SUN, 22 JAN 1995 00:31:48 GMT
AIM, ZAGREB, 21.1.1995. Prije tri godine u hrvatski politički rječnik na velika se vrata ušuljala frazetina "duhovna obnova". Svi su kao papagaji ponavljali potrebu obnove, sto ju je, ka i u slicnim kampanjama, inaugurirao predsjednik Tuđman, a da zapravo gotovo nitko nije sustavno objasnio što se pod tim pojmom misli. Znalo se jedino sto se neće, a to je ono sto je bio sistem vrijednosti u vremenu "polustoljetnog mraka". Znalo se da se ne želi ateizam i marksizam, ali cime sve to skupa zamijeniti bilo je maglovito. Makar na prvi pogled, jer iz tog muteža isplivala je gotovo kompletna revizija obrazovanja, pri čemu je primat dobilo retuširanje povijesti, a umjesto marksizma sada je u škole uveden vjeronauk. Popovi su počeli škropiti svaki kamen temeljac, svaku presječenu vrpcu, a onaj crni dio hrvatske prošlosti najednom je počeo mijenjati boje, postepeno je preko sive dobijao bijelu. Moralnu obnovu neki su, naime, shvatili kao povratak nečemu sto u hrvatskom narodu nikada nije bilo dominantno, pa je tako najednom antifašizam postao baukom i sramotom, a na očigled vlasti, kojoj je na čelu jedan partizanski general, srušeno je nekoliko tisuća antifašističkih spomenika iz Drugog svjetskog rata.
Razni vukojevići, đodani, šušci, krpine i slične spodobe na čelu s ideologom novog hrvatskog čovjeka dr. Hrvojem Šošićem postepeno su Hrvatsku vraćali toliko daleko da prijeti opasnost da se nađe tamo gdje nikada nije ni bila. A čitav taj posao obavljen je u ime jedne velike opsjene, u ime fikcije o nekakvom povratku građanskim vrijednostima, građanskoj demokraciji koja u Hrvatskoj gotovo da i nije postojala niti ima tradiciju, sto uostalom i jeste osnovni problem svih država i naroda na prostorima bivše Jugoslavije. Jer kako obnoviti nešto čega nije bilo?
No, nažalost sve te hrvatske mjene i njen nagli odlazak u desno, čemu je dobrano kumovao i rat, nije imao tko zaustaviti, već naprotiv stječe se dojam da je, pored onoga sto je donijela stihija nacionalne revolucije, mnogo toga bilo planirano i diktirano sa najviših mjesta vlasti, uz pristanak samog Tuđmana, kojemu su nacionalni agregati, bez obzira koliko oni prelazili u nacionalizam, šovinizam i ekskluzivizam, bili potrebni da bi državu držao spremnom.
Za Hrvatsku se tako danas ni u kom slučaju ne može reci da je naći ili fašistička država, kako to znaju reći neki ekstremni ljevičari à la Branko Horvat, ili pak grupa okupljena oko časopisa "Erazmus", ali značajne tendencije svojim intenzitetom mogu okrenuti zemlju i u tom pravcu. Naime, kada bi, recimo, Horvat, bio u pravu onda se on ne bi slobodno šetao Zagrebom, već bi bio negdje u logoru ili pod zemljom sa metkom u čelu ili potiljku. Ali, iako ni hrvatsko zakonodavstvo, pa ni praksa, bez obzira na brojnost naci-ekscesa, pa i postojanja naci-partija i novina, ne daju za pravo za takvu oštru definiciju hrvatskog društva, onda sasvim sigurno stoji ocjena da je ono ovog trenutka totalitarno, sa mnogim pretpostavkama da taj i takav totalitarizam dobije i ideološki predznak najgore vrste.
