| home| ovisnosti| sadržaj |

Alkoholizam
Opasna kapljica previše - Bivši alkoholičari protiv sadašnjih 

Piše: Nataša Demirović
Foto: Saša Ćetković i Janko Salmić

U Hrvatskoj postoji oko 300 000 registriranih alkoholičara, trpe i njihovi članovi obitelji. Stoga je zastrašujuća brojka od 900 000 osoba koje žive s alkoholičarima.

    Gotovo neprimjetno i medijski jedva popraćeno, prošao je Mjesec borbe protiv alkoholizma. 

Danas, uoči blagdana, već na potrošača alkoholnih pića, jedne od najopasnijih i najprikrivenijih ovisnosti, razmišlja o piću koje će poslužiti na blagdanskom stolu zaboravljajući pri tom kako će dočekati jutro. Hoće li otac u agresivnu stanju uništiti pola stana, istući djecu i suprugu, koja će pobjeći ili će pijana supruga psovati i "urlati" na su pruga. Za situaciju u kojoj se nađu, alkoholičar najčešće okrivljavaju nemogućnost rješavanja problema, koji ostaju bez obzira na pijanstvo ili članove obitelji koji im ne daju podršku.

Opijanje je iznimno podmukao oblik ovisnosti koji se ne uočava s lakoćom, posebice na samome početku. Osoba može biti samo konzument, znači potrošač koji će s vremena na vrijeme popiti čašicu, a tu i tamo pretjerati. Međutim, ako je njegov ili njezin metabolizam dovoljno snažan, pijanstvo će završiti zabavom ili odlaskom na spavanje, a ne tučnjavom. Alkohol se u nas od davnina počinje konzumirati u ranoj dobi, a posljednjih su godina sve češće alkoholičari i žene i mladi. Postoje i "solodrinkeri", obično samci, koji su uredni, savjesni radnici, a u svoja četiri zida odmah nakon dolaska kući najprije se uhvate čaše. O njihovoj ovisnosti doznaje se najčešće u poodmaklom stadiju alkoholizma.

Dr. Vesna Golik-Gruber Točan broj ovisnika ' nije potpuno poznat, no prim. dr. sci. Darko Breitenfeld, koji se bavi problemom ovisnosti o alkoholu, zajedno sa svojim suradnicima u Kliničkoj bolnici Sestara milosrdnica izračunao je da je već dosegnuta brojka od oko 300.000 tisuća, a kada se pridodaju i članovi obitelji tada se dostiže brojka od 900.000 tisuća osoba. Službeno, opijanje se prema riječima stručnjaka iz bolnica Jankomir, Vrapče i Sestara milosrdnica, kao i onih iz drugih zemalja, naziva bolešću, a ovisnik postaje bolesnik, nakon neprestane petogodišnje konzumacije alkohola. U nekih se alkoholizam kao bolest dijagnosticira i ranije, osobito u osoba koje su slabijeg zdravstvenog stanja i u mladih osoba.

Na liječenje rijetko odlaze sami, a kada nakon poziva dolaze po njih na radno mjesto, gdje nadležni ovisnika i pod prijetnjom otkaza, natjeraju ili nagovore na liječenje, ili kada intervenira obitelj nakon poziva iz neke bolnice, kako je njihov član obitelji nađen pijan i u vrlo lošem zdravstvenom stanju, u nekom jarku, najčešće je to u posljednji trenutak.

O problemima liječenja, odnosno novoga pristupa u traženju rješenja, razgovarali smo sa dr. mr. sci. psihijatricom - alkohologom Vesnom Golik-Gruber začetnicom liječenja tako da liječeni alkoholičari pomažu onima koji to sada jesu putem kontakt telefona, i Vladimirom Lojnom, dugogodišnjim uspješnim liječenim alkoholičarom, koji aktivno sudjeluje u radu svog matičnog Kluba za liječenje alkoholičara - ZET a, Podsused, piše u Alkohološkom glasniku i daje savjete onima kojima je to najpotrebnije. 

