Kako odgojiti nepušača?

• PREDGOVOR
• UVOD
• ZAŠTO LJUDI PUŠE?
• FIZIČKA OVISNOST O PUŠENJU
• PSIHOLOŠKA OVISNOST O PUŠENJU
• DA LI JE PUŠENJE BOLEST?
• PUŠENJE MLADIH
• MJERE ZA SUZBIJANJE PUŠENJA U PROSVJETI
• KAKO ODGOJITI NEPUŠAČA?
• LIJEČENJE PUŠAČA
• PUŠIT IL` NE PUŠIT - PITANJE JE SAD!

PREDGOVOR

UVOD

Cigare, lule, cigarete - sve ih povezuju dvije stvari - duhan i pušač bez kojih bi brojni klanci, izvori golemih zarada, propali preko noći. Ali njihovim svjesnim ili nesvjesnim spajanjem dolazi do drastičnih pojava koje štete svakom živom biću.
Pušenje duhana se medu pripadnicima zapadne civilizacije pojavilo nakon otkrića Amerike. Od tada je pušenje imalo mnogobrojne vatrene pristaše i isto tako vatrene protivnike. Danas od pušenja duhana i njegovih posljedica pate i umiru mnogi.
Premda je uvijek bilo akcija protiv pušenja duhana, tek su nakon završetka 2. svjetskog rata provedena opsežnija istraživanja, koja su nedvojbeno dokazala da pušenje duhana štetno utječe na rad pojedinih tjelesnih organa i općenito na ljudsko zdravlje. Nekoliko desetljeća kasnije, kad je već došlo do razvijanja problema ovisnika o duhanu, počela su otvaranja lječilišta uvodeći različite programe odvikavanja od pušenja, "preporuke za sprječavanje i suzbijanje pušenja" te slični pokreti u borbi protiv tog dugogodišnjeg neprijatelja našeg zdravlja.
Vrh stranice

ZAŠTO LJUDI PUŠE?

Čini se da ljudi dovoljno znaju o štetnosti pušenja, pa kako to da ipak, unatoč tom znanju i dalje puse?

Znanje o štetnosti pušenja dobiva se obično od odgajatelja, koji cesto i sami puse. Pušenje se smatra normalnim, prihvaćenim oblikom ponašanja pa nije čudo sto znanje stečeno u tim uvjetima ne dovodi do izmjene ponašanja.

Istraživanjima nisu nađene značajnije razlike između pušača i nepušača sto se tiče duševnog zdravlja, pa se može reci da pušenje prihvaćaju podjednako i duševno zdravi, i oni s duševnim poteškoćama.

U Americi je utvrđeno da ljudi puse jer na njih djeluje javna propagandna mašinerija zato sto za industriju duhana mladi čovjek vrijedi najmanje 10 000 dolara, koliko će u životu popušiti ako postane ovisan o duhanu prije 20. godine starosti.

Ljudi puse jer se u duhanu nalazi nikotin koji uzrokuje pušačku ovisnost. 

Samo od jedne kapi nikotina na usni pas će uginuti. Simptomi trovanja nikotinom su mučnina, povraćanje, slabost, bljedilo, vrtoglavica, glavobolje i znojenje.
Najvažniji razlozi pušenja koji su utvrđeni medu ispitivanom djecom bili su:

1. velik broj prijatelja koji puše
2. činjenica da se pušači "osjećaju kao odrasli"
Kasnije, kad odrastu, ljudi puse jer im to donosi užitak,
jer tako olakšavaju psihičke poteškoće ...
Vrh stranice

FIZIČKA OVISNOST O PUŠENJU

Nikotin, a vjerojatno i drugi sastojci duhanskog dima, izrazito djeluju na pojedine tjelesne sustave, npr. vegetativni živčani sustav. To se djelovanje može u početku privikavanja na pušenje očitovati neugodnim fenomenima već navedenim simptomima trovanja nikotinom, a kasnije ostaje manje-vise ugodan osjećaj relaksacije. 
Nikotin se ugrađuje u metabolizam, fiziološke reakcije određenih sustava mijenjaju se i prilagođuju njegovoj prisutnosti. Oduzme li se pušaču duhan fiziološke se reakcije spomenutih sustava moraju ponovo prilagoditi metabolizmu bez nikotina sto je praćeno brojnim nuspojavama (padom tlaka, vrtoglavicom, nemirom, probavnim smetnjama...)
Vrh stranice

