-
Što konkretno znači ta fraza o razriješenosti, taj izraz?
U proteklih devet mjeseci evidentirana su 393 nova konzumenta droge, a lani ih je bilo 607. Ove godine imamo 70, a lani 120 maloljetnih konzumenata droge. Velik broj narkodilera koje se svrstava u prvu dilersku ligu ove smo godine smjestili u zatvor te tako neke dilerske lance oslabili ili onesposobili. To je djelo ekipe Odjela za droge koja je zbilja izuzetna premda su svi rezultati, naravno, na ponos čitavoj Policijskoj upravi
Piše: Eda VUJEVIĆ
Snimio: Feđa KLARIĆSplitsko-dalmatinska županija,
a osobito grad Split nekako su uvijek označavani kao područja gdje bolje nego
u drugim krajevima Hrvatske cvjetaju ilegalni oblici biznisa. Tako su i Grad i
Županija kroz dugi niz godina dobivali razne epitete - od vražjeg otoka do
grada slučaja, od raja za dilere do najluđeg na svitu. Kakva je uopće
sigurnost građana u ovom dijelu svijeta, koliko su utemeljene negativističke
oznake Splita i Županije, koliko je policija u stanju držati korak s narastajućim
kriminalom? To i još ponešto pitali smo prvoga županijskog policajca, Ranka
Ostojića, načelnika Policijske uprave splitsko-dalmatinske kojem je ovo
prvi veći intervju otkako je prije devet mjeseci postavljen na ovu funkciju.
• Prema statističkim podacima koje smo obradili za proteklih devet
mjeseci, u ukupnosti je u usporedbi s istim prošlogodišnjim razdobljem smanjen
broj kaznenih djela, a razriješenost tih kaznenih djela iznosi 73 posto. Na
osnovi ovih, a i drugih podataka, mi u policiji ocjenjujemo stanje sigurnosti
povoljnim.
-
Što konkretno znači ta fraza o razriješenosti, taj izraz?
• Prvo, taj postotak stavlja ovu policijsku upravu među najuspješnije u Hrvatskoj, stavlja nas u vrh uspješnosti. Konkretno, postotak od 73 posto razriješenosti znači da nam je 27 posto počinjenih kaznenih djela evidentiranih u proteklih devet mjeseci ostalo nerazriješeno, počinitelji su nam zasad nepoznati. Zasad, kažem, jer ne znači da neće biti razriješeni naknadno, no ovo je statistički prosjek koji je vrlo dobar.
- Znači li to da od postaje do postaje stanje varira i da negdje možda odskače od ovog dobrog prosjeka?
• Ima variranja, naravno. To je dobra tema jer novi ustroj koji će od početka iduće godine stupiti na snagu kategorizira policijske uprave i postaje po broju stanovnika, ali i po broju kaznenih djela. U Vrlici je, recimo, bilo jako malo kaznenih djela, što nije opravdavalo postojanje policijske ispostave i troškove vezane uz održavanje. S druge strane imate Drugu policijsku postaju u Splitu kao jednu od najjačih koja ima na svom području više učinjenih kaznenih djela nego neke policijske uprave u Hrvatskoj.
- U odnosu na iste parametre, jesu li neke postaje izrazito neučinkovite?
• Nemamo pokazatelja koji bi upućivali da je na nekoj postaji potrebno poduzeti neke dodatne mjere intervencije. To pojednostavljeno govoreći znači da nemamo situaciju da bi razriješenost kaznenih djela negdje sa šezdeset posto pala na trideset. Možda sve ovo zvuči neobično, ali statistiku zbilja vodimo vrlo precizno i vrlo ažurno, a i sve podatke periodično se analizira. Ove je godine važno napomenuti da smo u vrijeme turističke sezone imali podvostručenje broja ljudi na našem području i zabilježeni pad kriminaliteta, što je značajan pokazatelj učinkovitosti policije. To ocjenjujemo najboljim rezultatom ove uprave.
- Kako s obzirom i na ove pokazatelje koji vašu Policijsku upravu smještaju među najbolje u državi doživljavate stalne negativističke ocjene upućene spram ove sredine. To se najčešće odnosi na stanje raširenosti droge, no i općenito.
