Za naglo povećanje broja narkomana u Hrvatskoj, roditelji ovisnika odgovornom smatraju bivšu vlast. Od sadašnje, koja dosad također ništa nije učinila, očekuju potporu, za početak izgradnje apstinencijskog centra u koji bi ovisnici odlazili nakon bolničkog liječenja, čime bi se na tisuće mladih spasilo od ponovnog vraćanja u pakao droge
BORIS OREŠIĆ
Sve što mi se događa u životu je strašno, ali živim u nadi da će se moj sin jednog dana izliječiti i vratiti normalnom životu," kazala nam je majka, čiji 27-godišnji sin vea najmanje osam godina uzima drogu.
Drogirati se počeo na ratištu, nakon što je 1991. godine, odmah nakon mature otišao braniti domovinu. U želji da se prestane drogirati, otišao je na liječenje u Bolnicu Sestara Milosrdnica, gdje je proveo četiri tjedna. Roditelji su pronašli komunu u Splitu, no prije toga su morali dva mjeseca svaki tjedan ići u Split na razgovore, tzv. kolokvije.
Nakon dva mjeseca mladića je došao u komunu, no već dva tjedna kasnije vratio se kući jer nije mogao izdržati život u komuni.
Pet mjeseci nakon izlaska iz bolnice, ponovno je počeo uzimati drogu. Da je postojala ustanova u kojoj bi boravio nakon izlaska iz bolnice, možda se ne bio ponovno počeo drogirati. Sada je kod Kuće, uzima heptanone, no opet će morati u bolnicu. Iz bolnice će ga vratiti kući, i ponovno ae on i njegovi roditelji proživljavati isti pakao.
Na heptanonima može živjeti do kraja života, no taj život je, kaže ogorčena majka, obično vrlo kratak. Ona je poput ostalih roditelja ovisnika s kojima smo razgovarali htjela ostati anonimna jer bi, da otkriju imena, mogli imati problema u svojoj okolini.
Naime, većina ljudi još uvijek na drogu gleda kao na nešto što se događa drugima. A može se dogoditi svakome. Damir ima 21 godinu, i već dvije godine ne uzima drogu. Nakon što je prošao pravi ovisnički pakao, tvrdi da ga droga u životu više uopće ne zanima. On je međutim tek jedan od 25 ovisnika koji se uspijevaju izliječiti.
Drugim riječima, prema statistikama samo se četiri posto od najmanje 100.000 ovisnika, koliko ih prema najoptimističnijim procjenama ima u Hrvatskoj, uspijeva izvući iz ralja droge i nastaviti normalan život u društvu. Uzmemo li u obzir da zajedno s ovisnikom pati i njegova obitelj, ispada da problem narkomanije izravno pogađa desetinu stanovništva Hrvatske. A što je nagore, na udaru ovisnosti, koja je u našoj zemlji u posljednjih desetak godina poprimila razmjere epidemije, u prvom su redu mladi ljudi.
LEA STERGAR
Udruga za borbu protiv droge - UPO, koja okuplja roditelje ovisnika, stoga je odlučila
pokrenuti akciju kojom bi se broj izliječenih ovisnika vrlo brzo mogao povećati.
Riječ je o projektu nazvanom "Kuća na pola puta". Prema riječima predsjednice Udruge Marije Kovačević, riječ je o apstinencijskom centru u kojem bi se nakon prve faze liječenja, odnosno detoksikacije u bolnici, upućivali ovisnici, kako bi pod
stručnim nadzorom krenuli prema izlječenju.
Nakon nekoliko mjeseci, koje bi tamo proveli, oni bi bili spremni na odlazak u komune, iz kojih bi se tada, u mnogo većem broju slučajeva nego danas, vraćali izliječeni i spremni za vraćanje u normalan život.
Rasprava o lakim drogama Dakle, "kuća na pola puta" nije isto što i komuna, već je ona međustadij između bolnice i komune. Ovisnici bi se tamo upućivali prije odlaska u komunu, dok trenutačno nakon izlaska iz bolnice dolaze kući, što u većini slučajeva znači povratak ulici, u staru sredinu, gdje se nudi droga, te na kraju obično dolazi do recidiva.
