Sigurnost jednog protukokainskog cjepiva već je uspješno provjerena kod liječenih ovisnika, volontera
Pod utjecajem antiheroinskog cjepiva ovisnici o heroinu neće osjetiti užitak droge, niti će tražiti nove doze. Novi načini liječenja ovisnosti trebali bi poništiti privlačnost droge, pomoći ovisnicima, ali i spriječiti buduće generacije da postanu narkomani
Izrađuju se cjepiva protiv kokaina, fenciklidina (PCP ili anđeoski prah), metamfetamina, pa ček i nikotina Jedno protukokainsko cjepivo već je uspješno testirano na liječenim ovisnicima, dobrovoljcima.
Cjepiva se čine mnogo boljim rješenjem od dosadašnje terapije. Protutijela se ne miješaju u moždanu kemiju, pa je i manje popratnih pojava, a učinak im je dugotrajniji nego dosadašnjih lijekova
Billy je želio biti loš, a nikada u tome zaista nije uspio. Trudio se, viseći satima na ulici s "krivim društvom". Ušmrkavao je što i drugi, ubrizgavao u venu što i oni, pušio što i oni. No, dok su njegovi prijatelji tako pronalazili sjaj ili zaborav, Billy je ostao po strani, kao promatrač, netaknut drogama. Njegovi roditelji nisu mogili biti sretniji. Godinama prije, odlučili su cijepiti sina protiv tvari koje stvaraju ovisnost. Zahvaljujući cjepivu, Billyjeva krv bila je napučena protutijelima koja vežu te tvari i sprečavaju ih da udu u njegov mozak, poput tanke crvene linije obrane od životnih poroka.
Billy je, barem za sada, izmišljeni lik iz priče, no cjepivo protiv droge nije samo noćna mora pobunjenih pubertetlija.
U uglednom "New Scientistu" pišu o potrazi za cjepivom protiv droge, o istraživanjima koja su već počela u nekoliko sveučilišnih laboratorija, te u laboratorijima najmanje pet farmaceutskih kompanija. Većina tih istraživanja u uznapredovaloj je fazi testiranja na životinjama.
To su cjepiva protiv kokaina, fenciklidina (PCP ili andeoski prah), metamfetamina i nikotina. Sigurnost jednog protukokainskog cjepiva već je uspješno provjerena kod liječenih ovisnika, volontera. Do kraja godine moglo bi početi i kliničko ispitivanje djelovanja tog cjepiva, a liječenje ovisnika bilo bi tek prvi korak.
Ideja da injekcija u ruku može oduzeti snagu kokainu i drugim drogama, izaziva dosta oštrih rasprava. Smiju li ljudi biti cijepljeni, primjerice, samo zato što pripadaju grupi za koju se smatra da joj prijeti veći rizik od ovisnosti? Smiju li roditelji odlučivati u ime svoje djece? Hoće li tvrtke testirati kandidate za posao tražeći i protutijela za droge, vjerujući da će tako otkriti bivše narkomane? Iako bi mogle proći godine do prvog "protuporočnog cjepiva", etička rasprava već je počela.
- Mislim da nije prerano početi razmišljati o tim stvarima - kaže Frank Vocci, direktor istraživačkog programa o ovisnosti o drogama na National Institute on Drug Abuse (NIDA) u Washingtonu.
Zasad, ovisnicima koji se žele liječiti, ili onima koji su se predozirali, može se pomoći samo odgovarajućom terapijom. No, za razliku od ostalih droga, za odvikavanje od kokaina danas ne postoji medicinski tretman. Samo u SAD-u milijuni redovito šmrču, injektiraju ili puše kokain, a svake godine potraga za zadovoljstvom njih 150.000 završi u hitnoj službi. Kokaina ima sve više i u zemljama Europske unije.
Pokusi na laboratorijskim štakorima i majmunima već su pokazali da injekcija protutijela zaustavlja potragu za dozom kod životinja ovisnih o drogi. Znanstvenici se nadaju da će taj lijek pomoći i ljudima koji se žele liječiti.
- To nije lijek, to je pojas za spasavanje - kaže Michael Owens s (Iniversity of Arkansas for Medical Sciences u Little Rocku -Vjerujemo da će pomoći u smanjenju rizika od predoziranja.
No, potencijalna zloupotreba cjepiva potaknula je podjednako zanimanje znanstvenika kao i njegove dobre strane.
