O HRVATSKOM PREMIJERU: Ne mislim da je Račan bio 'pušač' marihuane. On je rekao samo da je probao, što ne znači da je automatski treba i legalizirati, jednostavno je bio iskren što su neki zlonamjerno ispolitizirali. Račan je svojim javnim priznanjem da je probao marihuanu pokazao da je prošao jedan normalan vid odrastanja

O LEGALIZACIJI: Mišljenja sam da u Hrvatskoj ne postoji mentalitet koji bi podržao legalizaciju, možda za nekih tridesetak godina kada se budemo i u drugim stvarima drugačije ponašali. U trenutnoj situaciji kod nas legalizacija marihuane bi znatno povećala broj njezinih konzumenata i broj ovisnika o drugim drogama

O DEKRIMINALIZACIJI: Nije pravedno da se mladi ljudi zbog jednog izleta u pušenje kriminaliziraju i zbog toga bih jednim dijelom mogla prihvatiti dekriminalizaciju marihuane, ali prije nego što se donesu bilo kakve zakonske mjere u tom pravcu trebalo bi provesti opsežno i temeljito istraživanje s jasnim znanstvenim pokazateljima o efektima mjere koju donosimo

ŠTETNO DJELOVANJE: Marihuana štetno djeluje na rad mozga, pluća, srca, želuca, crijeva, reproduktivnih organa, ona slabi psihološke obrane mladog čovjeka, vrlo često se kombinira s alkoholom, ljudi pod njenim utjecajem mijenjaju ponašanje, rade stvari koje inače ne bi radili što je sve potvrđeno medicinskim ispitivanjem. Teorija da marihuana nije štetna nije točna i to mladim ljudima treba reći

Bila sam strastveni pušač 34 godine. Sve dok mi na jednom sastanku u Dubrovniku nisu prigovorili da kako se ja mogu zalagati protiv pušenja, droga i alkohola, kad i sama pušim. Obećala sam da ću do sljedećeg našeg susreta prestati. Obećanje sam održala i tek sada kao bivši pušač vidim koliko je pušenje štetno i besmisleno.

Dr. Zora Itković, socijalna patologinja i izvanredna profesorica na Filozofskom fakultetu u Zadru, s objavljenih sedam stručnih knjiga i više od 60 znanstvenih radova, danas nema niti želje da zapali. Ni cigarete, a ni marihuanu kojoj je posvetila nedavno izašlu brošuru pod naslovom "Marihuana - zabava ili zamka". Za nju nema nikakve dvojbe: bilo lake ili teške droge, duhan kao i alkohol jesu toksikomanije na koje se čovjek svojevoljno odlučuje. U svakoj osobi je i odluka o prestanak s tim štetnim izlaganjima, poručuje profesorica Itković.

Najmlađa zastupnica novog saziva Sabora, članica SDP-a, 25-godišnja Sanja Kapetanović najavila je da će se u svom mandatu zalagati za dekriminalizaciju i legalizaciju lakih droga. Vi se tome, kao socijalni patolog s tridesetogodišnjim iskustvom, protivite. Zašto?

- Ovo je drugi put u relativno kratkom vremenu da se suočavam s istim javno postavljenim pitanjem. Upravo sam se vratila iz Poreča gdje je bio održan međunarodni skup pod nazivom "Prevencija ovisnosti o drogama" na kojem se najviše razgovaralo o marihuani, mogućnostima njene legalizacije, odnosno dekriminalizacije. Sudionici su bili uglavnom mladi, stručni ljudi iz zapadnoeuropskih i skandinavskih zemalja te s područja bivše države, izuzev Srbije i Crne Gore. Ukratko, njihov zaključak je bio da se marihuanu dekriminalizira, ali ne i legalizira. To znači da bi se marihuana mogla javno kupovati u zdravstvene svrhe i da se zbog posjedovanja marihuane u manjim količinama, za osobne potrebe, ne bi krivično odgovaralo. Iskazano je stajalište da će te mjere pridonijeti smanjenju dilanja i ilegalne zarade na lakim drogama što će u znatnoj mjeri naškoditi narko-mafiji. Represivne mjere same po sebi ne donose poželjne efekte i rezultate, time što se nešto prohibira ne znači da će i nestati kao oblik korištenja, a narko-mafija od toga može imati samo koristi.

