Dr. SLAVKO SAKOMAN O EPIDEMIJI NARKOMANIJE KOJA UZIMA ŽIVOTE DJECE IZ ŠKOLSKIH KLUPA
Zašto su najčešće djeca imućnih roditelja robovi heroina?
* Budući da obitelji iz kojih su takva djeca potekla ne primjećuju što se s njima događa, djeci preostaje škola koja bi trebala primjereno reagirati. No, kako ona reagira? Škola se ponaša preokrutno za dječji senzibilitet...,
ZAGREB - Kada djeca počnu umirati od prekomjernih doza heroina, to je očit znak da nam je društvo postalo trulo, bolesno. Tko je kriv što je heroin postao lako dohvatljiva igračka djeci, koja su još trebala sjediti u školskim klupama a ne umirati u podzemnim bunkerima, zapuštenim atomskim skloništima, zaglavljenim dizalima...? Djeca, koja jedva da su punoljetna, ne mogu biti sama odgovorna za svoju propast. Dok su oni imali prve tinejdžerske izlete u drogu i alkohol, što su radili njihovi roditelji, učitelji i pedagozi? Što je poduzelo Ministarstvo zdravstva a što policija, suočeni s oko 50 ovisnika koji godišnje umiru od droge, te 13.000 registriranih ovisnika koji vegetiraju, samo su neka od pitanja o kojima smo razgovarali s dr. Slavkom Sakomanom.
- Droga nije uzrok smrti ove djece, ona je posljedica izazvana propustima
obitelji, škole i svih stručnjaka koji se bave djecom, a koji su trebali imati
više senzibiliteta za njih. Iako većina djece ovisnika živi u materijalnom
izobilju, te su građanske obitelji često pune traumatičnih i stresnih događaja,
kompromitirajućih obiteljskih tajni koje djeca skrivaju i nose kao teret koji
ih svakodnevno pritišće. Unutar tih naizgled sređenih obitelji, za koje će
ljudi reći "blago njima, jao, imaju sve", djeca su svjedoci
alkoholizma roditelja, njihova eksperimentiranja s drogom, izvanbračnih i
kriminalnih veza... Često je riječ i o zlostavljanoj djeci, te onoj koja
unutar obitelji imaju i duševnih bolesnika o kojima zbog statusa obitelji
moraju šutjeti... Neki roditelji, pak, zbog pedagoške nespretnosti djecu
nesvjesno guraju na ulicu. Ti roditelji dijete žele zaštititi od svega, ali ga
tako guše, oduzimaju mu slobodu, što nužno dovodi do sukoba. Temeljno je u
odnosu roditelj - dijete dobra komunikacija, odnosno roditelj mora znati što se
događa u psihi djeteta, osobito tinejdžera - obrazlaže dr. Sakoman.
- Takva djeca traže i nalaze
prijatelje koji imaju slične probleme. Izmiču nadzoru obitelji i društva, drže
se zajedno svojih malih čvrstih skupina. Dakako da jedni u drugima, s
problemima koje ne mogu sami riješiti, još više potiču negativne sklonosti,
samoubilačke misli... Ako jedan iz njihove skupine život okonča
samoubojstvom, bezgranična tuga i depresija zbog smrti prijatelja zahvaća
dijete koje se ionako jedva nosilo sa svojom potištenošću. Budući da
obitelji iz kojih su takva djeca potekla ne primjećuju što se s njima događa,
djeci preostaje škola koja bi trebala primjereno reagirati. No, kako ona regira?
- Škola se ponaša preokrutno za dječji senzibilitet, neki učitelji ili profesori traže samo ocjene, markiranje s nastave smatraju dječjim neposluhom, bezobrazlukom, a ne primjećuju da dijete koje sjedi na nastavi razmišlja o samoubojstvu. Ono u jednom trenutku eksplodira, digne se sa stolice i usred sata ode s nastave. I dok mi poduzimamo sve da preživi, škola za to vrijeme to isto dijete prebaci, i to bez našeg znanja, u drugi razred, zato što puno izostaje s nastave. Takvim okrutnim postupkom cijeli naš trud pada u vodu. Dijete u takvoj situaciji ne treba disciplinsku kaznu nego vapije za pomoći - kaže dr. Sakoman.
Škola je dužna, ako to već nije učinila obitelj, nanjušiti ranu dječju depresiju i osigurati diskretan postupak zaštite, kako bi se spriječilo razvijanje ovisnosti i suicidi. No, edukacija roditelja i nastavnika, pojašnjava dr. Sakoman, ne može spasiti djecu od žutog praha ako im se ne osigura mreža centara za izvanbolničko sprječavanje ovisnosti, koji će im pružiti svu potrebnu pomoć. Odjel ovisnosti u "Vinogradskoj bolnici", te Centar na Jarunu po broju stručnjaka i kapaciteta nedovoljni su za potrebe tinejdžera.