U cijeloj priči najteže je roditeljima ovisnika. U namjeri da se pokrene projekt "Kuće na pola puta", tijekom posljednjih mjeseci su se s obratili Stjepanu Mesiću, Ivici Račanu, Zlatku Tomčiću, Jozi Radošu, Davorku Vidoviću, Ani Stavljenić-Rukavini i Šimi Lučinu. Lučin je jedini od koga su dobili bilo kakav odgovor.
Apstinencijski centar, kakva bi bila "Kuća na pola puta", predviđen je, podsjećaju roditelji, i Nacionalnim programom za borbu protiv ovisnosti.
"Taj se program nažalost se za vrijeme bivše vlasti nije provodio. Očekivali smo da će se s promjenom vlasti, nešto učiniti, no sve je ostalo po starome. Ne samo da ova vlast ne čini ništa za liječenje ovisnika, nego ona raspravlja o legalizaciji lakih droga.
Mnogi su se sa drogom prvi put susreli na bojištima, jer se droga tada unosila u Hrvatsku uz blagoslov HDZ-ovih ministara. Od ove vlasti sada tražimo pomoć da se izgradi 'Kuća na pola puta'", ističe predsjednica Udruge Marija Kovačević. U ličkoj opčini Lovinac vlasnici su spremni donirati zemljište na kojem bi se izgradio apstinencijski centar.
Od nadležnih ministarstava zdravstva, odnosno rada i socijalne skrbi Udruga traži dozvolu za početak gradnje i početni kapital u iznosu od najviše milijun njemačkih maraka, dok bi se ostatak novca sakupio na druge načine, pri čemu se najviše računa na razne donacije.
Devedeset posto želi izlječenje U "Kući na pola puta", daleko od droge, bilo bi mjesta za stotinjak ovisnika koji bi imali radnu terapiju. Uz liječnike i stručnjake s ovisnicima bi radili i bivši ovisnici koji bi im na temelju vlastitog iskustva pomagali u prevladavanju krize koja nastaje kad ovisnik prestane uzimati drogu. U "Kući na pola puta" ovisnici bi provodili ključnih šest mjeseci nakon izlaska iz bolnice, nakon čega bi neki išli u komune, dok bi neki bili spremni za povratak kući bez rizika da će se ponovno drogirati.
Roditelji tvrde da bi u takav apstinencijski centar dobrovoljno pristajalo otići sigurno 90 posto mladih ovisnika. U "Kuću na pola puta" ovisnici bi odlazili bez prethodnih tjedana pa i mjeseci razgovora i intervjua kroz koje moraju proći, da bi bili primljeni u komunu.
Osim toga, za razliku od komuna koje rade na vjerskoj osnovi ili pod okriljem vjerskih zajednica, "Kuća na pola puta" ne bi imala nikakve veze s vjerom. Roditelji ne bi morali proživljavati stravične mjesece neizvjesnosti hoće li njihova djeca nakon bolničkog liječenja ponovno početi uzimati drogu.
Roditelji smatraju da je to jedini put za spas na tisuće mladih. Pitaju se što su učinili razni fondovi za spas djece i mladih, koji su djelovali pod okriljem bivše vlasti.
Ne žele pristati na odgovor da država nema novca, jer ako je tako, predlažu da se proda predsjednički zrakoplov, a novac uloži u izgradnju "Kuće na pola puta".
Time bi, kažu, njihova djeca dobila šansu za život. Ako se, kao i do sada, država bude oglušivala na njihove zahtjeve, mladi koji su budućnost Hrvatske, umirat će od droge, a njihovi će si roditelji oduzimati živote kako bi si uskratili muke promatranja svojih sinova i kćeri koji idu u smrt.
Ako je vlasti stalo do mladih i obitelji kao okosnice zdravog društva, onda bi se morala zabrinuti nad činjenicom da je broj obiteljskih tragedija uzrokovanih drogom, svakim danom sve veći.
Roditelji ovisnika, članovi Udruge pozivaju sve koji im se žele pridružiti da dođu utorkom u 18 sati u njihove prostorije u Zagrebu na adresi Sveti Duh 26, ili da se jave na brojeve telefona 060/515555 i 098/450-502.
Vjesnik, Nedjelja, 15. listopada 2000. SEDAM DANA str.22