ALKOHOLIZAM - PRIJETNJA DRUŠTVU
U ZAGREBU
DJELUJU 74 KLUBA LIJEČENIH ALKOHOLIČARA
Mamurluk zamijenili veseljem zbog sitnica koje čine život
* Sada jedva čekam da me zaustavi policajac i zamoli da pušem u balon -
opisuje Hasan kako je život bez alkohola "nešto sasvim drugo"
"Osvit" je jedan od 74 zagrebačka kluba za liječene alkoholičare. Okuplja 12 obitelji i osam samaca i jedan je od najaktivnijih klubova te vrste u Hrvatskoj. Dvaput na tjedan organizira sastanke na kojima se uči živjeti bez alkohola, a nekoliko puta godišnje članovi "Osvita" odlaze na izlete ili u posjet prijateljskim klubovima diljem Hrvatske.
Rijetka
su mjesta koja tako zrače pozitivnom energijom kao dvorana MS Prečko za "Osvitovih"
sastanaka. Zadovoljstvo zrači iz svakog člana koji tvrdi da je ponovno rođen.
Hasan, Tomislav, Zoran i ostali stalni članovi"Osvita" doista
izgledaju sretno. Ni traga natečenosti, zbrkanim odgovorima, zavlačenju,
nervozi, svim popratnim pojavama toliko tipičnim za kronične alkoholičare. A
nekad su svi spadali upravo u tu kategoriju.
-
Ja sam pio 25 godina. Mislio sam da živim ispravno. Tek kad sam se počeo osjećati
potpuno bezvrednim i kad me više nitko nije cijenio, odlučio sam zatražiti
pomoć. Kad piješ, ne možeš realno sagledati svoju situaciju. Sva sreća da
su me žena i djeca nagovorili da odem svom liječniku i priznam problem - pričao
je Hasan Bašić dok je ostatak društva s odobravanjem potvrđivao, čekajući
svojih pet minuta za ispovijed.
Zadivljujuće
je slušati kako ti ljudi, donedavna slijepo odani alkoholu, iskreno i bez
ustezanja govore o jednom od najvećih poroka današnjice. Kako inače na
sastancima ne razgovaraju o alkoholu, činilo se da jedva čekaju priznati kako
im je život bio siromašan, ispunjen samo alkoholnim parama, obiteljskim svađama
i općim nezadovoljstvom. A upravo je, kažu, priznanje jedan od najtežih
koraka prije izlječenja. Priznati najprije sam sebi, a potom liječniku.
Najmlađi
apstinent, 35-godišnji Zoran Drobac, ne pije već tri godine. Iako, kaže,
nikad nije pio puno, tek otkad je potpuno prestao osjeća istinsko zadovoljstvo.
-
Oženio sam se, imam dijete i konačno primjećujem sitne stvari koje život čine
lijepim - rekao je Zoran.
Zadatak
"Osvita" je, ističu svi članovi, pružiti podršku svima koji su
odlučili prestati piti. Dvaput na mjesec na sastanke dođe i socijalni radnik i
pomaže novim članovima da se opuste i prihvate ostale. A "Osvit"
prihvaća sve. Sve koji žele potpuno ostaviti alkohol i svako jutro biti veseli
i nasmijani, a ne tmurni i natečeni.
Koliko
je život bez alkohola nešto sasvim drugo, može se zaključiti i iz ovih
Hasanovih riječi:
-
Sada jedva čekam da me zaustavi policajac i zamoli da pušem u balon.
Krešimir Bevanda
Večernji
list , 21.11.2000.