• To je, po mome mišljenju, posljedica važnosti ovoga grada. Oduvijek je Split bio indikator stanja u čitavoj državi, oduvijek vrijedi pravilo da što prođe u Splitu, može proći svuda i da ono što u Splitu ne vrijedi, to uzalud traži afirmaciju i na drugim mjestima. Možda mi ovdje nismo niti svjesni koliko su ovaj grad i ova regija od izuzetne važnosti, ali takvi smo. Ne želim ovim umanjiti nijedan problem koji ovdje imamo i na koji policija u uzrocima ne može djelovati, ovo je velik grad s velikim problemima. No ne treba ni prihvatiti ocjene koje nisu utemeljene u podacima, u brojkama.
- Jeste li zadovoljni radom ove Policijske uprave na suzbijanju droga?
• Tu se nikad ne bi smjelo proglasiti zadovoljstvo. No i tu želim govoriti na temelju podataka, a mogu govoriti samo o policijskim aspektima ove borbe premda mi je jasno da bez ozbiljne suradnje svih činitelja koji utječu na fenomen droga nema dobrog rezultata. Želim istaknuti da bih volio kad bi se politika manje upletala u ovu temu i kad bi se rezultati borbe protiv zloporabe droga manje koristili u političke svrhe. Mi smo izbjegli raspravu s gospođom Anitom Čudinom iz Zavoda za ovisnosti premda neke njezine ocjene ne stoje.
- Govorite
o njezinoj ocjeni da imamo u Splitu heroinski bum? To ste u novinama
demantirali.
• Da, o tome govorim. U proteklih devet mjeseci evidentirano je 393 novih
konzumenata droge, a lani ih je bilo 607. Ove godine imamo 70 malodobnih, a lani
120 maloljetnih konzumenata droge. To su dakle brojke koje treba gledati i u
svjetlu već spomenute dobre turističke sezone i velikog broja turista u našoj
županiji. Velik broj narkodilera koje se svrstava u prvu dilersku ligu ove smo
godine smjestili u zatvor te tako neke dilerske lance oslabili ili onesposobili.
To je djelo ekipe koja nastavlja svoj dobar i uigran rad, ekipe Odjela za droge
koja je zbilja izuzetna premda su svi rezultati, naravno, na ponos čitavoj
upravi kao i propusti, dakako.
- Koliko je droge dignuto u ovih devet mjeseci? Teških droga?
• Imamo 2,6 kilograma heroina, što je nešto lošije nego lani, ali ono što je važno jest dobar kontinuitet rada Odjela. To se vidi i po ostalim rezultatima. Neki ljudi iz razbijenih narko-lanaca u pritvoru su, zbilja, slavili smjenu na čelu Policijske uprave misleći valjda da će nova postava, kako god su to oni zamišljali, biti manje kompetentna.
- Znači nema heroinskog buma?
• Nema. Ta je teza bila zasnovana na krivim premisama. Ne može se takav zaključak temeljiti na činjenici što je više ljudi tijekom dva promatrana mjeseca zatražilo pomoć u Centru za ovisnosti. Dapače, treba se upitati zašto su se obratili centru u Svetome Kaji? Sigurno ne zato što heroina ima u izobilju! Upravo suprotno, kad ponestane heroina i kad policija stisne obruč, onda se ovisnici požele liječiti jer nemaju izbora. Kad nema heroina, dobar im je i heptanon što ga tamo mogu dobiti pa ga preprodati. Je li u tezi o heroinskom bumu bilo još kakve motivacije osim pogrešne interpretacije podataka, ne znam. Sve je moguće...
- Mene uvijek fasciniraju pomorski putovi droge koji, sudeći po zapljenama u nas, gotovo ne postoje. No svako malo u novinama možemo pročitati kako je do ovog ili onog otoka doplutala vreća marihuane, pa bala marihuane, pa još vreća... Ničim izazvane!