Većina je dakle bila za dekriminalizaciju lakih droga. Samo sam ja, kao najstarija na skupu, bila protiv. Prihvatila sam jedino mogućnost korištenja marihuane u zdravstvene svrhe, ali pod strogim nadzorom.

Zašto ne pristajete ni na mogućnost dekriminalizacije marihuane?

- Nisam bila za dekriminalizaciju jer držim da mi u Hrvatskoj nemamo mentalitet jedne Nizozemske koja se s legalizacijom lakih droga može nositi. Stupanj osviještenosti i educiranosti građana Nizozemske vrlo je visok. Posljednji službeni podaci iz te zemlje govore da se broj ovisnika o lakim i teškim drogama smanjio kao posljedica legalizacije marihuane i hašiša. S druge strane, iz Oregona stižu potpuno suprotne informacije. Tamo je nakon legalizacije lakih droga broj korisnika i ovisnika lakih i teških droga znatno porastao. Mišljenja sam da u Hrvatskoj ne postoji mentalitet koji bi podržao legalizaciju, možda za nekih tridesetak godina kada se budemo i u drugim stvarima drugačije ponašali. Dotad, moramo biti svjesni da mi nismo ni Sjedinjene Američke Države, ni zapadna Europa. U svim stvarima smo daleko iza tih zemalja i mislim da ne bi valjalo preskakati normalan slijed društvenog, socijalnog i zdravstvenog razvoja. U trenutnoj situaciji kod nas legalizacija marihuane bi znatno povećala broj njezinih konzumenata i broj ovisnika o drugim drogama.

Zar dekriminalizacije marihuane ne ide u prilog učinkovitosti represivnog aparata? Ovako se uhvaćeni maloljetnici u 'pušenju' ili posjedovanju jednog paketića marihuane, dakle za svoje potrebe, obilježavaju u policijskim dosjeima kao kriminalci. Uostalom, i sami kažete da je kontakt mladih s lakim drogama, s obzirom na frekvenciju njihove ilegalne distribucije, normalna pojava koja više nikoga ne čudi.

- Vaši argumenti odgovaraju argumentima onih koji se zalažu za dekriminalizaciju marihuane, i, priznat ću, zbog toga bih jednim dijelom mogla prihvatiti njihov stav. Nije pravedno da se mladi ljudi zbog jednog izleta u pušenje kriminaliziraju, ali prije nego što se donesu bilo kakve zakonske mjere u tom pravcu trebalo bi provesti opsežno i temeljito istraživanje s jasnim znanstvenim pokazateljima o efektima mjere koju donosimo.

A što se pak tiče učinkovitosti, uvjerena sam da kada bi državni represivni aparat u pravom smislu htio spriječiti ponudu droge na ilegalnom tržištu da bi to učinio daleko efikasnije nego što to čini. Mada, a to valja imati u vidu, iskustva FBI-a kazuju da samo 20 posto uvezene droge uspiju pronaći.

Stječe se dojam da na dekriminalizaciju gledate samo kao na "prelazni" korak k legalizaciji lakih droga?

- Snošljivost prema lakim drogama, konkretno marihuani, mora biti postupna. Nipošto nisam za to da se iz postojećeg stanja potpune prohibicije, zabrane i progona lakih i teških droga ide u drugu krajnost, u legalizaciju. Ni vi ni ja ne znamo što dekriminalizacija nosi sa sobom na ovom našem prostoru. Svi su razgovori na tu temu, kao i na temu legalizacije, puka nagađanja, koja mogu biti ovakva i onakva. Zato je neophodno prije uvođenja bilo kojih mjera provesti opsežno znanstveno istraživanje kako bismo znali koje i kakve efekte možemo očekivati.

Vratimo se na početak. Poznato je da je Ivica Račan, predsjednik SDP-a i novi hrvatski premijer, kao student pušio marihuanu u Amsterdamu. Ohrabrena tim činom, istup Sanje Kapetanović se može gledati kao na legitiman politički stav?

- Ne vjerujem da je ta djevojka bila ohrabrena Račanovim priznanjem. Vjerojatnije misli, kao i najveća skupina sa savjetovanja u Poreču, da bi dekriminalizacija i legalizacija lakih droga bila jako štetna za narko-mafiju. Mladi doduše oponašaju modele ponašanja starijih ili svojih uzora. No, ne mislim da je Račan bio 'pušač' marihuane. On je rekao samo da je probao, što ne znači da je automatski treba i legalizirati. Račan je jednostavno bio iskren što su neki zlonamjerno ispolitizirali. Ljudi u određenoj životnoj dobi, pogotovo mladi ljudi, svašta rade pa i probaju marihuanu. Račan je svojim javnim priznanjem da je probao marihuanu pokazao da je prošao jedan normalan vid odrastanja.

