|
Zagrebu i Hrvatskoj nedostaju educirani i angažirani stručnjaci za rad s ovisnicima
I dalje porast ponude droge i potražnje za njom / Od 15.000 teških ovisnika u Hrvatskoj, u Zagrebu ih ima 4.000 / Centrima za liječenje ovisnika još ni kuna iz državne blagajne / Zašto je vidno oslabljena stručna razina koordinacije Nacionalnog programa za suzbijanje zloporabe droga? / Za kvalitetan rad sa zagrebačkim pacijentima potrebno najmanje desetak specijaliziranih timova koje bi činila tri stručnjaka na čelu s liječnikom
U 2000. godini zabilježen je rast ponude droge i potražnje za njom. Taj je trend u porastu i u 2001. godini. Samo u Centru za ovisnosti pri Kliničkoj bolnici »Sestre milosrdnice« prvodošlih pacijenata iz cijele Hrvatske, ovisnih o raznim vrstama droge, u prošloj je godini bilo 576, od kojih 409 iz Zagreba. Procjenjuje se kako u Zagrebu trenutačno ima oko 4.000 teških ovisnika, a polovica ih je podvrgnuta liječenju. U cijeloj Hrvatskoj, pak, ima oko 15.000 ovisnika.
Osim Centra, kome gravitira većina zagrebačkih ovisnika, pomoć je na ovome području moguće potražiti jedino u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. Unatoč tomu, ove godine u Centar, kao ni u ostale hrvatske centre za liječenje ovisnika, još nije stigla ni kuna iz državne blagajne. Stoga je, kako doznajemo, Komisija za suzbijanje ovisnosti pri Ministarstvu zdravstva na sastanku u utorak počela rješavati pitanja financiranja.
Kako doznajemo od dr. Slavka Sakomana, člana Povjerenstva za suzbijanje zloporabe droga, indirektan razlog porasta ovisnika leži u padu kvalitete nekih važnih dijelova Nacionalnog programa za suzbijanje zloporabe droga. Taj je program zaživio 1996. godine, u špici epidemije, kada je pojačan sustav za tretmane.
- Program je nakon tri godine svog djelovanja 1999. godine napokon uspio smanjiti broj prvodošlih pacijenata. Tako smo te godine imali 423 prvopridošla pacijenta iz Hrvatske, od kojih 280 iz Zagreba. No, nakon toga, stručna razina koordinacije Nacionalnog programa vidno je oslabljena. U smislu političke potpore programu, nije se dogodio znatan pomak. Ona je, naime, ostala prilično nedefinirana i nedorečena, istaknuo je dr. Sakoman, dodavši kako je operativna koordinacija provođenja programa i dalje na niskoj razini.
Ministarstvo zdravstva, smatra dr. Sakoman, ne može jedino biti zaduženo za taj složeni program jer ono samo nema dovoljno političke snage da u njegovu provedbu aktivno uključi i Ministarstvo unutarnjih poslova, pravosuđe i socijalne službe. Poticaj i zahtjevi za provođenje programa moraju, prema njegovu mišljenju, dolaziti izravno iz Vlade. A gledajući unatrag deset mjeseci, Vlada još u svoju raspravu nije uključila pitanje provedbe Nacionalnog programa.
- Zagreb također mora koordinirati rješavanje problema ovisnosti po načelima nacionalne strategije i odraditi svoje obveze u sklopu Nacionalnog programa. No, koordinacija provođenja programa u svim bitnim elementima, poput terapije, represije i školskog preventivnog programa, i dalje se u najvećoj mjeri inicira i provodi iz Centra u Vinogradskoj, a ne iz Gradskog poglavarstva, rekao je dr. Sakoman.
Prema njegovim riječima, razina vođenja programa mnogo ovisi o gradskom voditelju projekta. On prije svega mora imati stručne referencije, stručne radove i iskustvo u vođenju složenih projekata i programa. Prema preporukama Europskog programa za suzbijanje droga, ističe se važnost da voditelji lokalnog programa moraju biti osobe koje su živjele i žive na određenom lokalitetu te dobro poznaju određeni lokalni kontekst.
Najveći problem u Zagrebu, kao i u cijeloj Hrvatskoj, nedostatak je educiranih i angažiranih stručnjaka za rad s ovisnicima. Takva bi edukacija za učinkovito liječenje ovisnika trebala, kako saznajemo, trajati dvije do četiri godine.
- Ako se do ljeta ne omogući zapošljavanje takvih ljudi po hrvatskim centrima za liječenje ovisnosti, prijeti potpuni kolaps programa, istaknuo je dr. Sakoman.
Zagrebačkom Centru za ovisnosti također su hitno potrebni stručnjaci. Za kvalitetan rad sa sadašnjim pacijentima (oko 1.700 na godinu) potrebno je, naime, najmanje desetak specijaliziranih timova koje bi činila tri stručnjaka na čelu s liječnikom. Ovaj Centar, pak, trenutačno ima samo - jedan!
Kada se prezentiraju statistički podaci i posjeti čekaonica Centra, nameće se mišljenje da liječnici koji rade u nemogućim uvjetima moraju biti i vrsni mađioničari kako bi stigli primiti sve pacijente. Jer, svaki 200. Zagrepčanin ovisan je, najčešće o heroinu. Svaka zagrebačka 60. u prosjeku četveročlana obitelj ima jednog ovisnika. U pet posto svake generacije tinejdžera koji pokazuju ozbiljne znakove socijalne disfunkcije i poremećaja u ponašanju svaki deseti rekreativno nekoliko puta na tjedan konzumira drogu. Od tih pet posto, jedan do dva posto postaju ovisnici, najčešće do svoje 19. godine. Zabrinjava podatak da svake godine čak 30 posto ovisnika postaje aktivnim uličnim preprodavačima droge. To znači da se svake godine na razini države regrutira najmanje 500 novih heroinskih dilera. U Zagrebu ta brojka iznosi 150 dilera na godinu!
Jedini način zaustavljanja epidemije jest sprečavanje kriminalizacije ovisnika koji šire problem u okruženju zdrave mladeži. A to se može postići isključivo kvalitetnim sustavom za liječenje ovisnika.
Sunčica Dolušić Vjesnik, Petak,11. svibnja 2001