| home | kazalo  | | 

UVODNIK

Soba puna Don Quijotea

Drogiranje, pijenje ili pušenje ne shvaća se samo kao bolest, duševna ili tjelesna, već ima i značajnu socijalnu implikaciju. Adekvatna i ne-monopolistička politika u društvu prema problemu ovisnosti naš je zajednički cilj.

Pred vama je prvi broj časopisa o bolestima ovisnosti. Izrastao je iz želje za informiranjem, educiranjem i raspravom među raznovrsnim akterima u području ovisnosti, pokušavajući premostiti razlike između stručnog i svakodnevnog govora. U široj javnosti u nas na žalost je do sada često postojalo nerazumijevanje nekih aspekata struke, kao i senzacionalističko pretjerivanje i iskrivljavanje činjenica u našoj medijskoj praksi. Mi koji pokrećemo ovaj časopis predstavljamo svojevrstan primjer pluralizma u pristupima. Drogiranje, pijenje ili pušenje ne shvaća se samo kao bolest, duševna ili tjelesna, već ima i značajnu socijalnu implikaciju. Adekvatna i ne-monopolistička politika u društvu prema problemu ovisnosti naš je zajednički cilj.

Programi prevencije i liječenja ovisnosti često izazivaju društvene kontroverze. Gledajući cjelinu problema, pitanje tolerancije prema osobama s bolesti i drugačijim životnim stilom osjetljiv je problem koji implicira etičnost. Stigmatizacija određenog životnog stila te osjećaj krivnje koji često ovisnici imaju zbog svog ponašanja dovodi do toga da nerijetko ni ne znaju koja sve prava imaju - od prava na liječenje do prava na privatnost i rad.

Kroz edukativne tekstove pravnih stručnjaka, kriminalista, liječnika i drugog medicinskog osoblja, nastojati ćemo postići što bolji profesionalizam, a to znači i čuvanje digniteta osoba sa problemom ovisnosti. Poštujući privatnost, objavljujemo priče iz života uz načelo anonimnosti.

Prihvaćanje ovisnika kao osoba koje se mogu društveno rehabilitirati, ne kao «kvarne» osobe, već kao osobe s pravima na liječenje, zaštitu zdravlja, obitelj i rad doprinosi njihovoj resocijalizaciji. Da navedem jedan filmski citat (iz filma Traffic): «Ako objavljujemo «rat drogi» objavili smo rat članovima obitelji, našoj djeci».

Prihvaćajući svakog tko traži pomoć da riješi bolest ovisnosti i pomažući mu uputama kako i gdje da to ostvari, bez straha od društvene izolacije, pridonosimo općoj toleranciji i komunikaciji što posljedično vodi do prihvaćanja zdravijih životnih stilova u osoba koje pate i zbog društvene odbačenosti. Pružajući ruku oboljelom, dajući mu pravu informaciju i upućujući ga ustrajno činimo društvo zdravijim, te na taj način činimo i najbolju moguću prevenciju.

U ovom broju možete čitati o programima smanjenja štete («Harm reduction»), iskustva u radu u različitim terapijskim programima, kako državnim ustanovama, tako i nevladinim organizacijama. Uvrstili smo i tekstove o alkoholizmu, budući da je čest problem te se ne može zanemariti kada se govori o bolestima ovisnosti. Programi prevencije se obrađuju od primarne prevencije i njene dimenzije u obitelji do sekundarne i zadnje, ali ne najmanje bitne, tercijarne prevencije.

Prikazujući raznolikost pristupa, u njihovoj cjelovitosti te uzajamnom prožimanju različitih pristupa konzumentima sredstava ovisnosti, ne možemo zanemariti i iskustva iz prve ruke osoba koje su prošle terapijske programe.

U jednoj knjizi o ovisnostima pročitao sam ovu priču: Onaj, koji se počinje baviti tretmanom ovisnika, nalikuje na čovjeka koji stoji na obali rijeke i vidi osobu koja se utapa. Priskoči joj u pomoć, izvuče na obalu, te potom vidi drugog, ponovno skoči… Dok to radi, vidi trećeg, četvrtog… i pomalo bivajući sve umorniji, ugleda kako uz obalu netko šeće, te zavapi: «dođi i pomozi mi da ih izvučem!» Ovaj mu odvrati: «A ne, ja idem uzvodno da vidim zašto skaču u vodu!».

Velik je problem objediniti oba ova pristupa, pomagati i istraživati. Na jednoj konferenciji gdje su se nalazili terapeuti iz raznih zemalja jedan je moj kolega izjavio: «Ovdje vidim sobu punu Don Quijote-a» . Ali nisu jedini…

Krećući od nezadovoljstva postojećom reprezentacijom problema, osjećajući štetne posljedice društvenih stereotipova i mitova, želimo otvorenu raspravu u području u kojemu su često emocije bile povišene, a ljudska sudbina i konkretan život pojedinca toliko ovisni o utjecaju socijalnog sustava i socijalnih aktera.
Pluralizam pristupa omogućiti će nam da svaki ovisnik dobije pomoć koju treba, kad ju treba i na način kako ju treba. Nadam se da će ovaj naš časopis barem u maloj mjeri u tome pomoći.

Vaš
Davor Moravek,
Glavni i odgovorni urednik časopisa
«Ovisnosti»