I Bill Clinton je priznao da je pušio marihuanu, ali uz napomenu da, kao, nije 'uvlačio'?

- Da, navodno nije znao pušiti.

Koliko takva javna priznanja medijski eksponiranih osoba potiču mlade na oponašanje tj. konzumaciju?

- Jedan krug mladih ljudi vjerojatno će kazati kad je mogao on mogu i ja. Drugi se na to neće ni obazirati. Danas imate ogroman broj mladih ljudi koji savršeno dobro znaju što je droga i koje su njene posljedice. Za razliku od prije 10 godina, kada su spoznaje o drogama i njihovom utjecaju na mlade i društvo bile znatno skromnije, današnji mladi ljudi znatno više znaju, što kroz edukaciju provedenu kroz brojne institucije preventive što putem samospoznaje. Nemojte zaboraviti da naša djeca vrijeme provode među svojim vršnjacima, u izlascima, na tulumima, te da su u svojim kratkim životnim iskustvima vidjela dovoljan broj ovisnika da znaju što droga jest i što ovisnost sa sobom donosi. Upravo iz tih razloga broj ovisnika vremenom će se smanjivati bez obzira što mi radili kao pedagozi ili stručnjaci. Svijest i stav mladih ljudi se ipak znatno promijenio i otpori prema uzimanju droga su iz dana u dan sve očitiji.

No, da se vratim vašem pitanju. Javne ličnosti uvelike doprinose ponašanju mladih. Zbog toga se u preventivnim kampanjama vani angažiraju brojne osobe iz svijeta glazbe, filma, sporta, politike, svi oni koji mogu služiti mladima kao model ponašanja, i tamo gdje su istupali protiv korištenja droga zabilježen je pad broja korisnika lakih i teških droga među mladima. Prema tome dokle god kod nas određene osobe s estrade budu direktno popularizirale marihuanu, stvara se negativan efekt, kontrapropaganda prevenciji i nekonzumiranju.

Mislite da liječeni ovisnici o heroinu na našoj estradi, kao što je Dino Dvornik, imaju i dalje negativan utjecaj na mlade pa makar kod svakog javnog istupa ponavljaju da su pogriješili i da ih ne treba u njihovim "primjerima" slijediti?

- On nema autoritet da govori o tome ako takvo nešto radi.

Ali on je živi dokaz svojih loših odabira i mislim da kao žrtva ovisnosti može više utjecati na promicanje prevencije kod mladih nego primjerice svećenici za propovjedaonicom, koji, uglavnom bez ikakvih posrednih ili neposrednih iskustava, vrlo lako trpaju ovisnost u vreću s drugim pošastima suvremenog svijeta?

- Bila sam u prilici da mi na nekim otvorenim susretima s mladim ovisnicima kažu, otvoreno, ako niste probali, ne želimo s vama razgovarati, želimo razgovarati samo s onima koji imaju ista iskustva. Mislim da je to krajnji stav kojeg ne mogu prihvatiti. S druge strane ne moramo sve probati da bismo bili svjesni posljedica ili da bismo o tome mogli govoriti jer bi to bilo besmisleno. Takva mi stajališta jednostavno nisu prihvatljiva, mada u komunama bivši ovisnici pomažu drugim ovisnicima. No, to je nešto drugo, marihuanu treba dijeliti od heroina i drugih teških droga.

- Marihuana je zabava samo onda ako se puši u malim količinama, vikendom, kad su te količine toliko male da je štetna otprilike koliko i cigareta. U tom slučaju dolazi do neke pojačane veselosti, neke granice kontrole se gube, otprilike slično kao kod konzumiranja manjih količina alkohola. Milijuni ljudi koriste alkohol upravo iz tih razloga, pa vjerojatno i milijuni mladih ljudi koriste marihuanu iz istih razloga. Međutim, marihuana je apsolutno štetna. Ona sadrži kemijski spoj THC (delta-9-tetrahidrokanabinol), koji prodire u masne dijelove i tamo se može zadržati do 10 godina. Marihuana štetno djeluje na rad mozga, pluća, srca, želuca, crijeva, reproduktivnih organa, što je sve dakako potvrđeno medicinskim ispitivanjem. Teorija da marihuana nije štetna nije točna i to mladim ljudima treba reći.