O svemu tome govore i neke najnovije tendencije, akcije i kampanje koje bi trebale biti nastavak ili oživljavanje pomalo zaboravljene duhovne i moralne obnove. Tako već duže vrijeme traje kampanja protiv abortusa, a sve pod motom zaustavljanja hrvatske bijele kuge. O potrebi da se Hrvati počnu sto vise razmnožavati govorio je u svom obraćanju naciji i Tuđman koncem prošle godine i gotovo naredio hrvatskim ženama da počnu rađati najmanje po troje djece, jer i u tom slučaju trend smanjivanja broja Hrvata zaustavio bi se tek 2010. godine. Kad se predsjednik zalaze za razmnožavanje onda je jasno da upravo on podržava pokret kojem je na čelu don Anto Baković, koji se svesrdno zalaze protiv abortusa, za porez na neženje, organizira izlete hrvatske mladeži kako bi se sto bolje upoznali, a iz svih topova pucao je po ministru zdravlja Andriji Hebrangu koji nije bezrezervno podržao antiabortus pokret i poništio samovoljnu odluku liječnika zagrebačke bolnice "Sestara milosrdnica" da vise ne žele prekidati trudnoću. O kakvom se profilu čovjeka radi možda najbolje govori podatak da je na vijest kako će se u Zagrebu otvoriti restoran Mc Donald's uzviknuo: "To je gastronomska okupacija Hrvatske. To je atentat na hrvatski želudac!".
U svom izvješću o stanju hrvatske nacije i države Tuđman je kao veliki problem Hrvatske naveo i drogu, koja sve vise uzima maha, a perjanica tog njegova vapaja postao je Antun Vrdoljak, Direktor Hrvatske radio televizije, koji je podnio ostavku na to mjesto, a zadovoljit će se predsjednikovanjem Hrvatskim olimpijskim komitetom pokušavajući istodobno da se ugura u Međunarodni olimpijski komitet (u čemu mu je najveći konkurent Mirko Novosel, koji zasigurno ima veće šanse, jer ima i neku sportsku reputaciju i veze, pa i preko prijatelja Bore Stankovića), naprosto ovih dana šokira hrvatsku javnost. Govoreći na posljednjem prošlogodišnjem zasjedanju Sabora Vrdoljak je kao glavne krivce za sve veći broj narkomana u Hrvatskoj optužio disco klubove.
Vrdoljak stoga predlaže ograničenje rada klubova za mladež, a to znaci ne dulje od 22 ili 23 sata, a oni koji bi radili duže morali bi plaćati veliki porez i imali bi visoke cijene usluga pa tko ima da plati neka izvoli. A kada je novinar "Večernjeg lista" upitao kako to da je on borac protiv "zadimljenih disco klubova koji uz glasnu glazbu rade do rano ujutro", a istodobno se TV emisija "Hrvatski top 20" snima u jednom poznatom zagrebačkom diskaču, ovaj poznati moralista odgovara: "Za takvu emisiju nisam čuo, ali vas uvjeravam, ako je to doista tako, da vise neće ići". Iznio je zatim frapantne podatke da u Splitu ima oko 20.000 narkomana, u sto naravno nitko ne vjeruje, kao sto je teško povjerovati u njegov "podatak" da je u Zadru na prijemnom ispitu za prvi razred pomorske škole 52 posto kandidata vraćeno jer im je u krvi nađena droga. Hrvatsku je mladež, nažalost, pokosio rat, a sada je kosi droga, kaže Vrdoljak i dodaje: "Mi smo pred istrebljenjem. Droga se siri stravičnom brzinom". A onda "šećer" na kraju: "Osobno se grozim nad smrtnom kaznom, ali činjenica je da u arapskim zemljama nema vise 'dilera' droge. Ne bude li društvo poduzimalo mjere bit cu za smrtnu kaznu. Roditelji će ubijati rasparčivaće, to vas uvjeravam. Stoga da bismo spriječili javni linc, valja uvesti vrlo stroge zakonske mjere".
Tako "mali Tonči" zamišlja borbu protiv droge, da ga pritom ne zanimaju razlozi povećanja ovisnika i svjetska iskustva u borbi protiv ove moderne bolesti. Recept je jednostavan: ubiti, zabraniti, linčovati, oporezovati, a sve u demokratskom stilu arapskih zemalja.