PSIHOLOŠKA OVISNOST O PUŠENJU

Psihološku bi ovisnost trebalo shvatiti kao nemogućnost prekidanja određene navike, odnosno tipa ponašanja. Ovisnost o duhanu ne mora biti samo izraz potrebe da se svaka životna poteškoća ukloni uz cigaretu, već je i izraz psihičkog i metaboličkog stanja koje nastupa nakon pušenja duhana, a moglo bi se nazvati ugodnim, poželjnim, traženim. Svaka i najmanja poteškoća, psihička, fizička, društvena, lako će zbog toga dovesti do recidive (povratka na " cigaretu "). Recidiva će cesto nastupiti i bez psihičkog stresa, štoviše, i ako se osoba dovede u optimalno psihičko stanje. 
Pušač će u pokušaju racionalizacije vlastitog ponašanja cesto naći mnogobrojne isprike za svoje ponašanje i recidivu.
Možda je najjednostavnije tumačenje da se psihička ovisnost javlja postepenim navikavanjem. Navika je uigran način ponašanja koji donosi ugodan osjećaj i raspoloženje. Budući da se takav ugođaj cesto traži, određeni tip ponašanja veze se uz različite podražaje iz okoline, uz koje se s vremenom počinje stalno ponavljati. 

Tako dolazi do uvjetnog vezanja ponašanja uz neki podražaj i do formiranja uvjetnog refleksa.

Pušenje se može uvjetno vezati za frustracije i neugodnosti. Svi pušači dobro poznaju pojačanu potrebu za pušenjem u takvim situacijama. Katkada je pušač zasićen, skoro otrovan duhanom, ima neugodan osjećaj izgorjelosti u ustima , a pali sve nove i nove cigarete, jer je to uigrani način ponašanja u toj situaciji. Ponekad je psihička ovisnost toliko jaka da ostavljanje pušenja bez stručne pomoći nije moguće.
Vrh stranice

DA LI JE PUŠENJE BOLEST?

Posljedice pušenja duhana za zdravlje jasno pokazuju da je pušenje bolest koju treba preventirati i liječiti kao i druge bolesti ovisnosti. Svjetska zdravstvena organizacija daje slijedeće stavove o pušenju:

• 1. pušenje je uzročnik mnogih bolesti (rak bronhi, infarkt, teške plućne poteškoće ...)
  
• 2. pušači umiru ranije od nepušača
  
• 3. pušači umiru zbog koronarne bolesti dva puta češće od nepušača, zbog bronhitisa 15 puta, zbog raka bronha 20 puta, zbog raka grkljana 15 puta
• 4. pušači češće traže medicinsku pomoć i hospitalizaciju
  
• 5. pušači su češće na bolovanju
  

Posebno je važno da pušenje općenito negativno djeluje na zdravlje pa pušač zbog toga prije stari, postaje manje radno sposoban, ranije umire, sve bolesti se u njega teze liječe itd. Ono nije teška ovisnost kao ovisnost o alkoholu ili drogama, no ipak pokazuje niz značajki tipičnih za bolesti ovisnosti. Ono ima odvojeno mjesto medu drugim ovisnostima iz nekoliko razloga koji slove kao "prednosti" ispred drugih:

• 1. riječ u obliku ponašanja koji je široko društveno prihvaćen
  
• 2. pušenje, iako oštećuje zdravlje, ne izaziva neposredne moždane poremećaje, kao sto ih izazivaju druge ovisnosti uključujući i alkoholizam.
• 3. pušenje nije uzrok asocijalnih i antiasocijalnih oblika ponašanja, ako se onečišćavanje okoline dimom ne smatra takvim ponašanjem.
• 4. pušenje načelno ne dovodi do teških društvenih i gospodarskih poremećaja pojedinca, obitelji i društva.
  

