Zovem se Željko Židov i želim da moja ispovijest bude upozorenje svima onima koji dolaze u dodir s drogom i alkoholom. Rođen sam u tradicionalnoj rimokatoličkoj obitelji. Roditelji su me i odgojili u tome duhu. U školi sam bio odličan učenik. Također i u sportovima s kojima sam se bavio, nizao sam uspjeh za uspjehom. Trenirao sam biciklizam i u njemu sam tri godine za redom bio najbolji biciklist svih osnovnih škola u Puli.
U Tae-kwan-dou sam već sa devet godina imao viši plavi pojas, i pobjeđivao sam na natjecanjima.
Bio sam ponos svoje obitelji, škole i sportskih klubova. Pohađao sam vjeronauk i ispunio sve sakramente. U crkvu sam redovno odlazio svake nedjelje zajedno sa svojoj majkom
Tako je to sve išlo do moje desete godine. Tada se sve to odjednom počelo mijenjati.
Život koji sam do tada vodio, postao mi je dosadan. U meni se počeo buditi avanturistički duh, koji je stvarao u meni želju da vidim, probam i doživim sve što je svijet oko mene nudio.
Ušao sam u društvo u kojem su uglavnom svi bili stariji od mene. U društvo u kojem su se konzumirali alkohol i droga. Društvo, za koje je znao svaki policajac u gradu, zbog toga jer su se bavili dilanjem droge i svakom drugom kriminalnom granom.
U kratkom vremenskom razdoblju, zamijenio sam igranje skrivača i kauboja i Indijanaca sa konzumiranjem droge i alkohola. Više se nisam trebao igrati igre pod nazivom "policija i lopovi", jer me je prava policija počela svakodnevno progoniti. Sa deset godina sam prvi put postao ovisnik.
Svakodnevno sam pio mnoštvo različitih tableta, zalijevajući ih s alkoholom.
Sa te ovisnosti sam se skinuo, kada sam se teško razbolio. Ali čim mi je bilo bolje, odmah sam nastavio sa svojim prijašnjim načinom života. Alkohol, trava, ljepilo i tablete, bili su moja tadašnja hrana. (to kažem zato što uopće nisam mogao jesti normalnu hranu)
Bio sam tako tjelesno razvijen, da sam se mogao sakriti iza prometnog znaka.
U to vrijeme sam bio heavy metalac. Ti bandovi su mi bili idoli. Počeo sam voditi život koji su i oni vodili, ali bez muziciranja u nekom bandu. Poruke tih bandova su bile:"Probaj sve dok si još mlad. Alkohol, droga, ženske i rock, to je pravi život za tebe".
U ono vrijeme je to bila prava stvar za mene. Formirali smo lokalnu bandu, koja je brojala dvadesetak mladih buntovnika koji su u svako vrijeme bili spremni na sve. Nitko u gradu me nije smio taknuti.
Oko mene je stalno bilo mnoštvo djevojaka, koje sam mogao imati kada sam god poželio. Čitave dane i noći, provodio sam se naokolo. Moj život je bio jedan veliki tulum. Droga koju sam do tada uzimao, nije me više mogla zadovoljiti. Trebao sam nešto jače, nešto luđe. Tada sam uz sve ono što sam uzimao, počeo s konzumiranjem opijuma.