Na čelo treće velike kampanje - protiv pušenja i alkohola - stao je ministar zdravlja Andrija Hebrang, koji je čak tužio televiziju zbog reklamiranja cigareta. Nedavno novi doneseni zakon još je pojačao odredbe onog starog jugoslavenskog, pa je tako sada zabranjeno pušenje na radnim mjestima, osim u za to specijalno određenim prostorijama. U Ministarstvu zdravstva to su, na primjer, WC i čajna kuhinja koja ima prozor. Inspektori vec nenajavljeni dolaze u poduzeća i mandatno kažnjavaju sa 18 kuna (pet DEM), a nakon toga sudac za prekršaje moze jos izreci dodatnu kaznu od 400 kuna (110 DEM).
Vodi se velika polemika oko reklamiranja cigareta, ali iako nitko ne poriče štetnost pušenja mišljenja stručnjaka su da se tako neće smanjiti upotreba duhana, jer reklama može samo usmjeriti na određenu vrstu proizvoda, ali ne i povećati broj pušača No, sve su to kao i u slučaju droge ili abortusa lose pripremljene kampanjske akcije, jer TV i dalje objavljuje reklame, ali one takozvane posredne, a uz to licemjerno je zabranjivati reklamiranje cigareta i alkohola u državi koja od toga gotovo živi. Jer nije nikakva tajna da su među najbolje stojećim tvrtkama u Hrvatskoj upravo tvornice duhana, posebice ona rovinjska, te proizvođači alkohola na čemu se zarađuje veliki dio budžeta. S pravom se upućuju pitanja ministru Hebrangu koliko je od tih novaca usmjereno u antipušačku kampanju, a koliko recimo u borbu protiv drugih ovisnosti?
Opet zabrane i samo zabrane, ali vrhunac ove prohibicijske kampanje u Hrvatskoj je namjera da se usvoji poseban Zakon o zaštiti mladeži, o cemu je nedavno predsjednika Tuđmana obavijestila ministrica prosvjete Ljilja Vokic, poznata po tome sto se uvijek ustaje u muškom društvu, jer joj tako nalaze njen patrijahalni hercegovački odgoj. Za sada se ne zna sto ce biti u tom famoznom aktu, ali ponešto se moglo doznati posredno od Domagoja Margetića, predsjednika organizacije koja sebe naziva Hrvatska mladež, a da pritom malo tko zna sto je to, osim čije je. Dotični mladi gospodin predložio je, naime, da se "djeca od 21 do 6 sati smiju zadržavati na javnim mjestima samo uz pratnju pripomagatelja u odgoju ili iz opravdanih razloga. Mladež se na tim mjestima smije zadržavati u vremenu od 24 do 5 sati, samo uz pratnju pripomagatelja u odgoju ili iz opravdanih razloga. Posjet javnim manifestacijama dopušten je djeci samo do 21 sat, a mladeži do 23 sata. Djeca su oni do 14, a mladež do 18 godina".
Naravno da se mnogi s pravom pitaju sto maloljetnici rade u diskačima do ranih jutarnjih sati, ali na ovakve prijedloge, koji će se vjerojatno naći i pred Saborom, može se samo odmahnuti rukom ili gorko nasmijati. Uostalom, kao i na napade na Ministarstvo zdravstva da im brošura o AIDS-u sliči na duplericu nekadašnjeg "Starta", sto će reci da propagira pornografiju, ili na izjavu famoznog don Bakovića kako je na Hrvatskoj televiziji sa zgražanjem gledao dva sata filma "Emanuela".
Hrvatskoj po svemu sudeći zbilja treba duhovna i moralna obnova, kako bi se obranila od Vrdoljaka, Bakovica, Hebranga, a onda ponajprije od njihovih pokrovitelja.
GOJKO MARINKOVIC