Pušač se na svaki prigovor brani pred samim sobom i pred društvom, tvrdeći da je pušenje njegov osoban, intiman problem, u koji se nitko sa strane nema pravo miješati.
Iako pušenje ne dovodi do teških uočljivih poremećaja psihičkog stanja, ono ipak dovodi do veoma karakterističnog " ovisničkog " tipa ponašanja . Pušač će, na primjer, poduzeti sve moguće da bi došao do cigareta ako ih ponestane. On, također, ne razmišlja o prisutnima za vrijeme njegovih " obreda".
Pušenje ugrožava ne samo pušača, nego i osobe koje se nalaze u neposrednoj pušačevoj blizini. I nepušač u pušačevoj okolini postaje pasivan pušač. Neka proučavanja pokazuju kako je pasivno pušenje jednako opasno kao i aktivno. Pušenje, dakle, nije privatna stvar pušača, nego problem čitava društva pa ono postaje poremećaj ponašanja socijalno - medicinskog karaktera.
Vrh stranice

PUŠENJE MLADIH

Statistike pokazuju da se s pušenjem počinje u školskoj dobi te se postavlja pitanje zašto mladi puse. Oni najčešće počinju pušiti oponašajući starije i odrasle, a oni su ti koji bi trebali biti primjer svome potomstvu.

U jednom istraživanju provedenome medu dječacima u dobi od 11-15. godina starosti, u 60 škola zaključeno je da je u svakoj školi bilo oko 30% dječaka koji su bili u nekoj fazi privikavanja na pušenje. Usprkos kampanji protiv pušenja ono je po prevalenciji postalo prilično konstantno.
U školama u kojima učitelji nisu pušili i onima u kojima je ravnatelj držao nastavu protiv pušenja, pušenje je bilo najrjeđe. Većina djece (95%) je znala za vezu raka pluća s pušenjem. Većina je vjerovala da pušenje i inače škodi zdravlju.>
Od ispitanih dječaka 2/3 ne bi svojoj djeci dopustilo pušenje, a 45% je izrazilo zelju da i sami napuste pušenje. Pušenje je obično bilo povezano sa slabijim napretkom u školi. Postoji jak socijalni pritisak, jer je Većina djece izjavila da im se smiju ako ne puse.
Prema izjavama ispitanih dječaka na pušenje bitno utječu već navedeni razlozi:

• 1. broj prijatelja koji puse
• 2. prerano ponašanje po tipu odraslog (odlazak u barove, na ples...)
  
• 3. tolerantnost roditelja prema pušenja u kuci
  

Već je spomenuto da su roditelji jako važni u životu mladih kao njihovi odgajatelji ili barem iskusni ljudi upoznati s kušnjama koje nam pruža današnje društvo. Mnogi odgajatelji, zbog poslova koji iziskuju odsutnost od kuće ili 
obitelji, niti ne znaju sto se događa s njihovim adolescentom; nemaju vise vremena niti za razgovore, izmjene svakodnevnih iskustava i sl., nego "dragome i poslušnome djetetu" daju džeparac ili bilo kakav oblik novčane nadoknade, sto će 
ono bezkontrolirano uložiti u različita štetna sredstva najčešće ne znajući dovoljno po njihovim destruktivnim svojstvima. Poslije toga se i sam roditelj pita u čemu je pogriješio da mu se dijete propušilo ili toga zapitkivanja niti nema jer roditelj nije upoznat sa životom i događanjima svoga potomka.
Da bi se izbjeglo daljnje povećavanje broja pušača adolescenata , različite kucne zabrane i slične postrožene mjere i pritisci nisu ključna rješenja. Prisutnost roditelja u odgoju učestalim razgovorima u "četiri oka" bit će mnogo vise djelotvorniji jer tako upućujemo dijete u pravi život, " ne natezajući se " njime već usmjeravajući ga u stvaran život.
Okružuju nas ljudi zbog kojih stradavaju oni najnaivniji, a to su djeca, i to radi njihove zarade. Reklamiranjem cigareta u medijima, vrlo je teško mladoj osobi stvoriti i održati stav prema pušenju kao neprihvatljivom, opasnom, za zdravlje štetnom visokorizičnom ponašanju. Upravo u procesu odrastanja mladi ljudi prihvaćaju pušenje kao jedan od pogodnih načina za ulazak u svijet odraslih.
U posljednjih je nekoliko godina objavljeno niz ispitivanja o utjecaju reklamiranja i promocije duhanskih proizvoda na odluku mladih da počnu pušiti. Rezultati tih istraživanja pokazuju da reklamiranje duhanskih proizvoda, bez obzira na to je li riječ o izravnoj ili posrednoj reklami , itekako utječe na odluku o početku pušenja. 
U takvim reklamnim kampanjama cigareta je najčešće povezana s ugodom, radošću, zrelošću, pustolovinom, opuštenošću, visokim stilom življenja...
Sve te reklame mame mlade da počnu pušiti. U zemljama gdje je uvedena zakonska zabrana reklamiranja cigareta ( Finska, Nizozemska, Norveška, SAD, Island...) znatno se smanjuje broj mladih koji puse. Televizijski bi urednici trebali voditi brigu o utjecajima reklama, pogotovo kada se prikazuju pojedinci koji predstavljaju idole mladih i na neki način modele njihove identifikacije.
U većini razvijenih i visoko civiliziranih zemalja zabranjeno je djeci prodavati cigarete, kao i alkoholna pića. Na nesreću, ima zemalja, medu koje se i ubraja i Hrvatska, u kojima je prodaja cigareta dostupna svima, pa i djeci i po relativno pristupačnim cijenama. Stoga je jedan od državnih zadataka u nas uvesti energičnu zabranu prodaje cigareta djeci i adolescentima. Također se u razvijenim zemljama svijeta na kutijama cigareta tiskaju upozorenja o bolestima sto ih uzrokuje pušenje.

