Frankfurtska
rezolucija
Mi,
potpisnici Frankfurtske rezolucije, sporazumjeli smo se da kontinuirano
izmjenjujemo iskustva i surađujemo u politici spram droga.
1. Utvrdili smo slijedeće:
A. Pokušaj eliminacije kupovine i korištenja droga u našem je društvu promašen.
Potražnja za drogom usprkos svim odgojnim pokušajima i dalje postoji, a svi
znakovi upućuju na to da ćemo i ubuduće živjeti s drogama i njihovim
korisnicima.
B. Ovisnost je društvena pojava koju politika spram droge ne može
iskorijeniti, ali je može regulirati i u najboljem slučaju ograničiti.
Za mnoge uživaoce ovisnost je prelazna faza u krizi vlastite osobnosti, a može
biti nadvladana procesom sazrijevanja izvan utjecaja droge.
Politika spram droga ne bi trebala priječiti taj proces, već mora osigurati pomoć
i podršku.
C. Politika spram droga koja se pokušava boriti protiv ovisnosti isključivo krivičnim
zakonom i prinudom na apstinenciju, te koja zelju za apstinencijom smatra
preduvjetom državne pomoći, pokazala se promašena.
Zelja za drogama ne smanjuje se, psihičke patnje i socijalna bijeda ovisnika
rastu, sve je vise ovisnika zaraženo HIV-om, sve ih vise umire, nelegalna
trgovina drogom se siri i proizvodi sve veći i veći profit, strah građana
zbog trgovine drogom i beskrupuloznog kriminala raste.
D. Problemi s drogom ne proizlaze isključivo iz farmakoloških svojstava droge,
nego prije svega iz činjenice nelegalnosti njezinog uzimanja.
Nelegalnost uzrokuje nečistoću i visoku cijenu, a sve to stvara poteškoće
pri doziranju. Nelegalnost je prvi faktor koji dovodi ovisnike u bijedu, prouzrokuje
smrtnost i potiče beskrupulozne kriminalne radnje.
Kriminalizacija nije samo zapreka u promociji terapije, već također dovodi
policiju i sudski sistem pred zadatak koji se ne može izvršiti.
E. Korisnici droga najvećim dijelom žive u velikim gradovima ili k njima
gravitiraju, jer ondje nalaze tržište, narko scenu i mogućnosti za pomoć.
Zbog toga su veliki gradovi najviše opterećeni, ali njihov je utjecaj na
politiku spram droga skroman i nalazi se u izrazitom kontrastu
s bremenom koje moraju podnositi.
2. Zbog toga utvrđujemo slijedeće:
A. Bitna je velika promjena prioriteta u politici prema drogama.
Pristup politici spram droga mora se zasnivati na pomoći ovisnicima u istoj
mjeri kao i na preventivnim i odgojnim mjerama. Ovisnicima i korisnicima droge
mora biti dostupna maksimalna socijalna i zdravstvena zaštita, a represija mora
biti smanjena na minimum. Krivični postupci
trebali bi fokusirati svoje prioritete na borbu protiv ilegalne trgovine drogom.
Zaštita stanovništva treba biti osobita dužnost policije.
Svatko tko želi smanjiti patnje, bijedu i smrt, prvenstveno mora osloboditi
ovisnike o drogi od procesuiranja zbog samog njezinog uzimanja.
Drugo, od korisnika pomoći ne smije se nužno zahtijevati potpuna apstinencija
od droga. Pomoć ne bi trebala imati za svrhu samo prekid s ovisnošću, nego također
mora dopustiti i dostojanstven život sa drogama.
B. Bitno je da politika spram droga odvoji kanabis od drugih ilegalnih droga.
Njihove razlike su ogromne s obzirom na mogućnost stvaranja ovisnosti, rizičnost
i kulturnu prihvatljivost.
C. Podjela sterilnih igala korisnicima droga i održavanje na metadonu važni su
načini za smanjivanje rizika.
D. Zakonska osnova mora biti stvarana na način da budu dopuštene "shooting
galleries", narko prostori u kojima bi se droge mogle uzimati pod nadzorom.
E. Medicinski kontrolirani recepti na droge za oni koji je uzimaju duže vrijeme
trebali bi biti razmatrani bez predrasuda i s obzirom na smanjenje rizika. Na
tom polju trebalo bi poticati znanstvena istraživanja.
F. Zahtijevamo bolju suradnju i koordinaciju u politici spram droga između
velikih gradova i njihovih regija te među samim gradovima, a također između
europskih država. Ako samo nekoliko glavnih gradova uvede politiku spram droga
koja prihvaća realnost u vezi s ovisništvom i koja nudi bezuvjetnu pomoć ti
će gradovi poput magneta privuci korisnike droga i u kratko vrijeme ce biti
pretrpani problemima kojima su se nastojali suprotstaviti.
3. Smatramo neophodnim:
A. Da koncept naše politike spram droga dobije neophodnu zakonsku,
organizacionu i financijsku pomoć kod nacionalnih i regionalnih vlada.
B. Da se nabavka, posjedovanje i uzimanje kanabisa vise ne smatraju kažnjivim
djelatnostima. Trgovina bi trebala biti zakonski regulirana.
C. Da korisnici drugih zabranjenih droga ne budu kažnjavani niti proganjani
zbog nabavke, posjedovanja i uzimanja manjih količina za osobne potrebe.
D. Da se obrazuju zakonski, organizacijski i financijski programi koji će proširiti
izdavanje recepta za metadon u našim gradovima.
E. Da zakonodavci i nacionalne vlade stvaraju pretpostavke za laku dostupnost
metadonskih recepta i za medicinska i znanstvena ispitivanja rezultata korištenja
metadona. U vezi s tim mora biti garantirana psihosocijalna zaštita.
4. Dogovori: Zajedno s procesom ujedinjenja Europe i otvaranjem granica, rađa
se i situacija kojoj se može pristupiti samo na međunarodnoj razini i u međusobnoj
suradnji gradova koji su pogođeni.
Mi, potpisnici Frankfurtske rezolucije, shodno tome odlučujemo da u uskoj
suradnji s postojećim inicijativama Savjeta europskih općina i regija, Vijeća
Europe i Europske sekcije Svjetske zdravstvene organizacije učvršćujemo mrežu
suradnje na osiguravanju redovite međugradske razmjene iskustava. Novi putovi
politike spram droga moraju biti zajednički pripremani, a rezultati i iskustva razmjenjivani.
Da bismo postigli tu svrhu, težiti ćemo:
A. Jačanju europske koordinacije u predmetima koji imaju veze s drogom;
B. Redovitim susretima koordinatora za drogu;
C. Razmjeni specijalista iz područja zastite, prevencije, unutrašnjih poslova
i javnog zdravstva;
D. Organiziranju godišnjih gradskih konferencija. Krug gradova koji surađuju
mora se neprestano siriti. Od osobite je važnosti osnivanje institucije koja
bi, u suradnji s Vijećem Europe, Komisijom europskih regija i Europskom
sekcijom Svjetske zdravstvene organizacije koordinirala i provodila znanstvena istraživanja
problema vezanih uz drogu u Europi, te inicirala znanstvene projekte za zaštitu
od droge koji bi prvenstveno pokušavali pronalaziti nove pristupe ovom
problemu.
Ističemo da je u napretku procesa ujedinjenja Europe neophodna koordinacija
nacionalnih pravnih sistema, zasnovana na politici dekriminalizacije i
depenalizacije korisnika droge kao i na smanjenju rizika.
