Mr sc. Davor Moravek
Problem tzv. "ovisnosti o Internetu" u Hrvatskoj nije značajan u medicinskoj praksi. U društvu kao što je naše, gdje je korištenje Interneta još uvijek prilično skupo, takav problem je rijedak. Upoznao sam ljude kojima su govorili "daj se skini s Neta, daj živi malo."
U anglosaksonskim zemljama su o problemu "ovisnosti" počeli govoriti pred nekih četiri - pet godina. Istraživanja su ukazala da se najčešće javlja u sredovječnih domaćica. Ubraja se u kompulzivne poremećaje i bitno je zanemarivanje bazičnih životnih potreba. Prolaznost sadržaja koje osoba promatra i strah da se nešto ne propusti stvara "ovisnost". Značajnije smetnje se javljaju u ljudi koji već imaju neki poremećaj, primjerice depresivnost ili neke neurotske smetnje, te to mogu projicirati i "zakačiti" se na Internet. Tzv. "ovisnost o Internetu" nema sličnosti s poremećajima koji se javljaju uz droge ili alkoholizam. Ako pušite dugi niz godina zasigurno ćete postati ovisni. Da pijete prekomjerno alkohol, zasigurno bi imali zdravstvene, socijalne ili psihičke smetnje. Kod droga je potreban još kraći period za razvoj ovisnosti, čak i samo nekoliko uzimanja, pa da bi imali ozbiljne probleme.
U ovoj "ovisnosti" ne postoji apstinencijska kriza, već samo određena nelagoda ako se ne može ponoviti uobičajeno ponašanje korištenja nekog Internet servisa. U jednoj mjeri nalikuje na tzv. "ovisnost o seksu" ili patološko kockanje. Ovaj je poremećaj vezan uz neurotske smetnje, nešto kao prisilno ponašanje - na primjer, slično "tikovima". Kao kada bi prao ruke četrdeset puta dnevno, provjerava e-mail isto toliko puta. Nije zapaženo da bi svi ljudi koji koriste Internet mogli postati "ovisni". Ukoliko ste satima neprestano na Internetu, eventualno vam se može desiti da imate glavobolje ili uznemirenost uslijed izloženosti zračenju monitora (elektro-smog) ili problem zbog prevelikog telefonskog računa!
Proces alijenacije (otuđenja) modernog čovjeka dovodi do namjernog izdvajanja od realiteta. Naglašavam da se ovdje radi o besmislenom ponašanju i stoga štetnom. Najbolji je lijek odlazak na odmor bez tehnikalija. Ovo je bitno različito od profesionalaca koji stalno "vise" na Internetu kao sistem administratori, web masteri ili uslijed nekog drugog posla, što je društveno prihvatljivo. Oni su često su sretni kada mogu imati odmor od napornog posla na Internetu, za razliku od "ovisnih" kojima je "biti na Internetu" samo po sebi svrha.
Pitanje je zapravo koliko komunikacija na Internetu zaista utječe na promjenu ponašanja u stvarnom životu. Zanimljivo je kako ljudi počnu stavljati "smile" znakove u razglednicama ili kad u komunikaciji licem u lice žele staviti "smajlić" jer se "ne mogu sjetiti" kako se to fizički radi. Pitanje informacijskog "predoziranja" prvi put sam susreo knjizi Future Shock (Alvin Toffler, 1970); U modernom društvu pojavljuje se problem prevelike mogućnosti izbora gdje se ljudi vrlo lako mogu izgubiti, a to uostalom donosi i prolaznost odnosa. Problem je u analizi ogromne količine informacija. Nemoguće je izvršiti analizu tolike količine informacija i one postaju površnije. To nas dovodi to toga, da će zanimanja koje će u budućnosti biti tražena, biti vezana uz sposobnost izdvajanja vrijednih informacija, one koje mogu postati znanje. Naznaka ovog trenda su Web portali koji su omogućili grupiranje nekih informacija, tako da korisnik svaki dan može doći po svoju "dozu" informacija koje treba.
Izgubljenost u Svijetu koji se neprestano mijenja može dovesti do otuđenja i izbjegavanja suočenja sa realitetom, što je put u stres i psihičke poremećaje. Zbog toga je uvijek korisno slijediti "nit vodilju" i izabrati ono što je uistinu nama korisno. Jer ako pretjerujemo u bilo čemu, to može naškoditi našem zdravlju, profesionalnom i privatnom životu. Nađite vremena za odmor, pa tako i od "Virtualne stvarnosti".
<Ovaj tekst je
nastao na osnovu telefonskog razgovora koji sam vodio sa Anom Sorić
22.8.2000.>
Sva prava zadržava Davor Moravek © 2000.
Reprodukcija je moguća samo uz prethodnu suglasnost autora.