Isto se odnosi i na reklamiranje cigareta u časopisima.

Pritisak vršnjaka koji puse identificiran je kao važan čimbenik koji utječe na stvaranje pušačkih navika medu mladima. Rizične skupine za početak pušenja osobito su ona djeca koja se osjećaju nesigurnom, neprihvaćenom, nevoljenom u 
roditeljskom domu. Takvo dijete željno prihvaća svaku priliku da sklopi blisko prijateljstvo s nekim tko ga razumije, a ako je taj netko pušač, onda postoji velika vjerojatnost da i ono propuši.
Mladi koji puse cine to obično s prijateljima i pušenje za njih predstavlja društveno poželjnu aktivnost. S druge strane, Većina mladih koji ne puse imaju najviše prijatelja medu nepušačima. Upravo zbog toga treba pomoći mladima 
razviti samopouzdanje i steci osjećaj osobne vrijednosti i samopoštovanja te naučiti kako se oduprijeti pritisku vršnjaka . Tu dolaze roditelji.

Ponekad roditelji mogu zbuniti svog potomka, "učenika". Ako se roditelji ponašaju na jedan način, primjerice puse, a od djece zahtijevaju drukčije ponašanje, onda je to dvostruka poruka koju dijete prima i koja ga zbunjuje. Obiteljska "škola" kao predškola jace utječe od svih kasnijih škola, jer u obiteljskoj "školi" dijete u najranijoj dobi uči, stječe znanje, stvara navike i stavove prema zdravlju.

Mladi ljudi koji ne puse vjeruju da im pušenje smeta i negativno utječe na njihovo zdravlje. Ispitivanja su pokazala da mladi koji puse gotovo ništa ne znaju o zdravstvenim rizicima pušenja ili ih ne povezuju sa sobom i svojim pušenjem. Stoga je medu mladima važno neprestano naglašavati ne samo posljedice pušenja, nego još vise prednosti nepušenja. A tko će to drugi činiti nego roditelji, odgajatelji i ostali socijalni radnici čiji je utjecaj najvažniji.
Vrh stranice

