Početkom devedesetih, u jednoj je srednjoj školi u gradu na jadranskoj obali provedeno istraživanje koje je trebalo pokazati koliko je mladića od 14 do 18 godina imalo iskustva s drogom. Rezultati su bili poražavajući: oko 70 posto ispitanih srednjoškolaca pušilo je marihuanu! Možda taj podatak, u jeku borbe ambicioznih nižih političara za legalizacijom marihuane, ne izgleda tako strašno, ali prije desetak godina rezultati su bili šokantni. Kao što bi morali biti i danas, neovisno o tome jesmo li se već navikli na marihuanu u hrvatskom društvu. Malo je novina u kojima ne možete pronaći opravdavajuće i ine činjenice vezane za korištenje te lake droge, pušači marihuane u Hrvatskoj odnedavno priređuju javne skupove na središnjim gradskim trgovima, hrabro pušeći kanabis i ističući svoju želju za legalizacijom lakih droga.
Ne želimo li bježati od istine, moramo priznati da se specifičan miris koji nastaje pušenjem marihuane širi već i dvorištima naýih srednjih i osnovnih škola, odavno se marihuana u nas smatra »studentskim đirom«, cijena joj je na ulici niža neko ikad. Sadi se po balkonima, dvorištima, nema dana da policija ne pronađe koju plantažu širom hrvatskih poljoprivrednih parcela koje vape za obradom. Ali, ne takvih biljaka...
Čemu onda toliki šok nakon objave vijesti da je hrvatski vaterpolski reprezentativac Mario Oreb navodno pušio marihuanu? Ovaj sportaš, u čijem je urinu pronađen dokaz da je uživao marihuanu - dokaz koji ništa ne znači dok ne stignu rezultati B nalaza iz Kölna - samo je kamenčić u mozaiku općeg društvenog stanja mladih u hrvatskom društvu koji sve češće puše marihuanu.
No, šok sportske javnosti ipak je opravdan. Ovo je prvi slučaj otkrivanja droge u naših sportaša, dosad se uglavnom otkrivao doping. K tome, dosad su se u nas samo sportaši smatrali »čistuncima« glede uzimanja droga. Stalno slušamo i čitamo parole »Sportom protiv droge«, sport se dugo smatrao posljednjom oazom u koju mladi čovjek može pobjeći od zamki što ih nudi ulica. Sport je bio utočište neporočnih.
Potvrdi li se Orebov nalaz, jasno je da je i ta posljednja oaza načeta. Mario Oreb nije bilo koji sportaš, on je kapetan Splitske banke, donedavno europskog prvaka, i olimpijski kandidat jedne od najjačih svjetskih reprezentacija. Potvrdi li se Orebov nalaz, nametnut će se i pitanje s kim je pušio marihuanu - sa svojim društvom ili u društvu sportaša? Pozitivan nalaz iz Kölna otvorio bi Pandorinu kutiju sumnji, što bi vjerojatno dobro došlo onima koji se svesrdno zalažu za legalizaciju lakih droga. Raširenost marihuane, koja se eto pojavila i u sportu, bio bi još jedan argument u njihovoj borbi.
Što preostaje roditeljima? Gdje bi mogli skloniti djecu? U sportske klubove? Možda, ali bi ih onda trebalo redovito testirati, kao u srednjoj školi s početka priče.
(Andrija Kačić - Karlin)
Vjesnik, 20.8.2000 str.9