Barbara Fox sjeća se kako je prije šest godina njezin tim u kompaniji ImmuLogic u Massachusettsu zatražio od NIDA da financira projekt cjepiva protiv kokaina koje je sada u kliničkom istraživanju. Ništa nisu dobili. Projekt se smatrao previše revolucionarnim i zaključeno je da bi se cjepivo moglo koristiti i prisilno, na onima koji na to ne pristanu. Foxova sada radi na terapiji ovisnosti u drugoj ustanovi.
Takvi strahovi ne čude Petera Cohena, liječnika i pravnika na Georgetown University u Washingtonu, koji se bavio pravnim posljedicama cjepiva protiv droge. On smatra da će zakon (u ovom slučaju, američki) omogućiti roditeljima da cijepe pobunjenu djecu, poput izmišljenog Billyja, protiv njihove volje.
- Ne trebate biti pravnik da biste shvatili tko će pobijediti u toj borbi - kaže Cohen, kojega manje brine mogućnost testiranja na protutijela kod zapošljavanja.
- Sumnjam da bi se to pravno moglo održati, iako to ne znači da kompanije neće pokušati.
Možda je NIDA odustala od financiranja projekta zbog mogućnosti da se cjepivima protiv ovisnosti "ciljaju" rizične grupe.
- Mislim da je to netko nazvao rasističkom zavjerom - kaže Charles Schuster bivši direktor te organizacije, sada na Wayne State University u Detroitu - No, većinu ne muče takve moralno-etičke dileme, pa vjerujem da će cjepivo protiv ovisnosti naići na široko odobravanje.
U vrijeme dok je sedamdesetih godina bio direktor centra za ovisnike na University of Chicago, Schuster je prvi pokazao da protutijelo protiv droge, u tom slučaju protuheroinsko, može djelovati na životinje.
- Kada sam to objavio, nazivali su me roditelji iz cijelog svijeta moleći me da cijepim njihovo dijete - prisjeća se Schuster.
Ne smatraju samo roditelji da je cjepivo dobra ideja. Ali Fattom, specijalist za cjepiva u floridskoj tvrtki Nabi, tvrdi da bi se mnoga djeca također željela cijepiti.
-Nedavno je pitao školske prijatelje svojeg 16-godišnjeg sina što misle o antinikotinskom cjepivu na kojem radi.
- Većinom su rekli da bi ga odmah uzeli, jer time bi smanjili rizik eksperimentiranja s cigaretama i rizik od moguće ovisnosti - kaže Fattom.
- Etička pitanja koja se roje oko ovih cjepiva vrlo su ozbiljna - kaže John St. Clair Roberts, medicinski direktor britanske kompanije Cantab Pharmaceuticals iz Cambridgea koji je preuzeo program protukokainskog cjepiva od Immulogica i sada vodi klinička istraživanja.
Ništa od toga neće biti važno ako se uspjeh istraživanja na životinjama ne ponovi na ljudima. A to još nije sigurno, iako se radi jako dugo, još od Schusterovog pionirskog rada u Chicagu.
Sve je počelo kada je neki Schusterov kolega ukazao na novorazvijeno liječenje protutijelima kod slučajnih predoziranja lijekom za srce, digitalisom. Lijek je djelovao tako da je vezao digitalis u krvi. Schuster i njegov tim počeli su razmišljati bi li slična metoda omogućila liječenje ovisnosti o heroinu.
Ideja je izgledala ispravnom. Glavni problem u liječenju ovisnika je relaps, vraćanje drogi - nakon nekog vremena apstinencije, oni podlegnu potrebi za drogom i počnu ispočetka. To je pak dovoljno da potakne još veću potrebu i tako počinje zatvoreni krug liječenja i uzimanja droge. Schuster je zaključio da su protutijela prevelika za prolazak kroz barijeru krv-mozak, pa bilo koji lijek koji ona vežu na sebe, ostaje na sigurnoj udaljenosti od mozga, koji je najvažniji u nastajanju ovisnosti.