• Hrvatska ima jako
dugu morsku granicu, a i najveći dio kopnene granice je pod ingerencijom ove
uprave. Oprema, sredstva i ljudi su temelj efikasnog pokrivanja granice. Da je
bosanska strana granice sređenija, mi bismo imali dvaput manje opterećenja.
Drugo, mi znamo za najmanje 65 ilegalnih prelaza iz BiH u Hrvatsku na našem
području, a da sve činimo kako bismo ih pokrili, govori i sve veći broj uhvaćenih
ilegalnih imigranata na putu prema zapadu, prema Italiji.
U pravu ste što se tiče pomorske granice i njezine zaštićenosti. To je težak
posao i borba protiv trgovine drogom nije moguća samo zatvaranjem granice,
policijskim blokadama. Nastojimo u toj sferi surađivati s DEA-om i Interpolom
te ostvariti izravne kontakte koji su nam sad odobreni s talijanskom policijom.
Te bale droge koje plutaju nisu ništa drugo nego znak da se trgovcima,
transporterima droge približila policijska ophodnja na moru.
- To je, dakle, to?
• Da, to je to i ništa drugo. Hrvatska je na putu droge, a i drugih tereta. No Hrvatska je i određeno tržište za drogu, ne treba to zaboraviti i zato se problem usložnjava. Uz drogu ide novac, a mi već sad imamo naznake da su neka odredišta pod etiketom turističkih objekata na otocima zapravo pokriće za ilegalni biznis drogom.
- Nije valjda samo na otocima?
• Naravno da nije samo na otocima! No vidljivo je da kad u Splitu jedan punkt oslabimo, biznis se premjesti i na otok i to na vrlo sofisticiran način.
- Koliko ste zadovoljni suradnjom s Carinom? Carina je kod nas prilično neaktivna po količini otkrivene droge.
• Ne bih u ovom trenutku mogao komentirati rad Carine. Istina je da kod nas nedostaje onih slučajnih zapljena, zapljena na temelju sustavne i temeljite carinske kontrole. No ne želim ocjenjivati rad kolega s Carine.
- Možete li onda pojasniti svoju izjavu da ne može nitko toliko dilera pomilovati koliko ih vi možete uhapsiti?
• Želim reći da sam na određeni način zamjerio načelniku Odjela za droge što je na ovakav način reagirao na pomilovanje one trojke. Nije na nama da komentiramo odluke legalnih institucija pa ni odluke o pomilovanju. I pretežiti dio javnosti je, međutim, negativno ocijenio taj gest pomilovanja, a načelnik Buljan je to doživio kao znak upropaštenog rada na tim slučajevima.
No mi moramo biti profesionalci, mi moramo raditi svoj dio posla bez obzira na to što stvar i tako završi. Moju izjavu koju spominjete treba tako čitati, da se nitko ne treba osjećati sigurniji u obavljanju svoje ilegalne djelatnosti zato što je netko pomilovan. Mi nećemo stati! Meni je drago da je načelnik Josip Buljan ostao tu i da je povukao svoju ostavku koja je bila emotivan čin.
Prijave ove policijske uprave iz sfere gospodarskog kriminaliteta sve su odreda završile podizanjem optužnica. To govori da nismo otaljavali posao nego ozbiljno radili na 621 kaznenom djelu, gdje je prijavljeno 338 osoba, a materijalna šteta u devet mjeseci iznosi 997 milijuna kuna, odnosno milijardu kuna. To je trećina svih šteta nastalih gospodarskim kriminalom u Hrvatskoj
- Sve novine, skoro sve zapravo, pune su naslova i fotografija misterioznog Ivana Skendera. Što vi kao načelnik kažete na priču o Skenderu?
• Što bih rekao? To biste vi možda bolje mogli, vi ste novinarka i bolje poznajete zakone medija. Kad se tako sinkronizirano, tako istodobno u različitim novinama, koje su još i konkurentne jedna drugoj, plasira ista priča, onda to valjda nešto znači.
- Što bi moglo značiti?
