- Veliki dileri umjesto 40 dobivaju svega tri godine zatvora
Stručnjaci za borbu protiv droge kao i pravnici s kojima smo razgovarali upozoravaju da su tako male kazne vrlo često posljedica neupućenosti pravosuđa u problem zloporabe droga, kao i uobičajene prakse našeg sudstva da se počiniteljima kaznenih djela izriču i deset puta manje kazne nego što bi dobili u bilo kojoj razvijenoj europskoj zemlji, a praksa pokazuje da su u Splitu i Dubrovniku, primjerice, pravosudni organi prema dilerima osjetno oštriji nego u Zagrebu.
Premda kazneni zakon sucima dopušta i izricanje maksimalne zatvorske kazne od 40 godina za kazneno djelo prodaje droge, u većini slučajeva dileri dobivaju dvije ili tri godine zatvora.
Vrlo rijetko sudac se odlučuje dosuditi pet godina zatvora premda je dokazano da se diler bavi organiziranim kriminalom, dok je u našoj sudskoj praksi vrlo teško naći slučaj da je dileru dosuđeno deset ili više godina zatvorske kazne.
Stručnjaci za borbu protiv droge kao i pravnici s kojima smo razgovarali upozoravaju da su tako male kazne vrlo često posljedica neupućenosti pravosuđa u problem zloporabe droga, kao i uobičajene prakse našeg sudstva da se počiniteljima kaznenih djela izriču mnogo manje kazne nego što bi dobili u bilo kojoj razvijenoj europskoj zemlji. Zlostavljač djeteta će, na primjer, u Hrvatskoj dobit svega godinu dana zatvora, dok je u mnogim europskim državama za to predviđena zatvorska kazna od najmanje 10 godina. Mnogim sucima očito nedostaje hrabrosti izreći visoke kazne onima koji u cilju stjecanja zarade prodaju mladima drogu, a praksa pokazuje da su u Splitu i Dubrovniku, primjerice, pravosudni organi prema dilerima osjetno oštriji nego u Zagrebu, iako bi tretman prema počiniteljima kaznenih djela trebao na svim sudovima u Hrvatskoj biti isti.
Zamjenica državnog odvjetnika Božica Cvjetko otkriva da su dileri u 80 posto slučajeva ovisnici koji prodaju male količine kako bi sebi zaradili za drogu.
Pravosuđe bi, prema njezinom mišljenju, moralo biti manje blagonaklono onom manjem broju dilera koji su najopasniji, a to su oni koji sami ne konzumiraju drogu već se preprodajom bave zbog zarade i obično su važna karika u lancu organiziranog kriminala.
Kazneni zakon prepoznaje tri kategorije - posjedovanja droge, prodaju droge i organiziranu prodaju.
Samo pet posto mladih kod kojih policija pronađe drogu su pravi ovisnici, i stav je Državnog odvjetništva da tim ljudima treba pomoć, a ne pokretanje kaznenog postupka.
Otkako se počelo govoriti o dekriminalizaciji lakih droga, povećao se broj konzumenata, a na pitanja zašto uzimaju drogu policija i pravosudni organi od mladih ljudi kod kojih je ona pronađena sve češće dobivaju odgovor da su mislili da to više nije zabranjeno.
- "Nije istina da gonimo ovisnike", ističe Božica Cvjetko i dodaje da liječenje treba biti alternativa zatvorskoj kazni za tzv. dilere - ovisnike koji prodaju drogu kako bi sebi osigurali potrebnu dnevnu količinu. Istodobno, velike dilere treba oštrije kažnjavati.
Božica Cvjetko rješenje vidi u boljoj edukaciji zaposlenih u pravosuđu kako bi oni znali prepoznati opasne pojedince kojima je mjesto iza rešetaka. Prema njezinom mišljenju, svi koji se bave sprječavanjem ovisnosti trebali bi dosljednije u praksi primjenjivati zaključke Ekspertne skupine Vijeća Europe za suzbijanje zloporabe droga i nedopuštene trgovine drogom - Pompidou Group. Sve članice vijeća Europe, među kojima je i Hrvatska, trebale bi ujednačiti kaznenopravni, medicinski i socijalni položaj ovisnika - počinitelja kaznenog djela od njegovog prvog kontakta s policijom do izricanja odluke suda.
U skladu s europskim standardima i naše pravosuđe sve više nastoji za ovisnike svih dobi primjenjivati načelo oportuniteta, što znači da se umjesto zatvorske kazne izriče uvjetna osuda, ako se ovisnik odluči na odvikavanje.
Vijeće Europe zalaže se za uključivanje socijalnih i medicinskih službi u kazneni postupak. Dobri rezultati u nekim zemljama pokazali su se i u slučajevima u kojima je državni odvjetnik odbacio kaznenu prijavu. Maloljetnike koji nisu ovisnici nego s drogom povremeno eksperimentiraju, nije potrebno uključivati u programe liječenja, nego ih je često dovoljno savjetovati i uputiti na opasnost daljnjeg uzimanja
droge.
Boris Orešić
Vjesnik , Nedjelja, 26. studenoga 2000. SEDAM DANA