Kako bi provjerio svoju pretpostavku, sa svojim timom stvorio je cjepivo, kemijski združujući molekulu nalik na heroin s bjelančevinom za koju su znali da će je obrambeni sustav prepoznati i potaknuti proizvodnju protutijela. Nakon toga, cijepili su rezus-majmune ovisne o heroinu. Majmuni su bili naučeni da sami uzimaju drogu tako da pritisnu određenu tipku i heroin bi im se ubrizgavao izravno u krv. Rezultati su bili senzacionalni - na vrhuncu djelovanja cjepiva, cijepljeni majmuni smatrali su heroin privlačnim podjednako kao kontrolnu tekućinu, običnu slanu otopinu. Unatoč uspjehu, bilo je nekoliko velikih nedostataka. Da bi cjepivo djelovalo, životinje su morale tjednima prolaziti okrutan cijepljenja nekoliko puta dnevno. Na mjestima cijepljenja nastali su im čirevi. Znanstvenici su bili razočarani i time što su se razine protutijela u krvi brzo smanjivale; a kako je doza cjepiva rasla, protutijela su postala zasićena i životinje su ponovno postale ovisne.
Taj je pristup napušten jer se, osim problema u izvedbi, pojavila konkurencija drugih metoda liječenja heroinske ovisnosti. Druge su znanstvene grupe objavile odlične rezultate korištenja kemikalija poput metadona i nalteksona, koji blokiraju aktivnost heroina "natječući" se s drogom za posebna receptorska mjesta u mozgu. Svi su vjerovali da je pravo rješenje za ovisnike takva kemijska terapija.
Prošlo je gotovo 20 godina prije no što su znanstvenici ponovo počeli razmatrati ideju cjepiva protiv droge, i to - iz očaja. Farmaceutske tvrtke zamolile su Kima Jandu iz Scripps Research Institutea u La JoIli, Kalifornija, da razvije cjepivo koje bi kod životinja potaknulo proizvodnju protutijela koja bi se koristila u testu za kokain.
Na Jandino iznenađenje, cjepivo koje je kreirao njegov tim primjetno je otupilo psihoaktivno djelovanje kokaina na štakore, zaustavljajući hiperaktivnost i njuškanje koje je droga inače poticala. Barbara Fox ( i njezine kolege iz ImmuLogica bili su odmah za petama Jandinoj grupi u potrazi za vlastitim protukokainskim cjepivom. Uskoro su objavili da cijepljeni štakori prestaju uzimati kokain, kao što su se Schusterovi majmuni uspjeli oduprijeti heroinu.
Ova su cjepiva bila naprednija, jer su djelovala nakon nekoliko cijepljenja bez štetnih popratnih učinaka. lmmuLogic još je neko vrijeme ispitivao sigurnost cjepiva, a zatim prodao prava Cntabu. Ta je britanska kompanija nedavno objavila da nije bilo popratnih reakcija kod 34 dobrovoljca ovisnika o kokainu, koji su sudjelovali u ispitivanju. Kod svih je nastala visoka razina protutijela na kokain, a kod troje njih protutijela su nađena u krvi i godinu dana kasnije.
Drugi laboratoriji upustili su se u istraživanja učinaka cjepiva na druge droge. Najimpresivnije rezultate objavili su Ali Fattom i suradnici. Tjedan dana davali su štakorima doze nikotina jednake onima u I400 cigareta, zajedno s protutijelima protiv nikotina. Tada su prestali s nikotinskom infuzijom i tražili znakove karakteristične za "pušačku" krizu. No, čak i nakon tako velikih doza nikotina, simptomi kod cijepljenih štakora bili su upola blaži nego kod necijepljene grupe. Kad je unos nikotina bio bliži realnom, protutijelo je potpuno štitilo.
To je ohrabrujući dokaz da cjepivo ne bi moglo samo pomoći u prestanku pušenja, već bi spriječilo i nastanak ovisnosti. Drugi su znanstvenici pokazali da cjepiva blokiraju učinak PCP-a i metamfetamina.
Ipak, stvari nisu tako jednostavne. Tim Barbare Fox već je prije ustanovio da je, 30 sekundi nakon doze kokaina, koncentracija te droge u mozgu cijepljenih štakora smanjena od 30 do C~3 posto, što je jako mnogo.
Najmanje su dva tumačenja zašto se to događa.
Prema jednom od njih, nastanak ovisnosti povezan je s brzinom kojom droga ulazi u mozak. Kokain mnogo lakše stvara ovisnost kada se puši kao crack, nego kada se ušmrkava, jer pluća imaju veću površinu od nosa. Da bi protutijelo djelovalo, ono se ne mora zakvačiti za drogu, već usporiti njezino napredovanje do mozga. S druge strane, negativni, disforični učinci kokaina, poput tjeskobe i mučnine, nastaju zbog njegove krajnje koncentracije u mozgu. Tako protutijela mogu uzeti sve "dobre" učinke i ostaviti samo one loše.