Nadalje, ona slabi psihološke obrane mladog čovjeka, vrlo često se kombinira s alkoholom, ljudi pod njenim utjecajem mijenjaju ponašanje, rade stvari koje inače ne bi radili.

Na jednom mjestu u brošuri napisali ste i sljedeće: "Učestalo pušenje marihuane može oslabiti imunološki sustav pa su kod pušača česte infekcije; slabljenjem imuniteta znatno je povećan rizik razvoja mnogih bolesti, među njima i side". Nije li odveć smiono na ovaj način dovoditi u vezu marihuanu i sidu pogotovo kod nas gdje je problematična i sama educiranost o prevenciji i zaštiti od AIDS-a? To je pravi izvor sijanja moralne panike koji može posve krivo utjecati na zaključivanje roditelja: ako moje dijete puši marihuanu prijeti mu zaraza od AIDS-a!? Da ne spominjem na drugom mjestu gdje se na sličan način pušenje marihuane povezuje s pobačajem, rađanjem mrtve djece ili djece sa smetnjama u razvoju?

- Taj je dio, kao i neki drugi podaci u brošuri, preuzet iz stranih časopisa u kojima su objavljeni rezultati istraživanja o utjecaju THC-a na imunološki sustav. Primjeri se odnose na osobe koje su dugotrajno uzimale veće količine marihuane, a poznato je da marihuana konzumirana pušenjem u većim količinama može imati učinak heroina. Roditelji moraju ozbiljno razmišljati o tome i nastojati kod djece razviti negativan stav prema alkoholu, pušenju ili korištenju takozvanih lakših droga. Roditelji uglavnom nisu upućeni u ponašanje svoje djece.

Usporedite štetnost jednog jointa marihuane za organizam s proporcionalnom količinom cigareta ili alkohola?

- Takva usporedba nije moguća jer će na moj i na vaš organizam različito utjecati kako jedna čaša alkohola tako i cigareta i joint marihuane.

Od pušenja cigareta dnevno umire više ljudi na svijetu nego od AIDS-a. Od alkohola također. Usto posljedice njegovog djelovanja na devijantno ponašanje svaki dan iščitavamo u crnim kronikama. Ne pamtim da je ikada zabilježeno da je pod utjecajem marihuane netko nekoga napao ili ozlijedio, a kamo li iskasapio sjekirom. No, konzumacija duhana i alkohola je društveno prihvatljiva, a marihuana je prohibirana. Ne treba li napasti to društveno licemjerje od kojeg najviše koristi ima državni aparat ubiranjem visokih poreza?

- Alkohol je po mom sudu najopasnija i najštetnija droga. On do te mjere iskrivljuje ponašanje da bi mu društvo moralo posvećivati znatno više pažnje nego što to sada čini. Međutim, mislim da razgovor ide u krivom pravcu. Svaka toksikomanija je štetna, pa tako i ovisnost o lakim drogama. Marihuana jest toksikomanija i štetna droga. U kojoj mjeri? Netko može popiti litru alkohola, a netko čašu, pa da imaju iste reakcije.

Ponašanje kod pušenja marihuane je nešto drugačije. Marihuana ima sindrom opuštanja u takvom smjeru da mladi ljudi gube volju za učenjem, za radom, okrenuti su više zabavama. Ne žele raditi i učiti, baviti se ozbiljnim stvarima.

Nije li to otklanjanje inhibicija, koje daje osjećaj slobode kod mladih ljudi, zapravo pravi izvor društvene opasnosti? Vi zlouporabu definirate kao nemoć društvene kontrole nad ponašanjem mladih. Marihuana izgleda upravo napada to - mogućnost kontrole mladih, pa se zbog toga mladima prišiva devijantnost. Ilegalnom konzumacijom marihuane oni jednostavno dovode u pitanje nametnute društvene norme?

- Govorite kao gorljivi pobornik legalizacije marihuane.

Ne, ja provociram stav o legalizaciji, a bliža mi je dekriminalizacija.

- Mladi imaju smanjenu inhibiciju i kod uzimanja alkohola, u krajnjoj liniji jer mladi ne žele pojačanu kontrolu, no ne mislim da to ima ikakve veze s pojačanom potrebom za slobodom ili kreativnošću.

