BUDI MIRAN I NE POČINJI

Štefan Matijas Karamatić ima 22 godine i prije četiri godine počeo je raditi u splitskom Centru za pomoć mladim i ovisnicima Helpu.
Mladić koji se ovim poslom počeo baviti iz želje da pomogne svojim vršnjacima uhvaćenim u paklu droge, specijalizirao je rad s ovisnicima  na terenu i u izravnom je kontaktu s ovisnicima na ulici. Njegov rad o kojem je puno naučio na seminarima sličnih udruga širom Europe, zasniva se na razgovorima s grupama ovisnika i dijeljenu šprica i kondoma na terenu.
U splitski Centar dnevno dolazi šezdesetak ovisnika. Mi smo uvijek tu za pomoći, podijeliti sterilne šprice i kondome te razgovarati. Svaki početak rada Help aktivista prati problem povjerenja ovisnika u njihov rad, te neinformiranost o tome što sve centar nudi. Radom na terenu pokušavaju ovisnike informirati o načinu liječenja, ali i osvijestiti ih koliku  odgovornost imaju  prema  bližnjima i okolini. Ako se već ne mogu prestati drogirati, moraju poduzeti sve da ne zaraze sebe i druge.

- Posjetio sam Dubrovnik i prošetao po gradu, došao na Stradun i u razgovoru s grupom mladića priznali su mi da uzimaju heroin. Postavljali su pitanja o radu našeg Centra, ali i pitanja s kojim se susrećemo u svakom gradu kada počinjemo raditi, o našoj povezanosti s policijom. Naša udruga nikad nije i neće surađivati s policijom na način da će odavati informacije o našim klijentima. Dobiti pomoć u našem Centru, za to nisu potrebne nikakve informacije o ovisniku. Svatko tko traži sterilni pribor ili kondome, dobit će ih, a može uzeti i više komada i podijeliti svojim prijateljima. Ovakvom radu treba se pristupiti oprezno i polako. Najvažnije je kod ovisnika steći povjerenje da oni znaju da smo mi uvijek tu spremni pomoći bez suvišnih pitanja. U Dubrovniku nisam imao nikoga tko bi me uveo u taj đir tako da je bilo teško pronaći ovisnike. Dubrovačke ovisnike ne možete prepoznati po izgledu.  Svi su u strahu od stigmatizacije okoline, jer nažalost, velika većina ljudi prema njima se odnosi kao prema društvenom ološu, a ne kao prema bolesnim osobama. U Splitu je situacija malo bolja. Kod nas dolazi oko tisuću ovisnika i većina njih priznaje svoj problem. Svakodnevno se susrećem sa ovisnicima, svatko dolazi sa svojom pričom, sa svojom tragedijom. Djeca od petnaest godina i ljudi srednjih godina zajedno su u paklu droge. Razgovor s njima  ne svodi se samo na priču o drogi. Ovdje smo da pomognemo i pravnim savjetom, a provodimo i besplatno testiranje na virus Hiv-a i hepatitis, priča nam Štefan te dodaje:

- Kada sam počinjao raditi, pokušao sam pomoći svojim prijateljima. Kao čovjek koji je odrastao u Splitu, normalno je da sam se često susretao s ovisnicima, a neki od njih bili su i moji prijatelji. Ja sam izabrao drugačiji životni put, odlučio sam pomoći  onima koji   su uhvaćeni u pakao droge. Rezultati moga rada  su jako dobri  jer se lakše približiti ovisnicima  ako ste mladi i slično se odijevate, lakše je dobiti njihovo povjerenje, a u ovom poslu povjerenje je najvažnije. Drogiranje je loše, ali ovisnost je bolest i ovisnicima treba pomoći. Ako već ne mogu prestati s uzimanjem droge, ne smiju  opasnim zaraznim bolestima ugrožavati sebe i okolinu, zaključio je Štefan Matijas.

- Centar je otvoren i za sve anonimne pozive. Nismo ovdje da sudimo nego da pomognemo. Mlada osoba koja ima problema s drogom može s nama razgovarati  anonimno i dobit će pomoć , ističe voditelj Centra Marko Grgurević.

Takav način rada Centar je posebno prakticirao u početku rada kada je nastojao zadobiti povjerenje građana, koji nisu željeli davati podatke zbog straha da centar surađuje s policijom. 

Najveći je prepreka, kako ističu u Centru, što roditelji prekasno otkrivaju ovisnost i sa zakašnjenjem traže pomoć za svoju djecu.  Organiziranjem savjetovanja Centar nastoji pomoći roditeljima da shvate težinu bolesti svoje  djece i dobiju informacije vezane za područje ovisnosti. No roditelji i kada saznaju da je njihovo dijete ovisnik, nastoje   sačuvati tajnu, a tek nakon toga  pomoći djetetu da se izliječi. 

