| home| ovisnosti| sadržaj | | 

Seks, droga i politika 

Film »Trgovina« (»Traffic«) Stevena Sodebergha s pet oscarovskih nominacija stigao u domaće kino dvorane / Začarani krug droge između policije, studenata, političara i besposličara od Meksika do SAD 

Nakon što je redatelj Steven Sodebergh početkom prošle godine izašao s filmom »Erin Brockovich«, kojim dominira Julija Roberts,već tada je bilo jasno da će on voditi bitku za Oscare. No, nitko nije pomišljao da će Sodebergh iste godine konkurirati samom sebi s još jednim odličnim filmom - »Trgovina« (»Traffic«). 

Upravo se to dogodilo nakon što je »Traffic« dobio i pet nominacija (najbolji film, najbolji redatelj, najbolja sporedna muška uloga Beniciu Del Toru, najbolji adaptirani scenarij Stephenu Gaghanu i najbolja montaža Stephenu Mirrioneu). 

Pohvale su sasvim opravdane jer radi se o aktualnoj vrućoj temi trgovine drogom, sjajnim glumačkim individualcima i modernoj režiji, koja je mješavina dokumentarne drame i socijalno političke sapunice. 

Kritičar The New York Timesa je ustvrdio kako je »Traffic« - »multikulturalna jazz simfonija, neusklađenih glasova, ali kojima su zajedničke varijacije sličnog nezadovoljstva«.Upravo to i jest ovaj film, s jedne strane »prava« američka priča, a s druge opet tako univerzalna i prepoznatljiva, aktualna za cijeli svijet. 

Film »Traffic« nastao je kao amerikanizirana verzija britanske televizijske serije »Traffik« iz 1989. godine, koja se bavila putovima droge od Pakistana do Britanije. Kod Sodebergha drama počinje u blještavilu sunčanog Meksika kao neka ironična najava mračnog iščekivanja. Javier Rodriguez (Benicio del Toro) nepoznati je pogranični policajac, a radi za generala Salazara, koji ga je unovačio da mu pomogne ometati domaće kokainske kartele. No, ti karteli su postali dijelom cjelokupnog društva, neka vrsta hobotnice s krakovima u svim segmentima vlasti i naroda, pa čak i odlučni general nije imun, niti onaj kakvim se predstavlja.

Njegov američki »dvojnik« je Robert Wakefield (Michael Douglas), državni tužitelj Ohia, izabran od američkoga predsjednika da bude voditelj akcije u borbi protiv droge na nacionalnoj razini. Ambiciozan i beskompromisan, i on zadatak prihvaća s užitkom sve dok ne otkrije »svoju stranu hobotnice«, svjestan kako se poprilično zavarava vodeći »ratove u prazno«. Drama je tim naglašenija što Wakefield ubrzo otkriva da je i njegova jedina kćerka, srednjoškolka, ovisnica o kokainu. 

Sodebergh time postiže savršenu ironičnu elipsu, tako da mu nije potrebna nikakva didaktička opaska, tek mučno oslikavanje djevojčina srozavanja do potpuna poniženja, prostitucije i nemoći. 

Ostaje pitanje koje svi postavljamo - kako je stigla i kojim putovima droga meksičkih kartela do nje i mnogih drugih mladih? Uz priču o dvojici američkih policajaca koji pokušavaju na svoj pošten i obično tragičan način doprijeti do istine ili barem do nekih od njezinih sudionika, počinitelja ili svjedoka, tu je i četvrta usporedna priča o Carlosu Ayalau (Steven Bauer), jednom od drogaških mogula, koji uživa idiličan obiteljski život u kalifornijskom sveučilišnom mjestu La Jolla, a kada biva uhapšen, njegova trudna supruga Helena (Catherine Zeta-Jones) u početku biva šokirana jer se cijelo vrijeme zanosila kako joj je muž pošteni biznismen. 

Ipak, zaprepašćuje je brzina njezine transformacije i način kojim do jučer naivna i blaga trudna kućanica okreće kartu, prilagođujući se situaciji i preuzimajući nadzor nad beskrupuloznom drogaškom trgovinom... 

Četiri usporedne priče, neke od njih isprepletene, sve o istom »businessu«, mnogo različitih junaka i mjesta događaja od Tijuane, Cincinnatija, Washingtona do San Diega, od predgrađa Ohia do meksičke pustinje i Bijele kuće...Svi su u igri u ovom poslu vrijednom milijarde dolara. I nitko nije nevin, nitko nije »čist«, nema dobrih i loših junaka, svi su »ubojice« i »žrtve«, svaki od njih je s obje strane nišana. 

To je i najveća vrijednost ovog filma, ta njegova sjajna scenaristička podloga koja omogućava dokumentarnu raspršenost i uvjerljivost. Problem je zadnjih pola sata u kojima film gubi ritam i snagu, prevarajući se u afektiranu, našmiranu hollywoodsku sapunicu slatkaste poente i namještenih poruka. Šteta. 

Branka Sömen Vjesnik, Subota, 17. ožujka 2001


Home