|
Osobe s psihičkim poremećajima su često, na žalost, i počinitelji najsvirepijih ubojstava za koja ne dobivaju zatvorsku kaznu nego odlaze na liječenje gdje su, da je prevencije u društvu, trebali završiti i prije počinjenja kaznenog djela - Primjeri ubojica Jakše Piljića (ubio oca invalida), Vladimira Čuline (ubio dvojicu poznanika), Damira Vojkovića (ubio policajca), Antuna Miroševića (ubio učenika), Dalibora Kulića (ubio majku) lede krv u žilama i nameću ljudsko pitanje dostiže li ikad potpuna pravda ubojice s psihičkim smetnjama
Piše: Žaklina MATAS
Josip Piljić, 76-godišnji Kaštelanin, jedna je od mnogih žrtava čiji je život na okrutan način okončala osoba deklarirana kao psihijatrijski bolesnik. Da stvar bude još crnja, radi se o njegovu sinu Jakši (36) koji je svom ocu, inače teškom šećerašu i invalidu bez obje noge, zadao više udaraca po tijelu, a među ostalim nesretnog je starca skupo stajao prijelom sedmog rebra. Nakon što je dobro isprebijao svog ionako bolesnog i nemoćnog oca, Jakša je odšetao na Odjel psihijatrije splitske bolnice, gdje se samovoljno prijavio na liječenje.
Prije nekoliko tjedana je 37-godišnji Mladen Trebus u napadu ludila, a nakon što je nakratko pušten iz Psihijatrijske bolnice u Vrapču, pred očima ekipe Hitne pomoći iz Zagreba ubo nožem u prsa svog oca Rudolfa (64). Nakon što mu je presjekao prsnu aortu, starac je ubrzo izdahnuo. Cijeli se događaj zbio nakon što su se otac i sin posvađali u stanu na Maksimiru, zbog Mladenova odbijanja da se vrati na liječenje, pa su ubrzo stigli liječnici s Hitne, koji su ga namjeravali odvesti u bolnicu. To je Mladenu bilo dovoljno da podivlja i u napadu bijesa ubije oca, a kada ga je vozač kola Hitne pomoći pokušao spriječiti u ubojstvu, on ga je više puta posjekao nožem po glavi.
I splitski policajac Jerko Bandić također je nastradao od ruke osobe s duševnim smetnjama, koja se sada nalazi na izdržavanju "kazne" u Psihijatrijskoj bolnici u Vrapču kod Zagreba. Nesretni je policajac život izgubio pri asistiranju zdravstvenim djelatnicima u smještaju bolesnika na Odjel psihijatrije splitske bolnice. Nedugo nakon što je Damir Vojković (34) smješten na Odjel psihijatrije, uspio je pobjeći i u krugu zgrade bolnice iz hlača izvadio nož kojim je napao dva policajca, da bi na posljetku pred Hitnim kirurškim prijemom nesretnom Bandiću nanio ubodnu ranu u predjelu grudnog koša. Iako se liječnička ekipa borila za njegov život, policajac je nakon nepunih mjesec dana komatoznog stanja preminuo. Tada se često moglo čuti dosta puta ponavljano pitanje sugrađana zašto policajci Damira Vojkovića prethodno nisu pretražili, čime je mogla biti izbjegnuta smrt nesretnog policajca. No kako slovo zakona tu radnju policajcima ne dopušta, jer nije riječ o klasičnom privođenju ni o kriminalcu, Jerko i njegov kolega postupili su u skladu sa svojom službom. Na žalost, taj je zakonski limit policajac platio svojim životom...