• Mene najviše fascinira to da se svi prave kao da ništa ne znaju, nitko se ničeg ne sjeća, svi padaju s mjeseca. Očito izvor te priče želi nagovijestiti jednu praksu po kojoj je bila moguća povezanost najviših političkih vrhova zemlje s ilegalnim podzemljem i to je za mene najvažniji dio te priče. Ova priča nije jedina koja ukazuje na povezanost najunosnijih oblika kriminala s političkim osobama u zemlji. No o tome je sada rano govoriti, to će se dokazati u postupcima koji će uslijediti i tada će i javnosti to biti jasno.
- Organizirani kriminal pak po definiciji, rekla bih, traži partnere u vlasti i u politici. To je svuda tako, to Hrvatsku ne izuzima.
• Naravno, tu nema spora. Pitanje je samo koliko duboko, odnosno koliko visoko je organizirani kriminal dospio. Činjenica je da Vlada Republike Hrvatske očito uviđa veličinu problema te se prišlo osnivanju Ureda za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala. Ta volja za raščišćavanjem situacije ohrabruje.
- Doživljavate li osnivanje tog Ureda kao poruku Vlade da "policija nije dobra" ili da "policija nije dovoljna" u borbi protiv organiziranog kriminala?
• Policija
nije dovoljna! Ja sam i inače mišljenja da je hrvatska policija i uza sve slučajeve
krivo korištene energije doista kvalitetna i da se unutar nje može riješiti
većina problema koji tište građane.
Ako se ona instrumentalizira baš tako, kao sredstvo za dobrobit građana, a ne
da se njezin rad politizira, tad će se pokazati sav naš kvalitet. Dugi niz
godina su hrvatski policajci bili stup povjerenja i sigurnosti građana i to
mjesto i to povjerenje samo treba vratiti.
Jako puno toga što ukazuje na organizirani kriminal odvijalo se preko parainstitucija, osnivanjem svih mogućih nivoa obavještajne zajednice, određena djela nisu ni procesuirana policijski već preko vojnog sustava. To pokazuje da se kičma policije itekako očuvala.
-
Jedna od stvari koje su vas kao neriješene dočekale jesu i četiri ubojstva
koja se vezuju za splitski homoseksualni milje. Kanite li razriješiti ta
ubojstva?
• Takvi se slučajevi nikad ne stavljaju ad acta. Bez obzira na sve što nam svakodnevno stiže, ova uprava ne prestaje raditi na tim slučajevima. Koliko mi je poznato, nije bilo nikakvih pritisaka da bi se kočilo rješavanje tih ubojstava, a nisu riješena. To nam stoji na glavi i to nećemo pustiti.
- Golemo bogatstvo iz ove županije isisano je raznim oblicima gospodarskog kriminala. Neki su ljudi postali tajkuni upravo radeći tu, u Splitu ili u županiji. Kako sada stoje stvari s ovim oblikom kriminala?
• Naše prijave, prijave ove Policijske uprave iz sfere gospodarskog kriminaliteta sve su odreda završile podizanjem optužnica. To govori da nismo otaljavali posao nego ozbiljno radili na 621 kaznenom djelu gdje je prijavljeno 338 osoba, a materijalna šteta u devet mjeseci iznosi 997 milijuna kuna, odnosno milijardu kuna. To je trećina svih šteta nastalih gospodarskim kriminalom u Hrvatskoj, prema podacima našeg ministarstva unutarnjih poslova. U odnosu na prošlu godinu na ovom planu imamo osam puta veću utvrđenu materijalnu štetu. Bitno je možda napomenuti da je trend u gospodarskom kriminalitetu zaustavljen pa ne bilježimo više da se netko u kratkom vremenu obogati nezakonitim prisvajanjem tvornica...
- Valjda se više nema što oteti?
• Ima, ima... Ova zemlja još uvijek ima iste zakone koje je imala onda kad su se odvijale velike pljačke u gospodarstvu, još uvijek se može bez novaca dobiti tvornicu i pri tome uopće ne komentiram pretvorbu kao proces. Moram reći da kao što Odjel za droge radi punom parom, tako se radi i na razotkrivanju gospodarskog kriminala. Imamo pune ruke posla i razmišljamo o traženju pojačanja.