U našim bolnicama postoje odjeli, pa i posebne ustanove za liječenje i odvikavanje ovisnika o alkoholu. Slično je na odjelima za onkologiju, plućne bolesti, gdje pušači cigareta, nažalost, dominiraju. Još nigdje na svijetu nisu otvoreni odjeli za liječenje i odvikavanje od marihuane.

- I od posljedica uzimanja marihuane ljudi također umiru samo što mi te posljedice i negativne utjecaje marihuane nismo istraživali na način na koji smo istraživali posljedice pušenja cigareta. Na samom početku pušenja govorilo se da pušenje nije štetno i cigareta se smatrala lijekom, jednako kao što se sada smatra marihuana.

S razlikom što se danas i o cigaretama i o marihuani puno više zna. Eto, recimo, za marihuanu se zna da ima i pozitivnih, ljekovitih svojstava, što nije slučaj s cigaretama.

- Da, ali marihuana ima svoju štetnost o čijim sam posljedicama dovoljno govorila.

Navodite da marihuana može biti ulaz u svijet teških droga. Neki znanstvenici takvu tezu odbacuju kao prenategnutu, čak podsmješljivo govore da to ima veze koliko i onanija s epilepsijom.

- Ustanovljeno je da marihuana ne ostavlja fizičku već psihičku ovisnost kod većeg broja ljudi. Psihička ovisnost je progresivna i te osobe, nakon što s marihuanom dođu do određenog zasićenja, traže druge, uglavnom teže droge. Direktne veze nema, ali mnogi su mi ovisnici rekli da je "marihuana legalizirana da nikada ne bi posegnuli za heroinom". Što je, složit ćete se, dovoljno znakovito.

Što je sa Zadrom? Po nekim gradskim kvartovima mogu se vidjeti iznimni grafiti na kojima se pušenje marihuane propagira kao stil života, uz određenu glazbu ili gradski đir. Kolika je dostupnost marihuane kod mladih Zadrana?

- Konkretna istraživanja o stavovima, iskustvima i raširenosti uporabe marihuane i drugih droga kod mladih u Zadru proveli su kolege Miliša i Takšić s Odsjeka za pedagogiju. Dostupnost marihuane u Zadru je velika, može se dobiti gdje god i kad kod se želi. Mladi uzimaju marihuanu najviše ne nagovor svojih vršnjaka, uzimaju je u bilo koje doba dana, ali najviše u večernjim i noćnim satima. Prema policijskim izvještajima trenutno najveći trend u Zadru bilježi porast marihuane.

Koliko su opći društveni trendovi u proteklom desetljeću - od politike do kulture - obilježeni dominantnim konzervativizmom, tradicionalizmom i antizapadnjaštvom, spriječili širenje prevencije i pozitivne edukacije mladih od zlouporabe droga?

- Što se odnosa prema drogama tiče ne bih se složila s vašom postavkom, naprotiv. Mislim da bi se u bilo kojoj drugoj političkoj ili kulturnoj klimi stvari vezane za droge odvijale ovako kako su se odvijale. Strategija koju je postavila Nacionalna komisija za suzbijanje ovisnosti je dobra, ali način na koji su se realizirale stvari u ovoj ogromnoj nestašici novca je katastrofalan. Pođimo od Zadra. Imamo Centar za prevenciju i izvanbolnički tretman ovisnosti, koji bi trebao raditi 24 sata sa 14 do 15 osoba. Centar radi četiri sata dnevno s nekoliko ljudi koji ne mogu polučiti nikakve efekte jer nemaju novca! Tu sam situaciju u jednom svom udžbeniku za studente nazvala "neracionalno shvaćena racionalnost".

Slična situacija je i drugdje u Hrvatskoj. Da ne govorim kako je ništa bolje stanje, čak i gore, kod alkoholičara čije se lanac podružnica za liječenje tijekom ovih godina potpuno raspao.

Zašto mladi posežu za drogom, konkretno marihuanom?

- Nema pravog odgovora na to pitanje. Za neke je to bijeg, za neke kompenzacija, za druge zabava ili eksperiment. Nekomu je to stil života, utjecaj okoline, pogotovo u urbanim sredinama, bez nekog posebnog razloga, čak, nažalost, nema odgovora ni zašto je uzeo druge, teže droge. U osnovi je nedostatak stava, smisla, cilja za budućnost, nedostatak brige društva za mlade, koje kao da ih ne voli. Nacionalni odbor je pokrenuo brojne stvari, ali ga nije podržao čitav društveni aparat. Ja sam za svoje projekte u tom cilju dobivala pomoć i sredstva od Japanaca, Švicaraca pa ispada da je njima više stalo do naših mladih nego nama samima, jer ovdje novac za projekte nisam mogla dobiti.