MJERE ZA SUZBIJANJE PUŠENJA U PROSVJETI

Anketom su prikupljeni podaci o stavovima učitelja osnovnih škola i nastavnika u srednjim školama. Većina prosvjetnih djelatnika smatra da mlade valja upućivati na štetnost pušenja putem nastavnih programa, odnosno nastavom. Pojedini učitelji i nastavnici samoinicijativno odgojno djeluju kako u redovnoj nastavi, tako i u učeničkim društvima, npr. u skupini mladih biologa u sklopu programa za suzbijanje ovisnosti ili putem drugih zanimacija kojim se učenici mogu baviti umjesto pušenja. Na taj način oni sva svoja ćula, koncentraciju i energiju ulazu u pojedine aktivnosti od onih sportskih do informatičkih. Međutim, škola u svom nastojanju da djeluje na učenike, kako bi prihvatili nepušenje kao normu ponašanja, u pojedine aktivnosti mora uključiti roditelje učenika. Na roditeljskim sastancima valja upoznati roditelje s nastojanjima škole na odgoju za nepušenje, i to sa svim postupcima i načinima kojima se u školi utječe na učenike da prihvate način života bez dima cigarete.
Vrh stranice

KAKO ODGOJITI NEPUŠAČA?

Roditeljima valja objasniti da će odgoj za nepušenje bez njihova sudjelovanja imati vrlo ograničen domet.
Oni bi trebali:

LIJEČENJE PUŠAČA

Kao sto se navika pušenja stječe postupno, tako je i odvikavanje od pušenja proces u kojem pušač postupno stekne nove navike i uči kako opstati kao nepušač.
Napuštanje pušenja cesto znaci i napuštanje pušačkog društva i prijatelja sto još vise otežava odvikavanje i stvara dilemu pušača.
Sto se tiče odluke o prestanku pušenja, ona mora biti čvrsta, dobro utemeljena, a u procesu odvikavanja uz određene programe veliku pomoć pušaču mogu pružiti obitelj, prijatelji ili kolege s kojima dijeli životni radni prostor, dakako ako sami nisu pušači.
Pušač koji želi prekinuti pušenje obično to pokušava učiniti na jedan od slijedeća tri načina:

• 1. pušenjem većeg broja cigareta uzastopce, kako bi se razvilo gađenje prema pušenju (može biti opasno čak i za pušače koji se osjećaju zdravima. Može uzrokovati zastoj rada srca i disanja, te poslije takve kure odvikavanja počinje se pušiti još veći broj cigareta nego prije)
  
• 2. postupnim smanjivanjem broja cigareta na dan (ne bas djelotvorno jer se tijekom dugog razdoblja smanjivanjem broja cigareta samo produžuje agonija pušača)
  
• 3. napuštanjem pušenja odjednom (obično je najdjelotvorniji postupak)
  

Treba naglasiti da se tijekom odvikavanja od pušenja ne preporučuje uzimati alkoholna pića koja otkupljuju volju. Onima koji se nikako ne mogu odreci pušenja preporučuje se slijedeće:

• 1. smanjiti broj popušenih cigareta
  
• 2. manje uvlačiti duhanski dim
  
• 3. odbaciti bar trećinu cigarete
  
• 4. izvaditi cigaretu iz usta između dva dima
  
• 5. pušiti cigarete s manjim sadržajem nikotina i katrana
  

Međutim, valja istaknuti da ne postoje "zdrave cigarete" niti neopasno pušenje i da prestanak pušenja donosi niz zdravstvenih, emocionalnih, društvenih, financijskih i drugih prednosti.
Vrh stranice

PUŠIT IL` NE PUŠIT - PITANJE JE SAD!

Nakon svih nabrojanih aspekata možemo zaključiti da sve ovisi o samome čovjeku, njegovome stavu, društvu, roditeljima ili odgajateljima.

Potrebno je prakticirati razgovor s djetetom, a ne govor djetetu. Mnogi roditelji nisu uspjeli svladati vještinu slušanja djeteta, smatraju da su oni tu da govore, a dijete je ono koje treba slušati. Zbog takvih postupaka, vrlo primitivnih u principu, djeca nemaju dovoljno razvijen tako potreban osjećaj osobne vrijednosti i teze se mogu oduprijeti pritiscima koje im nameće društvo.

I sve, u stvari , ovisi o još preostalim nepušačima ili onima kojima je stalo, da spriječe ovu globalnu endemiju koja je na putu do sublimacije svakog tijela od dima do tad udisanog i uživanog.
Mislimo na budućnost, mislimo na mlade i odgajajmo nepušače!
Vrh stranice