Najčešći način dolaska mladih u Centar  je odluka Suda za mlade. Državna odvjetnica upućuje maloljetne ili mlađe punoljetne osobe u Centar prije pokretanja krivičnog postupka, što je način da se mladima, kojima je to prvi prekršaj, pomogne prije nego dospiju u zatvor.

-Nakon završenog programa liječenja veliku zagonetku predstavlja resocijalizacija bivših ovisnika. Nastojimo postići da se određeni dio poslova u ovom gradu osigura za te ljude. Ideja je da se oni uključe u rad humanitarnih udruga i udruga mladih kao što su Luna i Orlando, ističe  Grgurević, te dodaje:

 -Rad s ovisnicima nije u beskrajnim razgovorima  o štetnosti droga, nego u traženju zdravog načina življenja. Traženje potencijala koje ta osoba ima u sebi, kao što je glazbai sl., i usmjeravanje i  razvoj tih sklonosti . Također, nastojimo mladim osobama pružiti alternativu, jer kad netko uzima drogu, gubi svu slobodu življenja i postaje rob.

Rezultati Centra nisu transparentni. Kod djece koja eksperimentiraju s drogom vidljivi su već nakon kratkog vremena  i jako su dobri. Većina se nakon razgovora u Centru,  vrati na pravi put. No, liječenje teških ovisnika dugotrajan je posao, da bi se netko smatrao izliječenim mora proći najmanje pet godina da se ne drogira.

Centar za prevenciju i izvanbolničko liječenje planira uskoro osnovati grupu ovisnika s kojim bi se provodila grupna terapija. Poučeni uspješnim rezultatima prošle grupe, nadaju se dobrim rezultatima i ovaj put.

- Uspješnost terapije mjerimo vremenom, koliko se štićenici ne drogiraju . Međutim,  takve grupe je teško osnovati jer moramo pronaći osobe koje prihvaćaju ovakav način liječenja, objašnjava Marko Grgurević.

Centar svojim djelovanjem provodi i program prevencije u suradnji sa školama, ali ističu da bi ta suradnja bila bolja kada bi se više pozornosti posvetilo obrazovanju učenika.

- Imamo nažalost bolju suradnju sa školama koje nam se obraćaju za pomoć tek kad  primijete da dijete ima problema s drogom. Trudimo se godišnje jednom organizirati grupno savjetovanje djece o posljedicama uzimanja droge, ali to radimo izvan škola. Nadamo se boljoj suradnji sa školama jer edukacija mladih najbolji je način borbe protiv ovisnosti, zaključuje  Grgurević.

-Kroz naš je Centar u tri godine, koliko postojimo, prošla 141 osoba. Pružili smo pomoć sedamdesetorici ovisnika o lakim drogama i rezultati su jako dobri. Kod nas se liječe i 62 ovisnika o teškim drogama, ali s rezultatima liječenja nismo zadovoljni. Sljedećeg tjedna krećemo s grupnom terapijom ovisnika i nadamo se uspjehu. Svatko tko se ovdje liječi, čini to dobrovoljno i može napustiti liječenje kad želi..

- Nastojimo   pomoći ovisnicima o heroinu da svojim načinom života ne ugrožavaju bližnje i okolinu. Drogiranje je loš izbor, ali ovisnici su bolesne osobe i treba im se pomoći. Ako ne mogu prestati, da barem to čine sa čistim priborom kako  se ne bi širile bolesti- prije svega ADIS i hepatitis., ističe koordinatorica Help dr. iur. Snježana Budman.

U  našoj županiji  registriranih je ovisnika o teškim drogama 176, ali stvarni broj je znatno veći. Svi oni su prava  tempirana bomba.

- Kada smo u Centru za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, gdje sam prije radila, dobijali dojave da se šprice i igle nalaze na nekim mjestima u gradu nisam znala koga se može nazvati. Za taj posebni otpad ne možete zvati Čistoću, to nije ni uloga Centra, ali zato je tu Help jer mi između ostalog radimo i na terenu i skupljamo  šprice i igle koje isto  predstavljaju potencijalnu opasnost po parkovima i plažama našega Grada, ističe gospođa Budman.

-Help djeluje u maloj zgradi pokraj stare bolnice i kod nas može doći svatko tko želi sterilni pribor i kondome. Ovisnici, njihovi prijatelji i roditelji potpuno anonimno mogu pružiti ruku i dobit će što im je potrebno. Projekt Needle exchange- zamjena upotrebljenih šprica način je kojim Help provodi jednu od osnovnih zadaća Nacionalne strategije za borbu protiv ovisnosti odnosno programa smanjivanja štete. Svi koji trebaju pomoć, mogu se obratiti meni na tel: 351011.