- Ideja zapravo postoji već dulje vrijeme, ali postala je aktualna pri nedavnom osnivanju Hrvatskog saveza Klubova liječenih alkoholičara. Smatrala sam, zajedno sa svojim kolegama, da trebamo uspostaviti snažniju vezu medu samim Klubovima, jer u nekim županijama oni vrlo loše ili gotovo nikako ne funkcioniraju. No, uvidjeli smo da postoji i veliki broj ovisnika koji svoje probleme lakše iznose liječenim ovisnicima nego samim liječnicima. Stoga je i odlučeno da se uspostavi linija uzajamne pomoći i to izravno putem telefona. 

To bih prije nazvala Kontakt telefonom, nego S.O.S. telefonom, jer će telefonske pozive primati liječeni alkoholičari koji imaju iskustva i davati sugovornicima osnovne podatke što trebaju činiti i kome se obratiti.

- Na telefon će se moći javljati svi oni koji su suočeni s problemom alkoholizma, a tu posebno apeliramo i na članove obitelji, koje pozivamo da učine prvi korak, jer to obično tako i biva. Pozivi mogu biti anonimni. U kompliciranim situacijama uz liječene alkoholičare, koji će davati savjete, obvezno će biti i stručna osoba, liječnik, socijalni radnik... Naši savjetodavci, pritom naravno mislim na liječene ovisnike, pružat će psihološku podršku i upućivati one koji nazovu gdje, kome i kako da se obrate u vezi svog problema. Bilo da ih upute u neki od Klubova za liječene alkoholičare, da im ispričaju i svoje osobno iskustvo, i način na koji su oni počeli rješavati isti problem. U slučaju da je riječ o zamršenoj situaciji, u kojoj apstinent neće moći dati potpuni savjet, tada će liniju preuzeti naši stručni djelatnici i nastaviti s komunikacijom.

- U samome početku sigurno da. Logično je da se, bez obzira na svoju stručnu spremu ili struku, lakše otvarate najbližima, no kada je u pitanju ovisnost bilo kojega oblika, tada ćete mnogo lakše razgovarati s bivšim ovisnikom, jer njegovo i njezino iskustvo najveći je poticaj za one koje se odluče na liječenje. 

Naši će liječeni ovisnici, bez srama ako to bude potrebno, potpuno iskreno i otvoreno razgovarati sa zainteresiranima, o samome alkoholu, obiteljskim problemima koje su i oni sami imali, te o narušenom psihičkom i fizičkom zdravlju, hospitalizaciji i oporavku. Obratili smo iznimnu pozornost pri odabiru osoba i to su osobe koje su elokventne i upućene da razgovaraju o svim tim problemima, a svi će to raditi volonterski kaže dr. Vesna Golik-Gruber.

Vladimir Lojna, liječeni alkoholičar 

- Moja agonija s alkoholom trajala je deset godina. Znam da je zbog toga trpila i moja obitelj, ali nisam imao snage krenuti na liječenje, odnosno odreći se pića. Do liječenja je došlo kao i u većini situacija. Jednog dana pod utjecajem alkohola dobio sam napad alkoholne epilepsije, doslovno na ulici. Odvezli su me Hitnom pomoći, i u bolnici sam obavio niz pretraga. To se sve dogodilo 1994. godine kada sam i prestao piti. Liječnici su uvidjeli da epilepsija nije primarna bolest, nego da je uzrokovana alkoholom i odmah sam poslan na bolničko liječenje. Nakon toga uključio sam se u Klub liječenih alkoholičara ZETa u Podsusedu koji vodi viša medicinska sestra Nada Jurkić, i uzimao redovito terapiju. Protiv konzumacije alkohola to je tetidis, a za liječenje epilepsije phemiton. Nakon što sam prestao piti i nakon što se moj organizam potpuno oporavio, izliječena je i epilepsija, tako da danas ne konzumiram nikakve lijekove, nisam pušač i živim urednim životom. U svemu tome, osim zdravstvenih radnika, i snažne volje, najveća podrška bila mi i je jest supruga Stojka i dvije kćeri, koje su bile sa mnom, odlazile na obiteljske terapije i bile uz mene u najkritičnijim situacijama.