U Centar za forenzičnu psihijatriju pri istoj bolnici upućen je još jedan optuženik za kazneno djelo dovođenja u opasnost općeopasnom radnjom ili sredstvom, te za dvostruko ubojstvo. Radi se o tridesetogodišnjem Vladimiru Čulini koji ima dijagnozu smanjeno ubrojive osobe. On je u veljači 1998. godine jednim metkom u potkoljenicu ranio Marija Zulina, a već nakon deset mjeseci išao je malo dalje, ispalivši iz pištolja "makarov" tri hica u glave Roberta Širinića i Dalibora Sablića. Nakon toga događaja cijela je ekipa splitskih neuropsihijatara vještačila optuženog i raspravljala o njegovu duševnom stanju, da bi sve rezultiralo zaključkom kako je Čulina dvostruko ubojstvo počinio kao smanjeno ubrojiva osoba, i to neovisno o počinjenim kaznenim djelima. Optuženi je, po mišljenju psihijatara, imao duševne smetnje trajnog karaktera, iako se jedan od triju vještaka s takvom analizom nije složio. Sve u svemu, Čulina je određeno vrijeme zadržan na splitskim Bilicama dok Ministarstvo pravosuđa bolnici nije dalo jamstvo plaćanja njezinih usluga. A da je do toga jamstva jako teško doći, govori slučaj koji je donedavno bio na "čekanju". Dalibor Kulić osumnjičen je da je na najperfidniji mogući način okrutno izmrcvario te potom ubio rođenu majku u njezinu stanu. U stanju neubrojivosti Antuna Miroševića, starog 57 godina, život je izgubio 17-godišnji Josip Vlahušić iz Dubrovnika. Stari je shizofreničar, u blizini hotela "Libertas", u kolovozu prošle godine, oko 6.20 sati, u stanju neubrojivosti, nakon svađe s Josipom mladića usmrtio kuhinjskim nožem u lijevu stranu prsnog koša. I on je također zadržan u pritvoru dok se o njegovu predmetu ne očituje Županijski sud u Zadru koji je nadležan za primjenu mjere prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
Jedini koji pružaju zaštitu zdravstvenim radnicima pri "privođenju" psihičkih bolesnika na odjele psihijatrije, iako za to nisu obučeni, zapravo su policajci. Zanimljive su ovlasti u kojima im se dopušta da u žurnim slučajevima, bez prethodnog liječničkog pregleda, u psihijatrijsku ustanovu dovedu osobu s duševnim smetnjama. Zakon je naveo da se svaka ovlaštena službena osoba mora odazvati na poziv ravnatelja bolnice ili zdravstvenog djelatnika u pružanju pomoći pri svladavanju osobe koja pokazuje znakove agresivnosti.
Neubrojive osobe koje su počinile kazneno djelo su kazneno (ne)odgovorne, što ne znači da će za ono što su učinile ostati i nekažnjene. To konkretno znači da nakon što je izvršeno kazneno djelo i završen klasičan postupak s psihičkim bolesnikom pred sudskim vijećem, tijekom kojeg sudac izriče "presudu" da je djelo počinjeno u stanju neubrojivosti, predmet se upućuje sucu koji primjenjuje Zakon za zaštitu osoba s duševnim smetnjama. Splitski sud raspolaže s jednim takvim sucem koji ujedno ima i svoju zamjenu, a rade uglavnom na predmetima koji imaju napomenu žurno. Kada se provede neuropsihijatrijsko vještačenje, tužitelj sudu podnosi prijedlog u kojem navodi da je osoba počinila kazneno djelo u stanju neubrojivosti. Sudac, koji radi po Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, u postupku utvrđuje je li takva osoba opasna za okolinu i treba li joj svakih šest mjeseci novo vještačenje. Rok takve sudske odluke je osam dana, a u slučaju da se radi o osobi koja nije opasna za okolinu, pušta se na slobodu. Psihijatrijski bolesnici na izvršenje sudske odluke u pritvoru čekaju da im smještaj u jednu od ustanova dodijeli Ministarstvo zdravstva RH, čime smo zaslužili neslavni primat u kojem o kazni ne odlučuje sud nego ministarstvo. Na posljetku, kada su neubrojive osobe već smještene u psihijatrijsku ustanovu na liječenje od šest mjeseci, po tom proteku za njih je dalje nadležan sudac u mjestu gdje izdržavaju kaznu.
Ostaje nam za kraj pitati se jesu li psihopati zločinci svim ovim procesom dovoljno kažnjeni ili, još bolje, hoće li obitelj nastradalih u takvim kaznama naći svoju zadovoljštinu?
Neubrojiva osoba je ona koja u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djela nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svog postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnoga duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje.
Ministarstvo zdravstva je na temelju članka 63. stavka 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama donijelo rješenje po kojem su za smještaj i liječenje neubrojivih osoba zaduženi odjeli za forenzičnu psihijatriju četiriju zdravstvenih ustanova u RH.
Radi se o Specijalnoj bolnici za neuropsihijatriju u Popovači, koja može primiti 200 osoba, potom o Psihijatrijskoj bolnici u Vrapču, koja raspolaže sa 70 postelja. Na dvama otocima u zemlji primaju takve osobe, i to u bolnici u Rabu (54 ležaja) i onoj na Ugljanu, s 27 mjesta.
Sigurnosna mjera obveznoga psihijatrijskog liječenja se primjenjuje samo prema počinitelju koji je kazneno djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti, a može se primijeniti za vrijeme izvršenja kazne zatvora ili u zamjenu za kaznu zatvora ili za uvjet.
Slobodna Dalmacija, 25.2.2001.