Podaci koje iznosi Michael Owens pokazuju da terapija protutijelima selektivno djeluje na organizam. Njegov je laboratorij napravio mnogo pokusa s protutijelima za "anđeoski prah". Kada znanstvenici daju životinjama goleme doze pročišćenog protutijela za PCP, koncentracija droge u mozgu pada do, nule, iako njezina razina ostaje visoka u drugim dijelovima tijela. A najvažnije je baš da se mozak zaštiti.
- PCP nema psihoaktivan učinak jer ne uspijeva brzo proći barijeru između mozga i krvi smatra Owens.
Znanstvenici i dalje usavršavaju imunoterapiju. Klasično cjepivo načinjeno od lijeka povezanog s bjelančevinom stvara aktivni imunitet, prirodni odgovor koji potiče tijelo na proizvodnju molekula s različitim sposobnostima da "zgrabe" drogu. To je metoda koja može djelovati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina.
Osim aktivnog, životinja može steći takozvani pasivni imunitet, pomoću monoklonskih protutijela, posebne vrste molekula koje proizvode stanice uzgojene u laboratoriju. Monoklonska protutijela mogu se izabrati tako da imaju specifična svojstva, primjerice da se vrlo usko vežu na drogu. No, kratkoročna su i traju samo nekoliko tjedana.
Janda je nedavno opisao da kombinira aktivan i pasivan pristup kako bi zadao ono što naziva "je'n, dva udarcem".
- Samo velike količine cjepiva mogu zaustaviti glodavce u uzimanju droge. No, dodaju li se i monoklonska protutijela, životinje prestaju pritiskati tipku nakon nekoliko pokušaja - kaže.
Janda uspoređuje prirodni odgovor protutijela s grupom radnika različite snage, koji pokušavaju uhvatiti drogu. No, monoklonsko protutijelo djeluje, objašnjava, kao da šaljete Supermana u pomoć.
Donald Landry i suradnici s Columbia University u New Yorku utvrdili su da neka monoklonska protutijela mogu čak i uništiti molekule kokaina. Njegov je tim razvio "katalitička protutijela", kreirajući cjepivo koje "glumi" prijelazno stanje kokaina, krhki oblik molekule koja se razdvaja na dijelove - ekgonin metil ester ili EME, te benzoičnu kiselinu, koje nisu ni otrovne niti psihoaktivne. Koristili su cjepivo kako bi izolirali monoklonska protutijela koja se vežu na kokain i dovode ga u to krhko kemijsko stanje, da bi se zatim raspao na bezopasne tvari. Ta sposobnost da slomi kokain, protutijelu daje dodatnu snagu.
Cjepiva napokon izgledaju kao mnogo bolje rješenje nego dosadašnje terapije. Protutijela se ne miješaju u moždanu kemiju, pa je i manje popratnih pojava, a učinak im je dugotrajniji u usporedbi s dosadašnjim lijekovima.
- Danas se ovisnik svakodnevno pita da li da uzme lijek ili svoju "dozu" - kaže Colin Brewer iz jedne londonske klinike za liječenje ovisnosti - Bilo bi veliko olakšanje kada bi o tome odlučivao jednom u nekoliko tjedana. Protutijela bi bila velika pomoć za ovisnike koji se oporavljaju. Znanstvenici su uvjereni da se tehnologija cijepljenja može daleko razviti. A čini se da imaju razloga za optimizam. U znanstvenim se krugovima, barem kao anegdota, prepričava priča o dvojici muškaraca iz Cantabovog ispitivanja protukokainskog cjepiva, koji su nakon liječenja ponovo pokušali uzeti tu drogu. Jedan nije osjetio ništa, drugom je malo brže zakucalo srce, ali nije osjetio prijašnje učinke droge, nije bio high. Tom Kosten, psihijatar s Yale University koji je vodio ispitivanje u Cantabu kaže:
- Ako ta anegdota najavljuje mogućnost djelotvorne imunoterapije, tada ću se rado suočiti s moralnom i medicinskim zbrkom koja će uslijediti kada se cjepivo počne primjenjivati. Pravo cjepivo može pomoći mnogim ovisnicima, pa makar se oko njega i prepirali.
Doktor u kući, Broj 31, Kolovoz 2000.