Raznovrsni su razlozi zbog kojih mladi ulaze u svijet ropstva droge. Ponekad iz neznanja - zavedeni zamkama prepredenih prodavača; iz znatiželje za novim doživljajima - naivno; iz prosvjeda prema nepravednom društvu - revolucionarno. Jedni bi htjeli postići odmah i bez napora sve ono što vide kod drugih. Naprosto, nestrpljivi su. Drugi opet odbacuju sve što im društvo pruža, jer svojom izrazitom materijalistički orijentiranom kulturom ne zadovoljava istinske dubinske želje i potrebe mladih ljudi. Svijet u kojem moraju živjeti ne smatraju ni svojim ni prikladnim za ostvarenje svojih ideala. Stoga bježe iz toga svijeta nepravde, neljudskosti - u svijet prividne, lažne pravednosti i ljudskosti. Tako, silno željni života, stupaju na gotovo siguran, ubrzan put u smrt.

Koliko god sve te prigovore žrtava droge treba podvrgnuti oštroj objektivnoj kritici, ipak o njima treba ozbiljno razmisliti i postaviti pitanje o planiranju politike, ekonomije i društva općenito. Suvremeni stil društvenog života u kojem je naglasak na užitku, a koji propagiraju i prakticiraju odrasli, treba ozbiljno staviti pod kritiku. Takav stil života više cijeni bezlično, trenutačno samotno zadovoljstvo, krije u sebi obezvređivanje životnih napora i ostvarenja, kao i istinskog zadovoljstva koje proizlazi iz zbiljski življenog života. Ništa neobično da današnji mladi nemaju povjerenja u autoritet odraslih kad je riječ o drogi. Istina je da je raskorak između proklamiranih ideala suvremenog društva i ostvarenja tih ideala nemali izazov za bunt i prosvjed. No, na koji način, kojim sredstvima i u kojemu smjeru treba da ide taj prosvjed? Bijegom iz stvarnog svijeta, razaranjem sebe i svog svijeta, naš se svijet stvarnosti, zasigurno, može pogoršati, nipošto poboljšati. Rješenje nije ni u bijegu ni u predaji, već u odgovornom zauzimanju za istinske vrednote.

Znakovite su Papine riječi - iz govora u dodatku ove knjige - kojima se obraća mladima: »Čuvajte se od napasti nekih varljivih i tragičnih iskustava! Nemojte im se predati! Zašto biste ušli u ulicu bez izlaza? Zašto odustajati od punog zrenja vaše dobi, pristati na prerano starenje? Zašto spiskati tvoj život i tvoje snage, koje se mogu potvrditi u idealima poštenja, rada, požrtvovnosti, čistoće i prave ljubavi?« Nedvojbeno, za uspješan život prijeko su potrebni određena samodisciplina, kultiviranje nagona, kultura odricanja u obliku viših vrednota, potrebna je kultura života, civilizacija ljubavi.

U početku barbarskog rata nametnutog domovini Hrvatskoj čule su se ohrabrujuće vijesti. Naime, da su se i oni odani drogi uključili u obranu domovine. Kao da su se probudili iz svojeg mamurluka, izašli iz besmisla života i pronašli bar neki smisao za drukčiji način života. Tako su se probudile nade da će se pošast droge smanjiti.
Godinu dana poslije činjenice opovrgavaju te nade: broj se drogiranih udvostručio. Očito, vanjski čimbenici mogu biti poticaj i potpora na putu ozdravljenja, ali su bez osobnog duhovnog preporoda nedostatni.

Uvjeti i mogućnosti suzbijanja i liječenja droge koji stoje na raspolaganju stručnjacima u Hrvatskoj, kao i sam broj stručnjaka zauzetih na tom području, više su nego skromni i nedostatni. Karitativno - dobrovoljni pothvati kao da su sramežljivi, bez napose prodorne inicijative, i jedva prisutni. Sudeći po tom stanju, moglo bi s posumnjati da je ozbiljnost pitanja droge u Hrvatskoj daleko od toga da bude shvaćena ozbiljno.

Stvar je, čini se - a to bi bilo porazno - prepuštena nekim iznimnim idealistima koji su, po sudu »realista«, češće na glasu osobenih zanesenjaka negoli istinskih pregalaca. U nekim su se zemljama čule primjedbe da političari nisu previše zainteresirani za problem droge kod mladeži, jer ovisnici su bezlične, bezimene i nehajne mase koje ne ugrožavaju položaje i politiku političara. Društveno, vjerski i politički nezainteresirani, ovisnici ne prave izravnih neprilika onima na vlasti, svjetovnoj i duhovnoj.

Radovi predstavljeni u ovoj knjizi nisu tu u prvom redu da bi upozorili na problem, na poteškoće i nedostatke u zauzimanju protiv zla droge, premda ne zatvaraju oči pred tom stvarnošću. Autori ovih radova - kao i priloženi crkveni dokumenti - žele posvjedočiti da mogućnosti izlaska iz tog, na prvi pogled, bezizlaznog i začaranog kruga ipak postoje. Postoje rješenja. Postoje mogućnosti suzbijanja droge. Postoje mogućnosti liječenja drogiranih. Postoji izlaz. Samo, treba ga iskreno i hrabro prihvatiti, ozbiljno i požrtvovno, stručno i sustavno oživotvoriti.

Valentin Pozaić