Potpis pod sliku: voditeljica programa Needle exchange koji u Dubrovniku provodi Help Snježana Budman. Snimio: Z.P.

Dubrovnik je prvi grad u kojem je osnovan Help centar izvan Splita, te jedan od prvih gradova u Hrvatskoj u kojem je osnovan Centar za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, i po tome prednjači u Hrvatskoj. No, ipak to je samo zasluga pojedinaca budući da se Help našao pred nepremostivim zaprekama prilikom traženja prostora za rad. Uputili su pismeni zahtjev na više adresa, ali nitko nije našao sluha da pomogne. Prostor je tražen  od Grada, Županije, Opće bolnice i Crvenog križa. Nitko nije odgovorio. Zavod za javno zdravstvo jedini  je pomogao, ustupivši im bez naknade u svojim prostorijama jednu sobicu za njihov humanitarni rad.

U dubrovačkom Helpu rade  studentice, svaka po dva dana u tjednu, od jedan do četiri sata budući da su ocijenili kako je to vrijeme koje ovisnicima najbolje odgovara. Help organizira i rad na terenu kao što je dijeljenje sterilnog pribora i kondoma, ali i skupljanje upotrebljenog pribora koji je izvor potencijalne zaraze.

- Kada gradimo kuću, počinjemo od početka i ustrajnim radom na čvrstim temeljima nastaje postojana građevina. Mislim da se tako trebamo ponašati i u odgoju djece jer samo se jake i stabilne ličnosti mogu oduprijeti zamki droge., ističe župnik Župe Mandaljena don Miljenko Babajić.
Župnik koji se posvetio radu s mladima svoje Župe nedavno je pozvan da svojim savjetom pomogne Županijskom odboru za borbu protiv ovisnosti.
-Nisam zadovoljan  načinom rješavanja problema ovisnosti među mladima Dubrovnika. Ustanove i pojedinci trebali bi više učiniti kako bi se učinkovitije pomoglo svima kojima je pomoć potrebna.
Kao najveću tragediju i jedan od osnovnih razloga zašto mladi posežu za drogom, don Babajić ističe nesređene odnose u obitelji.
-Obitelj kao temelj društva mjesto je gdje bi  mlada osoba trebala dobiti unutarnju snagu, da svoje životne probleme rješava, a  ne da od njih traži bijeg u drogi i alkoholu, zaključio je don Miljenko Babajić.

Potencijalnom zarazom virusom HIV-a ili hepatitisa svi smo ugroženi..U Hrvatskoj se liječi 150 do 200 ljudi zaraženih HIV-om, ali to malo  govori o  stvarnom broju zaraženih tom bolešću. Ukupna radno sposobna populacija Hrvatske ugrožena je virusom HIV-a. U Hrvatskoj je registrirano deset tisuća intravenoznih ovisnika. Dijeljenjem sterilnog pribora i kondoma Help  pokušava spriječiti epidemije side i hepatitisa među ovisnicima ali i općenito među pučanstvom u Hrvatskoj.

Mladi koji prebole hepatitis, s teških oštećenjima jetre,  ostaju invalidi cijeloga života. Veliki broj dubrovačkih ovisnika ima hepatitis ali o stvarnim razmjerima zaraze među dubrovačkim ovisnicima  možemo samo s pesimizmom nagađati,  budući da se tek mali broj njih testirao.

- Dok sam bila u Centru, susretala sam se s roditeljima koji su bili izbezumljeni jer njihovo dijete ima hepatitis i to im je bio primarni problem , a ne što je njihovo dijete teški ovisnik o heroinu. Mladi mogu pronaći put u izlječenje od droge, ali ako obole od hepatitisa, ostaju invalidi cijeli život. U Dubrovniku hepatitis najčešće  imaju ovisnici o heroinu ili ljudi promiskuitetnog ponašanja, mada smo svi mi ugroženi. Našim programom  pokušavamo zaštiti i njih i okolinu od širenja zaraze, tvrdi gđa Budman.

Najveći uspjeh u radu dubrovački Help ostvario je na terenu, budući da se ovisnici još nisu  odvažili i počeli dolaziti u njihove prostorije.

- U budućnosti ćemo nastojati obavijestiti javnost, kako bi  ovisnici i zajednica čuli o našem radu, jer se nadamo da će onda i više dolaziti. Šteta koju oni čine sebi i okolini je tolika da je ovo minimalno što možemo učiniti. Puno više novaca  trebalo bi za liječenje,  ako se pojavi epidemija AIDS-a ili hepatitisa. Prevencija je uvijek najjeftinija. Nadamo se da ćemo uspjeti privući jednu grupu teških ovisnika koji će redovno dolaziti, a dobrodošli su i roditelji koji žele zaštititi svoju djecu, zaključila je Snježana Budman.

Snježana Makivić
Foto: Z. Pandža

Dubrovački list

Home