješane i onečišćene svim i svačim, pa praktički nitko ne može biti siguran što zapravo uzima. Tako, recimo, ovisnici koji umiru od predoziranja heroinom u nas često zapravo umiru od onečišćenja - obrazlaže dr. Torre.
    Popularnost tzv. rekreativnih droga (speed-ecstasy), koje se konzumiraju na svim mladenačko-društvenim događanjima, dr. Torre tumači njihovom niskom cijenom, širokom dostupnošću te relativnom bezopasnošću njihove zloupotrebe. Jedina droga koja je u Hrvatskoj sačuvana za probrane, odnosno teško se nabavlja, jest kokain.
    - U nas je to prilično skupa i teško nabavljiva droga koju narkomafija čuva i plasira samo za uspješne. Kokain kod nas, naime, nema status ulične nego elitne droge koju narkomafija plasira gotovo isključivo mladim menadžerima ili djeci roditelja koji su se obogatili preko noći - navodi dr. Torre.

Tehnički nespremni za legalizaciju marihuane

     U Hrvatskoj kokain još nije prisutan u znatnoj mjeri, a crack-kokaina, omiljene ulične droge zemalja razvijenoga zapada, praktički nema.
    Ipak, ono čega ima k"o pljeve jest - marihuana. Zbog nje su Dalmacija i Hercegovina već odavna u šali nazivane našom Indijom, a danas je trava posve uobičajena pojava oko koje nitko ne podiže previše panike.
    - Moramo otvoreno priznati da su droge poput hašiš-marihuana kod nas postale opće mjesto odrastanja dijela urbane mladeži - kaže dr. Torre.

    Uživanju kanabinoida posebno je sklona subkulturno orijentirana mladež i dio studentske humanističke inteligencije koji se u skladu s anarho-liberalnom i permisivno-demokratskom orijentacijom i najviše zauzima za dekriminalizaciju tih droga.
    - Hrvatska još jednostavno nije u tehničkom smislu spremna za legalizacije marihuane. I olako provedena dekriminalizacija-legalizacija mogla bi unatoč dobrim namjerama posljedično izazvati više štete nego koristi. Za dekriminalizaciju ili - još gore - legalizaciju marihuane trebalo bi točno odrediti gdje bi se ona proizvodila i tko bi to činio, kako bi se stavljala u promet te kome bi se i s kojim ograničenjima davala. Trebalo bi, ukratko, precizno definirati pravila cijeloga sustava njezine proizvodnje i distribucije. Razlog zbog kojeg su se neke razvijene zemlje odlučile na dekriminalizaciju-legalizaciju marihuane jest taj što su bile prisiljene kaotičnom eskalacijom zloupotrebe svih droga, pa se time htjelo razdvojiti tržište lakih od teških droga, onemogućiti prijelaz od lakih k teškim drogama i izbiti znatan dio prihoda iz ruku narkomafije - tvrdi dr. Torre.

Dea Lastić

Cijene droge na veliko

    Preprodavač Marko F. otkriva nam cijene pri kupnji na veliko, što se kasnije rasprodaje sitnim dilerima:
    * 1000 tabletica ecstasyja stoji 6000 DEM, odnosno šest maraka po komadu.
    * 1 kg trave stoji od 1100 do 1200 maraka, a za 50 kuna dobije se količina za 10 jointova.
    * 1 gr najboljeg kokaina košta 600 kuna, a onog slabije kvalitete 500.
    * 1 gr heroina stoji 500 kuna.
    * 100 gr čistog speeda stoji 1700 maraka. Dileri ga onda u omjeru 1:1 miješaju s kreatinom ili laktozom te na ulici prodaju za 100 ili 120 kuna po gramu.
    * 100 komada tripova stoji 850 maraka, 50 komada 450 maraka, a jedan komad 70 kuna. Trenutačno su najpopularniji Che Guevare, E-mailovi, Hofmanni i Tomatoi.

Preprodajom pokriju troškove

    - S drogom najčešće rade klinici mlađi od 18 godina, a oni su najpovoljniji jer se uvijek mogu opravdavati time da nisu znali što rade. Najsmješnije je što oni većinom od toga nemaju nikave zarade, već preprodaju samo da pokriju vlastite troškove. Primjerice, od nekog tko je kupio sto ecstasyja za devet maraka po jednom uzmu "na ler" pedeset komada i plate ih deset maraka, a na cesti ih prodaju po šezdeset kuna, za prijatelje pedeset. Zaradu, ako im išta ostane jer većinu sami maznu, daju svom šefu u ponedjeljak, a onda idućeg petka opet - priča Aleksandra.
    Dodaje kako su od bombona sada "u điru" Tulipani, Warner Bros-Zečevi, plavi i bijeli TT-i, Mitsubishiji i Srca.

Policija u Zagrebu zaplijeni samo pola posto droge

    Prema podacima iz policije, ove je godine u hrvatskoj metropoli zbilježeno 1247 slučajeva zapljene droge. Tako je zaplijenjeno 3079,30 grama heroina te 37,02 mililitara te droge u tekućem obliku, 90,80 grama kokaina, 77.766,30 grama marihuane, 76,30 grama hašiša, 1521,25 grama amfetamina, 4800 tabletica ecstasyja, 32 papirića LSD-a te 27 sjemenki kanabisa. No, objašnjavaju, u uličnoj preprodaji zaplijeni se samo pola posto droge.
    - Nameće se potreba za dekriminalizacijom kako bismo odvojili sitne dilere od velikih nositelja kokainskih i heroinskih lanaca. Ovako policija iscrpljuje svoje snage na sitnim konzumentima kojih ima na tisuće, umjesto da se koncentrira na razbijanje velikih lanaca narkomafije - tvrde u policiji.

Belladona i Bunika rastu na Sljemenu

    Mnogo su opakije od heroina, kokaina ili ostalih droga, kaže Marko F., prirodne droge jer su moćnije, raširenije i - besplatne. Tvrdi, naime, kako su biljke poput Belladone, koja kao i Bunika raste na Sljemenu, Mandragora, kojom obiluju šume ponad Dubrovnika, ili Datura, s većine hrvatskih livada, mnogo opasnije jer nije do kraja istraženo njihovo djelovanje na autonomni živčani sustav, znači na disanje, rad srca i mokrenje.
    - To je živi užas! Ljudi i ne znaju koliko je to opasno, pa se nagutaju sjemenki i završe na psihijatriji jer prirodne droge djeluju haluciogeno, kao delirijansi te mogu potpuno uzeti čovjeka - kaže Davor, navodeći kako je trenutačno najpopularniji prirodni ekstrakt biljke Yohimbe.
    Taj najjači poznati afrodizijak u tabletama se nabavlja i u ljekarnama.

 Večernji list 26.11.2000.

Home