"Marihuanu sam pušio još u osnovnoj školi, u srednjoj školi sam počeo sa ecstasyjem, a sa 16 godina sam prvi put probao heroin. Brzo sam se navikao i uskoro sam svakodnevno bio na igli.
Da bi došao do novca, krao sam. U početku sam u školi normalno funkcionirao, pa roditelji nisu ništa primjećivali. No, kad sam se sa 17 godina prvi put srušio od prevelike količine heroina, postalo im je jasno što se sa mnom događa", priča Damir, koji se danas u svojoj 21. godini smatra bivšim ovisnikom.
Uskoro bi trebao završiti školu, planira naći posao i nastaviti normalno živjeti. I dakako - zaboraviti posljednjih pet godina, odnosno ne ponoviti je.
"Kad se sve saznalo prijavio sam se u Bolnicu Sestara Milosrdnica. Čim sam izašao iz bolnice, vratio sam se u staro društvo i opet se počeo drogirati. Kad sam se opet srušio, majka mi je rekla da izaberem između odlaska u komunu ili O na ulicu.
Prije odlasku u komunu, zbog krađe sam proveo pet mjeseci u zatvoru. Tada sam prvi put bio čak pet mjeseci bez droge", nastavlja Damir.
Proveo je šest mjeseci u komuni, iz koje se vratio prije godinu dana i u tom vremenu nije ni jednom uzeo drogu. Komuna mu je, kaže, jedina pomogla, jer je došao u susret s ljudima koji imaju isti problem poput njega - riješiti se droge.
Damir se četiri godine pokušavao izvući od droge, no to mu je uspjelo tek nakon što se vratio iz komune i, uz veliku pomoć roditelja, posve promijenio društvo i životne navike.
Vjesnik, 15.10.2000 str 22.