DR. SLAVKO SAKOMAN: KAKVE OBITELJI "PROIZVODE" OVISNIKE?

Djevojka iz "fine" obitelji, narkomanka i prostitutka, 
vlastitom je ocu bila samo seksualni objekt

Dr. SAKOMAN: Problem je što u Hrvatskoj ne postoji sustav za brigu za tinejdžere. Zdravstveni sustav bi trebao osigurati savjetovališta

Ovisnici, objašnjava dr. Sakoman, najčešće dolaze iz određenih tipova obitelji. To su obitelji u kojima roditelji djecu fizički, pa i seksualno zlostavljaju, ali i one u kojima su roditelji previše vezani uz djecu, ili su vrlo ambiciozni, ili pak ne puštaju djecu u društvo

DR. SAKOMAN SAVJETUJE
Što roditelj treba učiniti kad sazna da se njegovo dijete drogira?

Kad doznaju da njegovo dijete uzima drogu, roditelji ni u kojem slučaju ne bi smjeli početi paničariti. Neka im to bude povod da preispitaju svoj odnos s djetetom. Djeca vole svoje roditelje i tu ljubav treba pronaći. Kad dijete poklekne, roditelj mu treba biti oslonac. Hladne glave treba zatražiti stručnu pomoć, ističe dr. Sakoman načine kako se roditelji trebaju suočiti sa spoznajom da im je dijete narkoman. Ne treba, dodaje dr. Sakoman, dijete dočekati na nož, već se s njime mora ozbiljno razgovarati i nastojati kroz razgovor "zatopliti" komunikaciju u obitelji.

Šef odjela za liječenje ovisnosti Kliničke bolnice Sestara milosrdnica dr. Slavko Sakoman, liječnik je kojem mnogi bivši ovisnici u Hrvatskoj duguju ogromnu zahvalnost za spas iz pakla droge. Uz liječenje ovisnika, dr. Sakoman je tijekom proteklih godina, održavajući brojna predavanja i seminare, mnogo pridonio razvoju svijesti o opasnosti koju predstavljaju droge. Samo za Nedjeljni Vjesnik ugledni liječnik na temelju dugogodišnjeg iskustva u radu s ovisnicima otkriva iz kakvih obitelji oni najčešće dolaze. On ističe da je obitelj u velikoj većini slučajeva prva linija obrane mladog čovjeka od pošasti droge.

Zabranjeno voće nije najbolje

Koliko god odgovornost obitelji bila ograničena, jer se dijete često nalazi izvan neposrednog nadzora, praksa pokazuje da većina ovisnika potječe iz točno određenih tipova obitelji koje se mogu podijeliti u četiri skupine. Širenju ovisnosti u Hrvatskoj je, naglašava dr. Sakoman, u svakom slučaju najviše pridonijela činjenica da su droge dostupne svima i svugdje, no rizik je još veći ako je obitelj nedovoljno educirana i ne zna prepoznati da je njezin član zakoračio na put ovisnosti.

Dr. Sakoman objašnjava da je prvi i najčešći tip obitelji iz koje dolaze ovisnici, tzv. nefunkcionalna odnosno raspadnuta obitelj u kojoj su roditelji mladog ovisnika nerijetko alkoholičari, narkomani ili čak kriminalci. Takve obitelji ponekad izvana djeluju kao prilično složne, no istina je posve drugačija.

Prije nekoliko dana mi je u pratnji svog ujaka, koji je tvrdio da je njihova obitelj jako fina, došla na pregled djevojka koja se drogira i prostituira.

Priznala mi je da je majka tuče i godinama zlostavlja, a ocu je uvijek bila samo erotski objekt.
To je tipičan primjer nefunkcionalne obitelji", obrazlaže Sakoman.

Po njegovim riječima, drugi tip rizičnih obitelji predstavljaju one u kojima su roditelji previše vezani uz svoju djecu te ih, misleći da će ih tako zaštititi, ne uče radu i odgovornosti. Događa se da od malih nogu djeca rade što hoće pa kad uđu u pubertet više nisu u stanju uredno svladavati školske obveze. Postaju loši đaci, čime im se najčešće otvaraju putevi zla na kojima se zbližavaju s lošijima od sebe, a to su dileri. Polako, ali sigurno, ulaze u začarani krug narkomanije.

Najzanimljivijim tipom obitelji ovisnika dr. Sakoman smatra ambiciozne roditelje koji su obično uspješni ljudi na visokim položajima u društvu.

Svoju djecu, koja su često vrlo inteligentna, takvi roditelji potiču na brojne aktivnosti i pritom je sve u redu dok djeca ne uđu u pubertet. "Misleći da mogu sve što hoće, takva djeca, skoro uvijek i odlični učenici, u srednjoškolskoj dobi osjete prvi miris zabave. Privlači ih zabranjeno voće, dosta im je konformizma te, kako bi napravili ravnotežu između brojnih obveza i zabave za kojom žude, žele u životu isprobati i ono loše. Počinju pušiti travu, uzimati stimulanse poput ecstasyja, nakon čega idu sve dalje prema teškim drogama", kaže Sakoman.

Odgovor leži u lošoj komunikaciji

Četvrtu rizičnu skupinu, po njegovim riječima, predstavljaju roditelji koji ometaju separacijski proces koji je neizbježan između roditelja i djece. Ne pristaju na socijalizaciju svoje djece, što postižu tako da ih ne puštaju iz kuće. Takvo ponašanje roditelja rezultira lošom komunikacijom, i u određenom trenutku započinju veliki konflikti.

Najčešće u dobi od 17 ili 18 godina, kad se, koliko god se to ne sviđalo roditeljima, njihova djeca nađu izvan njihovog nadzora, oni su laka meta dilera, jer nisu na vrijeme socijalizirana. Takve slučajeve dr. Sakoman pojašnjava izrekom - kao janje na klanje.

"Kad roditelji i saznaju, djeca će dugo vremena negirati uzimanje droge. Problem je što u Hrvatskoj ne postoji sustav za brigu za tinejdžere. Zdravstveni sustav bi trebao osigurati savjetovališta. Uzimanje droge dokaz je poremećenih odnosa u obitelji. Mojem sinu kojem je 19 godina, nikad nisam rekao da se ne drogira jer bi se on, s obzirom na naš odnos i način komunikacije, na to s pravom uvrijedio. Međutim, mnogi ne mogu uspostaviti takav odnos", zaključuje dr. Sakoman.