- Reaktiviranjem teme zatvora u Lori i onog što se u njemu događalo, vjerojatno će se uskoro razotkriti i niz djela počinjenih tijekom ratnih godina. Mislim na djela podmetanja eksploziva, na neovlaštene upade u stanove, na prisvajanje tuđih nekretnina, reketašenje pod okriljem rata.
• Mogu reći da smo dobili početni, inicijalni papir od Državnog odvjetništva koje će voditi taj posao, a Policijska uprava po njihovim nalozima će surađivati. Pitanje Lore i svih ovih djela koja ste spomenuli skoro su pa javna tajna koja su se najčešće pravdala ratom. Ukidanjem vojnih sudova Državno je odvjetništvo došlo u poziciju da vodi taj dio posla.
- Koliko je moguće da kao u Zadru i u Splitu otkrijemo osumnjičenike za ratne zločine kojima je dan novi identitet?
• Kad govorimo o tome zadarskom slučaju, onda govorimo o zloporabi položaja ljudi koji su bili nadležni izdavati dokumente. Bilo bi glupo kazati da ova policijska uprava ne bi odgovorila na zahtjev nadležnih organa o postupanju, u okviru zakona, prema recimo zaštićenom svjedoku. No u Zadru nije riječ o zaštićenom svjedoku nego o zloporabi položaja i ovlasti.
- Je li ova policijska uprava u stanju iskoristiti svoj položaj i ovlasti u slučaju trgovine oružjem za IRA-u iz Dobranja?
• Zakon je vrlo precizan kod prikupljanja dokaza, a o tome govorimo u ovom slučaju. Očekujemo promjenu odredbe prema kojoj se iskaz koji dadete policiji, za razliku od većine zemalja, ne smatra dokazom. Mi imamo situaciju i da nam netko prizna djelo, opiše ga podrobno, ali taj iskaz nije dokaz u postupku. U slučaju Dobranja konkretno, javnosti se plasira teza kako je u kući normalno imati arsenal oružja sa 11,5 kilograma TNT-a, da je normalno držati protutenkovske zolje, sve ono naoružanje i da su to sve ratni trofeji. Naslovi u stilu "U zatvor zbog par komada streljiva" su iznenađujući, kao da svaka poštena hrvatska kuća ima protutenkovsko oružje za obranu doma.
Osim ilegalnog posjeda oružja, naše sumnje su bile da treba tražiti i međunarodnu pravnu pomoć. E sad... Po našim zakonima, ne možete tražiti međunarodnu pravnu pomoć ako nekog niste optužili za djelo s međunarodnim elementima. Svo ovo vrijeme smo, a to je već tri mjeseca, skupa s Državnim odvjetništvom, radili na proširenju optužnice. Kad samo pogledate snimke koje imamo, vidjet ćete da se ne radi o ratnim trofejima, a to će sud dokazati.
- Osim Dobranja, koje je steklo diskutabilan imidž, u crnim kronikama je jako često i Dugopolje. Što je s tim malim mjestima? Kažu mi da ste i Vi Dugopoljac.
• Ja sam pravi Splićanin, otac mi je s Brača, a majka iz Dugopolja pa je Split na pola puta. Ja sam, moram priznati povukao dosta na mater... Ali nije Dugopolje samo u crnoj kronici, zbog Severine je i na zabavnim, ljepšim stranicama. Tko će znati zašto toliko ljudi iz tog mjesta puni novinske stranice... To je valjda jedino mjesto na svijetu gdje se jegulje love, a nema rijeke! Malo šašavo!
- Kad smo kod šašavog, kako se provodi odluka suda o zabrani pristupa stadionu dok igra Hajduk za nekolicinu navijača? Kako policija zna jesu li oni na stadionu ili nisu?
• Premda nema
specifičnih tumačenja za takve slučajeve, u principu se osuđeni navijači
moraju javiti u postaju kad god Hajduk igra, bilo doma, bilo na gostovanju i za
vrijeme utakmice moraju biti u postaji.
- Onda gledaju televiziju skupa s policajcima?
• Valjda gledaju, nisam provjeravao.
Nedjeljna Dalmacija , 3.11.2000.