- Angažiran sam na mnogo strana, od Kluba do praćenja članova Kluba u-njihovu liječenju zajedno s terapeutkinjom Nadom Jurkić. Ubrzo nakon liječenja počeo sam pisati u ZET-ovim novinama, članke, o alkoholizmu, zatim u Alkohološkom glasniku, ali osim stručnim temama, počeo sam se baviti i literarnim radovima, koji su objavljivani u novinama. Vodim brigu o svojim prijateljima iz Kluba, jer uvijek postoje onih koji padnu u recidiv, pa i nakon dvadeset godina apstinencije. Redovito ih obilazim u bolnicama, odlazim u njihove obitelji, koje ponajviše animiram da dolaze na obiteljsku terapiju. Važni su i samci, jer oni nemaju nikoga, i moramo ih obići. Sada se priključujem i Kontakt telefonu, a bit ću i voditelj biblioteke u kojoj će korisnicima biti dostupna stručna literatura, najviše iz područja psihologije i neurologije.

- O tome je vodio brigu sada umirovljeni liječnik, koji je iznio brojku da od 5000 zaposlenih njih 10 posto konzumira alkohol. No, to su njegova istraživanja; ali mislim da otprilike odgovara brojci u poduzećima u kojima postoji toliko zaposlenih. Nikada točno ne možete znati koliko ljudi pije, a mnogi i nisu alkoholičari, samo se osjećaju prozvanima. Smatram da bi, također, trebalo podučiti liječnike opće prakse u svim ambulantama, jer malo njih prepoznaje alkoholičara. Trebalo bi krenuti od primarne zaštite i sumnjivu osobu poslati na pretrage, posebno pretrage krvi, analizu jetre, jer te analize najbolje pokazuju konzumira li osoba alkohol ili možda neka druga opojna sredstva - ispričao nam je Vlado Lojna.

Na telefon će se moći javljati svi oni koji su suočeni s problemom alkoholizma, tu apeliramo i na članove obitelji, koje pozivamo da učine prvi korak

Sponzori za kontakt telefon Kad se počne s liječenjem ono traje cijeli život. Iako se najprije pristupa bolničkome liječenju, pacijent najmanje godinu dana uzima lijek tetidis, a poneki i sredstva za smirenje, koja se postupno izbacuju čim se psihičko stanje stabilizira. Od unutarnjih organa najviše se oštećuje jetra, pa su mnogi izliječeni alkoholičari osobe s trajno oštećenom jetrom, a i smanjuje im se životna dob. Najteže je prebroditi prvu godinu liječenja, kažu naši sugovornici, nakon toga dolazi razdoblje od prve do treće godine, koje je stabilnije, ali kriza može ponovo nastupiti nakon pete godine liječenja. No, kao što je već naš sugovornik rekao, događa se da dva desetljeća liječenja padnu u vodu nakon jednog stresa ili problema koji je za liječenog alkoholičara u tom trenutku nesavladiv.

Od ovoga mjeseca svi oni koji žele promijeniti svoj način života, učiniti sebe i svoju obitelj sretnom i ponajprije zdravom, jer nije bolestan samo alkoholičar, nego je bolesna cijela obitelj, može nas posjetiti utorkom i četvrtkom od 9-12 sati i nazvati na broj telefona: 01/3787-754 i podijeli svoje probleme s onima koji su tu agoniju prošli. Uskoro će linije biti dostupne i u ostale dane dane u tjednu. Osobe koje ne žele razgovarati telefonski mogu posjetiti Kliniku za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti u Kliničkoj bolnici Sestara milosrdnica, Vinogradska cesta 29, u Zagrebu, gdje postoji posebna i prostorija koja je namijenjena osobama koje žele razgovarati sa stručnjacima i apstinentima. Prostoriju za razgovor osigurao je prof. dr. Vlatko Thaller, kojemu se osoblje bolnice zahvaljuje, a dr. Vesna Golik-Gruber traži sponzore koji će imati razumijevanja za Kontakt telefon i omogućiti volonterima da budu bolje opremljeni, da imaju više telefonskih linija i stručne literature, kako bi mogli napredovati u svojemu radu i nuditi kvalitetniju pomoć građanima u Hrvatskoj koji imaju tegoba uzrokovanih alkoholizmom. 

Svi koji se javljaju na Kontakt telefon čine to dragovoljno s ciljem da, po uzoru na svoja i iskustva Hrvatske i Svjetske zdravstvene zaštite protiv alkoholizma, pomognu i ostalima.

Fokus, 30. prosinca 2000. str. 40

Home