Epidemija droge neće se smanjiti dok sve nadležne ustanove ne počnu raditi svoj posao. Bez zajedničke koordinirane akcije školskog sustava, gradskih ureda za zdravstvo i socijalnu skrb, te represivnog sustava koji treba smanjiti dostupnost droge na tržištu, borba protiv droge ostaje mrtvo slovo na papiru. (D. Palac)
- Institucija za pomoć djeci nikako ne smije biti psihijatrijski obojena. Djeca ne žele ići na klasičnu psihijatriju, jer ju doživljavaju kao stigmu "nisam ja luda". Oni žele ići u ustanovu koja je napravljena za njih. U okviru programa Nacionalne strategije bilo je predviđeno osnivanje mreže takvih centara. Još 1991. predvidio sam da će doći do heorinske epidemije i tražio da se razvije sustav za tretman protiv zloporabe droga. Sabor je prihvatio taj prijedlog, ali ga je izvršna vlast stopirala, ili su možda mislili da droga nije takav problem? Tko je odgovoran što Zagreb nema ni jednoga specijaliziranog centra za sprječavanje ovisnosti i samoubojstava kod ovisnika? Tko je odgovoran što nikad do kraja nije proveden program Nacionalne strategije, i gdje su bile zapreke? Pitajte gospodina Hebranga, gospodina Reinera i političare... - revoltiran je dr. Sakoman odnosom društva prema problemu droge. (dip)
U okviru Ministarstva prosvjete i sporta jesenas se nastavljaju planirane aktivnosti u provedbi školskih preventivnih programa. Također, i Grad Zagreb pokreće poseban program prevencije. U okviru navedenih programa bit će održana i serija seminara za razrednike učenika najrizičnije školske dobi. Na seminarima će sudjelovati i dr. Sakoman. (dip)
Nikad
se u Hrvatskoj nije dogodilo da u tako kratkom razdoblju od droge umre toliko
mladih ljudi kao od sredine rujna. Sjetimo se tih mladića:
Mario Bandić (18) iz Pule
17. rujna nađen je mrtav pokraj Osnovne škole Verude u Puli;
Mario Sutlović (24) nađen
je mrtav 26. rujna na podu kuhinje svoje rodbine u Sukošanu. Obdukcijom je utvrđeno
da je uzrok smrti akutno trovanje drogom;
Marinko Vrkić (17) nađen je
7. listopada mrtav u bunkeru u neposrednoj blizini svoje kuće u zadarskom
Vidikovcu;
Martin Dragić (18) mrtav je
završio zaglavljen u zagrebačkom dizalu, a pokraj njega nađena je igla i
heroinski pribor. Nađen je 17. listopada;
Dubravko Anić (18) umro je
21. listopada od prevelike količine droge u Zagrebu;
Dario Galović (21), nakon
nestanka 4. listopada, nađen je mrtav 31. listopada u "narkomanskom
gnijezdu" u podrumu zgrade, stotinjak metara od roditeljskog stana u
zagrebačkoj Malešnici. (maj)
"Šut" heroina trebao bi biti prekršaj
Nakon što je dr. Sakoman smijenjen s dužnosti predsjednika Vladine komisije za borbu protiv zloporabe droga, iz političkih krugova čule su se, među ostalim, špekulacije da je njegova smjena rezultat protivljenja dekriminalizaciji posjedovanja droge za osobne potrebe.
- Posjedovanje "jointa" ili jedan "šut" heroina koji ovisnik uzima dnevno trebao bi svakako biti prekršaj, a ne kazneno djelo. Mlade koji su ovisnici ili povremeno uzimaju drogu trebalo bi zaštititi od kriminalizacije i izreći im mjere koje su u funkciji njihove zaštite. Držim da je liječenje bolje i jeftinije od kažnjavanja, a prekršajnim kažnjavanjem znatno bi bilo rasterećeno državno odvjetništvo i sud. Međutim, ako je riječ o posjedovanju količine veće od neznatne, i one za osobnu uporabu, tada bi to trebalo i dalje biti predmetom sankcioniranja u Kaznenom zakonu. Dakako, stručnjaci bi trebali točno utvrditi što potpada pod pojam "neznatne količine", kako se ne bi dogodilo da policija nekomu zaplijeni 50 grama heroina, a on kaže da je to za osobnu uporabu. (dip)
Večernji list , 4.11.2000.