|
Grad bi se trebao više angažirati u rehabilitaciji i socijalnoj reintegraciji ovisnika
Dr. Slavko Sakoman: Rad na prevenciji ovisnosti nije samo jedna akcija, tribina ili projekt. To mora biti permanentni proces koji uključuje rad stručnjaka s vrtićima, školama, roditeljima i nastavnicima / Ako se djeca sustavno odgajaju tako da budu otpornija na sučeljavanje s drogama, i problem ovisnosti u našem društvu bit će manji / Razred kao terapijska zajednica / Pomoć nevladinih udruga
Do završetka srednje škole u Hrvatskoj je čak 40 posto srednjoškolaca doživjelo barem jedno iskustvo s drogama. Zagrebačka mladež, u odnosu prema drugim gradovima u srednjoj Europi, još ima 30 do 50 posto nižu pojavnost u tzv. rekreativnom ili eksperimentalnom uzimanju lakših droga poput marihuane. Kad je riječ o težim drogama poput heroina, Hrvatska ima manju ukupnu masu narkomana od zemalja srednje Europe. U Hrvatskoj je, pak, problem ovisnika najveći u Zadru, Puli i Splitu. Zagreb je na četvrtome mjestu, a u njemu stopa opijatskih ovisnika na tisuću stanovnika iznosi 5,5.
Kako često ističe psihijatar dr. Slavko Sakoman, rad na prevenciji ovisnosti nije samo jedna akcija, tribina ili projekt. To mora biti permanentni proces, koji uključuje rad stručnjaka s vrtićima, školama, roditeljima i nastavnicima. Jer, ako se djeca sustavno odgajaju tako da budu otpornija na sučeljavanje s drogama, i njihova će pojavnost u našem društvu biti smanjena. Prema mišljenju dr. Sakomana, najčešća pogreška koju čine mnogi kad se susretnu s ovisnikom jest zvanje policije. Ako se njima doista želi pomoći, najvažnije je konzultiranje nekoga s pedagoškim vještinama.
Ovisnike, drži dr. Sakoman, valja »pomesti« s ulice i spriječiti ih da šire problem. Stoga ih je najbolje što prije staviti u »karantenu«, na liječenje, i tako ih onemogućiti da šire »zarazu«. Ipak, najvažnije od svega provođenje je preventivnih programa od najmanjih nogu. Još u osnovnoj školi valja početi s primarnom prevencijom.
- Vrlo je važno da se Školski preventivni program, koji djeluje u sklopu Nacionalnog programa za suzbijanje zloporabe droga, kontinuirano provodi. Glavni su nositelji tog programa, koji je krenuo 1998. godine, uhvatio zamah u 1999. i zapeo prošle godine, razrednici i stručni suradnici škole, kao i upućeni i senzibilizirani profesori. Svi oni bolja su solucija i od školskog liječnika, koji ne stigne dobro upoznati svu djecu, rekao je dr. Sakoman.
Prema tome programu, najvažnije je osposobljavati nastavnike da postanu kreatori »kvalitetne škole«, koja prihvaća različitost, koja ohrabruje i njeguje samopoštovanje djece. Bitna je i stalna komunikacija s roditeljima, kao i pomoć u kvalitetnijem provođenju slobodnog vremena djece. Škola, nadalje, učenicima mora pružiti specifično obrazovanje o svim relevantnim pitanjima u vezi s pušenjem cigareta, pijenjem alkohola i uzimanjem droga te im objasniti moguće posljedice i rizike.
Učenjem socijalnih vještina treba učiti komunicirati, rješavati probleme i krizne situacije te njegovati samopotvrđivanje. Za rizičnu djecu što prije treba početi s diskretnim i personalnim zaštitnim postupkom, kojim se pomaže djeci koja su bilo na koji način ugrožena.
Razred mora biti spreman djelovati i kao terapijska zajednica te pomagati pojedincima da se nose s vlastitim izazovima. Škola mora pridonositi i poboljšanju mjera sekundarne prevencije ovisnosti, što znači da se što prije otkriju potencijalni konzumenti. Ona mora i dobro surađivati s institucijama u zajednici koje su dužne osigurati odgovarajuću zaštitu, pomoć i nadzor nad učenicima. Kako bi se program provodio što bolje, nužna je i stalna edukacija nastavnika.
- Zagreb je taj školski program pokrenuo samo u elementima i potrebno ga je što prije obogatiti i staviti na višu razinu. Grad bi znatniju pomoć programu mogao pružiti kada bi se aktivnije uključio u organiziranje provođenja slobodnog vremena mladih, kojima su prijeko potrebni lako dostupni sadržaji, rekao je dr. Sakoman. Također je potrebno je, dodao je, da Grad sudjeluje i u edukaciji nastavnika. Njegova zamjerka Gradu vezana je i uz to što još nema naznaka razvoja programa za rehabilitaciju i socijalnu reintegraciju ovisnika.
Nacionalna strategija, među ostalim, uključuje i građane kao servis koji bi obavljao terenski rad na razini općina i četvrti. Tim tzv. street corner aktivnostima uočavaju se moguće rizične skupine mladeži te im se pristupa na prijateljski i nekonvencionalan način. U to bi se, predlaže dr. Sakoman, mogle uključiti i brojne nevladine udruge.
Sunčica Dolušić Vjesnik, Utorak, 15. svibnja 2001.