Samo par dana nakon Martinja počinje mjesec borbe protiv alkoholizma, za alkoholičare i njihove obitelji borba će potrajati nešto duže, a za one koji ne žele učiti na vlastitim greškama savjetujemo da se klone čašice, posebno misle li sjesti za volan
Da je alkoholizam ozbiljna bolest,
najbolje zna 300 000 registriranih alkoholičara u Hrvatskoj, a uključi li se
tu mnoštvo neregistriranih, i članovi obitelji koji moraju podnositi teror,
brojka se penje na 1 milijun ljudi.
Dakle, postoji jako dobar razlog da se bar trideset dana, počevši od 15.
studenog, posveti borbi protiv alkoholizma. Hrvatsko društvo za alkoholizam i
druge ovisnosti i Savez klubova liječenih alkoholičara Hrvatske putem
preventivnih akcija žele upozoriti na raširenost ovog poroka koji se kod nas
još prilično tolerira.
Predsjednik Hrvatskog društva za
alkoholizam i druge ovisnosti dr. Darko Breitenfeld poručuje: - Trebaju li nam
doista tolike pijane norijade, pivijade, Martinje, vožnje u pijanom stanju i,
uopće, želimo li baš takvu nekulturu pijenja u Zagrebu ili bilo kojem drugom
gradu. Pošast se širi i među ženama, od sveukupnog broja liječenih alkoholičara,
jedan od pet odnosi se na žene, a kako je omjer nekada iznosio jedan ,prema
deset jasno je da žene danas piju dvostruko češće nego ranijih godina.
Breitenfeld navodi da je čak polovica svih smrtonosnih prometnih nesreća u
svijetu uzrokovano alkoholom, 80 posto kriminala, direktno ili indirektno, također,
a štetni učinci na pojedince, obitelji i državu daleko nadvisuju dobitak od
proizvodnje i poreza na alkohol. Radi toga zahtjeva donošenje zakona o alkoholu
koji bi uključivo veći porez na alkoholna pića i ograničenje promidžbe.
Isto tako kontrole na cestama bi trebale biti strože i češće, a točenje
maloljetnicima strogo kažnjivo.
Alkoholizam ili ovisnost o alkoholu ide u daleku povijest i spada u najraširenije korištenje opojnih sredstava na svijetu. Alkoholičari pokazuju četiri glavna simptoma:
1. žudnju - alkoholičar će
piti ma koliko god mu to štetilo, tjelesno ili socijalno
2. nedostatak samosvladavanja - kada počne opijanje nije se u stanju zaustaviti
3. toleranciju na alkohol - da bi osjetio isti efekt, s vremenom su mu potrebne
sve veće količine
4. tjelesnu ovisnost - pri prestanku ili odvikavanju javljaju se tjelesni
simptomi poput drhtanja, ubrzanog otkucaja srca, mučnine, znojenja i tjeskobe.
Postoje naravno i vikend pijanice, posebno među mlađom generacijom, koji smatraju da takvo pijančevanje neće štetiti zdravlju. Naravno da se varaju, jetra i mozak mogu prilično stradati, a i sam izgled i ponašanje takvog pojedinca daleko je od zabavnog ili bezazlenog.
Izvještaj koji slijedi, zabilježen je prije par dana, zbio se u Michiganu, ali ni naše podneblje ne oskudijeva sličnim nesrećama. Na proslavi svog 21. rođendana, u društvu devet prijatelja, Byung Soo Kim je u roku od 10 minuta ispio 20 pića. Mladić je ispijao piće za svaku proživljenu godinu, a kada je popio dvadeseto srušio se na pod. Prijatelji su ga odnijeli na krevet, a pogledavši ga tek ujutro ustanovili su da ne diše - slavljenik je bio plav i u nesvijesti. Dok su ga otpremili u bolnicu bilo je prekasno, u krvi je pronađeno nivo alkohola od 0,39 posto.
Znanstvenici se još uvijek prepiru oko toga što uzrokuje alkoholizam. Iako ga konzumiraju mnogi, tek se kod malog broja razvijaju zdravstveni problemi. Stoga istraživači pokušavaju uočiti razlike između mozga alkoholičara i ljudi koji to nisu. Primjerice, test je pokazao da ove dvije grupe imaju različitu elektronsku aktivnost u mozgu. Ove razlike mogu poslužiti kao dokaz da alkohol različito utječe na mozak alkoholičara i na mozak onih koji ne piju. Zbog načina na koji njihov mozak reagira, pijanice razvijaju neobičnu čežnju za djelovanjem alkohola.
Nasljeđe također igra važnu ulogu. Spomenuta moždana aktivnost izgleda da je nasljedna, a druge studije pokazuju da ljudi čiji su roditelji alkoholičari imaju veću šansu da i sami postanu takvi. Mnogi znanstvenici smatraju kako se radi o većem broju gena koji povećavaju rizik, a osoba se osim toga navikava na okolinu u kojoj je alkoholizam jedan od načina života. Što je društvo tolerantnije, to će biti i veći broj alkoholičara.
Pojedini istraživači koncentriraju se na istraživanje neurotransmitera, kemikalija koje prenose poruke između nervnih stanica. Studije su pokazale da alkohol utječe na mnoge neurotransmitere poput dopamina i serotonina. Među mnogim porukama nalaze se i osjećaji zadovoljstva, tuge. Dugotrajno opijanje mijenja nivo aktivnosti neurotransmitera, koji se ne vraća odmah nakon prestanka pijenja. Zapravo time se može objasniti nelagoda pri apstinenciji.
Dugotrajno alkoholiziranje uzrokuje zdravstvene probleme na mozgu, želucu, crijevima, srcu i jetri, posebno se to odnosi na cirozu. Pri prekidu može doći do stanja poznatog po imenu delirium tremens. Radi se o konfuznom stanju svijesti kojeg prate halucinacije (viđenje i slušanje nepostojećih stvari), a može trajati od 3 do 10 dana. Prati ga nesanica i gađenje prema nekoj hrani, nervoza i sklonost svađi. Liječnici ovu vrst delirija liječe uz pomoć sredstava za smirenje.
Opijanje je bitan faktor pri brojnim padovima, prometnim nesrećama i sličnim nezgodama.
Postoje dva glavna pristupa,
behavioralni tretman i tretman lijekovima. I kod nas postoje društva anonimnih
alkoholičara, koja pružaju potporu i ohrabruju na dalji nastavak borbe protiv
alkoholizma, a na raspolaganju su i mnoga stručna savjetovališta.
Zavisno od regije i liječnika, postoje i mnogi lijekovi. Isprva se daju
sredstva za smirenje, a onda lijek koji slabi simptome apstinencijske krize.
Lijekovi se uglavnom kombiniraju sa stručnim savjetovanjem.
T.T. 15/11/00 Klik.hr