Počeo sam se sve više i više baviti kriminalom. Postao sam stručnjak za provale automobila, kioska i dućana. Krao sam svuda kuda sam se i kretao. Svoju osnovnu školu opljačkao sam tri puta. Počeo sam se zanimati za motore, tako da sam i njih počeo krasti. Sve je to prvih nekoliko godina izgledalo coll. Ali su se onda stvari pomalo počele komplicirati. Sport sam odavno napustio. U školi se sve totalno promijenilo. Odlične ocijene su zamijenile jedinice. Sedmi razred sam pao iz gotovo svih predmeta, i imao samo oko 1000 neopravdanih izostanaka. Srednju školu sam išao samo prvo tromjesečje, nakon čega sam bio izbačen, zbog nasilnog ponašanja i izostanaka. Sve češće sam završavao po psihijatrijama, policijskim postajama i sudovima. Počeo sam gubiti razum i ustanovljena mi je dijagnoza "šizofrenija- psihoza" Um mi je potpuno otišao, i više se nisam mogao kontrolirati. Sa osamnaest godina izvršio sam dvostruki pokušaj ubojstva. I ja sam se u više navrata pokušao ubiti. (hvala Bogu neuspješno)
Postao sam prijetnja za sve oko sebe. Roditelji su se spremali odreći me se. Društvo me je ostavilo jer sam i za njih bio previše lud. Ostao sam potpuno sam , sa svoja dva "vjerna" prijatelja: drogom i alkoholom. Najteža mi je bila samoća, praznina i bol u srcu. U to sam vrijeme počeo po prvi puta razmišljati o svom životu Počeo sam shvaćati da mi je život potpuno uništen, i to što si ne mogu pomoći, jako me je užasavalo.
Tada sam prvi puta počeo vapiti Bogu da mi pomogne. Nisam puno u to vjerovao jer sam dugo godina išao u crkvu, i sve što sam tamo našao je bila mrtva, hladna religija. Proveo sam mnoštvo noći plačući i vapeći Bogu za pomoć. Tada je došao prijelomni dan u mome životu.
Sreo sam prijatelja kojeg nisam dugo vidio, i za kojega sam čuo da je prolupao. Otišli smo na piće u jedan kafić. Čim smo sjeli, počeo mi je pričati kako je sreo živoga Isusa Krista, koji mu je u potpunosti promijenio život. (i on je sam nekada uzimao drogu i alkohol i bavio se kriminalom)
Počeo mi je govoriti da me Bog voli i da mu je stalo do mene. Rekao mi je da me je Bog toliko volio da je dao svoga jedinorođenog sina Isusa Krista da umre za mene, da bi me oslobodio od svake ovisnosti i grijeha. Isto tako da je umro da me pomiri sa Bogom Ocem, te da imam radost, mir, ljubav i smisao života. Dok mi je to pričao, suze su mi tekle niz obraze, i u srcu sam imao sigurnost da je sve što mi govori istina. To veće sam kleknuo pred Bogom i počeo mu govoriti sve što mi je na srcu. Na moje iznenađenje, odgovor je odmah došao. Predao sam svoj život Isusu Kristu, koji mi je odmah dao sigurnost spasenja. Priznao sam mu svoje grijehe i pokajao se za njih. Breme grijeha je također odmah spalo s mojih leđa.
Mir, radost i ljubav, ušli su u moje srce. Iduće jutro probudio sam se bez potrebe da uzmem drogu ili alkohol. Osjećao sam se tako predivno. Bio sam potpuno slobodan. Te noći, moj je život bio temeljno promijenjen. Više nikada nisam imao prazninu i bol u svome srcu. Moj novi i najbolji prijatelj Isus, je bio uvijek sa mnom. Nikada me nije iznevjerio, a kamoli napustio.
Gospod me nije samo oslobodio od ovisnosti, već me je i potpuno obnovio sve organe tijela, koji su bili podosta uništeni. Nisam išao u nikakve bolnice ni komune. Došao sam Isusu Kristu, i rekao mu svoje probleme. On me je dotaknuo svojom Svetom rukom i trenutno, zauvijek oslobodio od ropstva.
Idući dan, otišao sam sa kolegama s posla na piće. Iz navike, naručio sam pivo. Nakon mnogih godina, popio sam ga s guštima (kako kažemo mi Istrijani) Nakon što sam ga popio, prijatelji su mi ponudili još jedno, što sam ja naravno odbio (bio sam slobodan) Haleluja
I dalje sam odlazio u društva gdje se konzumirala droga i alkohol, ali nikada više nisam pao.
Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni. Svi koji ste zarobljeni i bolesni.
I ja ću vam dati mir i odmor. Dati ću vam zdravlje i slobodu.
Jer ja nisam došao zbog pravednih i zdravih, već zbog bolesnih i grešnih.
ISUS
Željko Židov
Tel: +385-1-307-9503
E-mail: zzidov@public.srce.hr
Copyright © Željko Židov 2001. All Rights Reserved. moravek.org