 - Jesam, iz istog razloga iz kojeg to rade i drugi mladi ljudi. Pušila sam je kao student u društvu, na tulumu, i posve mi je razumljivo da mladi ljudi i danas to tako čine jer sam i ja tada bila mlada.

 - Bila je jednako dostupna kao i danas, jednostavno bi netko u društvu imao marihuanu i ponudio je u sklopu zajedničkog pušenja.

 - Marihuanu sam nekoliko puta probala i nije mi to bilo dobro iskustvo. U brošuri sam napisala da treba znati pušiti marihuanu, nas nitko nije učio pušiti. Općenito kad su droge u pitanju mogu reći da su početni pušači u opasnosti, naročito kad su teže droge u pitanju. Stariji pušači dobro znaju što rade.

 Zašto se promijenio vaš stav prema marihuani? Imali ste kao mlada osoba tolerantan odnos prema njoj, a sada se zalažete za njeno obuzdavanje. Što se u vama promijenilo?

 - Odgovor na to pitanje zahtijeva da se vratim tridesetak godina unatrag, u svoje studentske dane. Mladi ljudi ne razmišljaju o posljedicama, gotovo bih rekla nikakvim. U tom trenutku se želi biti član društva, ne želi se izdvajati i ne želi se pokazati strah, stav "ja to ne želim" za sredinu nije prihvatljiv. Točno se sjećam svih tih svojih osjećaja i vjerujem da ih i danas imaju mladi ljudi kad im se tako nešto ponudi. Nije mi padalo na pamet da bi to moje pušenje moglo imati nekakve posljedice.

 Jesu li možda neke posljedice pušenja utjecale na promjenu vašeg stava prema marihuani ili je u pitanju odrastanje, vaša uloga roditelja, briga za djecu pa i strah od gubitka roditeljskog autoriteta?

 - Ne, ja nisam toliko pušila da bih od toga osjećala neke posljedice. Jednostavno mislim da je marihuana opasna, da uništava zdravlje, što su dokazala brojna relevantna istraživanja.

 Vaš je kolega, sociolog, dr. Dražen Lalić priznao da je uzeo heroin tijekom provođenja istraživanja ovisničkih skupina. Objasnio je to kao svojim izborom u pristupu, potrebom da bi ga narkomani mogli prihvatiti kako bi do kraja zadobio njihovo povjerenje. Slažete li se s tom "znanstvenom" metodom?

 - Mislim da to nije metoda koju treba slijediti niti iskušavati. Time što je znanstvenik uzeo drogu nije postao ravnopravan jer nije postao ovisnik. Doživljaj efekta heroina je sasvim druga stvar od ovisnosti o teškim drogama. Freud je, na koncu, probao sve teške droge i tražio je od svojih kolega da budu prisutni i da bilježe njegove reakcije. Međutim čak ni on nije bio svjestan svih svojih reakcija nego ih je osvijestio kad su mu kolege rekle kako se ponašao. Mislim da mladima ne treba podilaziti, oni savršeno dobro znaju, odgoj ne treba temeljiti na takvim primjerima.

 Što je činiti roditeljima kada u džepu svog djeteta pronađu paketić marihuane?

 - Kad je u pitanju i najteža droga, a ne samo marihuana, ne treba dizati paniku, viku ili izazivati sukob. Jedino što možemo kao roditelji napraviti jest uspostaviti, ako nije uspostavljeno, međusobno povjerenje, razgovor. Nakon toga potražiti stručni savjet ili pomoć. Roditelji, kao i svi pedagozi, ne mogu zabranjivati ili govoriti drugome da ne radi nešto što on radi. Ako ste pušač i to vaša djeca znaju, kako mu možete objasniti da je pušenje štetno i da to nije dobro za njega. Ako roditelj puši marihuanu ne može reći djetetu da to ne radi. Može, naravno, ali to neće imati na njega utjecaja. U načelu, roditelji pušači motiviraju svoje dijete na pušenje, roditelji alkoholičari motivaraju svoje dijete na alkohol.

Narodni List

Home