|
Otvarajući temu supstitucijskih terapija časopis "Ovisnosti" poziva stručnu javnost na dijalog o tom važnom pitanju
Stanje zloporabe droga, kako u smislu preventivnih tako i represivnih djelovanja cjelokupne zajednice u Hrvatskoj, moglo bi se ocijeniti nezadovoljavajućim. Nacionalna strategija zloporabe droga u Republici Hrvatskoj, koja ja dobro osmišljena i sastavljena, uostalom slijedila je smjernice međunarodne zajednice, ponudila je i precizirala niz aktivnosti kojima bi se reduciralo ilegalno tržište droge, a isto tako i umanjile štetne posljedice i rizik zbog zloporabe droga. Razni preventivni programi očito je da na širokom društvenom planu u cijelosti i nisu dovoljno zastupljeni.
Nacionalni program suzbijanja zloporabe opojnih droga raščlanjuje aktivnosti pojedinih resornih ministarstava, institucija i nevladinih udruga, a promjene zakonske regulative ostaju nedorečene s velikim prostorom za stvaranje neslaganja i nejasnoća onima koji tu regulativu trebaju provoditi. No, to je globalna slika koju naravno svi ne vide jednako, ali htjeli mi to ili ne, problemi su tu i ne mogu se zaobići! Sigurno je da bi se mogli i trebali bolje rješavati ili staviti u granice kontroliranoga (primjerice: kontrolirana razina pojavnosti trebala bi biti 3 - 5 ovisnika na tisuću stanovnika ).
Vratimo se nakratko Nacionalnoj strategiji. Već iz njenih općih načela proizlazi potreba i zadaća za kontinuitetom provedbe. Česte "kampanje" koje su nažalost, prisutne na našoj sceni, su kontraproduktivne kad je u pitanju suzbijanje zloporabe droga. Traži se kontinuitet, a ne kampanje. Kampanje ostavimo političarima, čijih "aktivnosti" ne nedostaje i onda kad je u pitanju suzbijanje zloporabe droga, bilo da se radilo o kadrovskom strukturiranju profesionalaca i struke ili donošenju zakonske regulative.
Iskustvo brojnih država svijeta, potvrđuje da se samom represijom nije puno postiglo kad je u pitanju suzbijanje zloporabe droga. Znači, treba otvoriti "lepezu" široke društvene aktivnosti. Policijski aparat opterećen nedorečenom i djelomično neučinkovitom zakonskom regulativom, postiže još i dobre rezultate u smislu prekida dotoka droge na ilegalno tržište. No, gdje su pravosuđe, carina, ostali čimbenici sustava koji bi trebali funkcionirati kao dio jedinstvenog tima?
Udaljimo li se malo od te globalne slike, i pokušamo se približiti samo nekim od niza postojećih problema, možemo prosuditi da i dalje ključni čimbenici koji jamče učinkovitost ostaju profesionalnost, ustrajnost i temeljitost onih koji su nositelji predviđenih aktivnosti ili bi to trebali biti! Nacionalni program suzbijanja zloporabe droga predviđa uporabu metadona kao supstitucijski program i to za ovisničku populaciju kod koje je već razvijena klinička slika ovisnosti o heroinu a isti nisu u stanju apstinirati bez zamjenske terapije metadonom.
O opravdanosti toga programa s medicinskog polazišta treba govoriti medicinska struka, koja će vjerojatno izraditi i pravilne postupke za prepisivanje i manipulaciju oko metadona, ili rečeno, (kako je to često u nas u javnim medijima, valjda da bi se javnost "što bolje educirala"), manje razumljivim rječnikom stručnjaka izraditi algoritme metadonskog programa.
Ako gledamo s kriminalističkog gledišta, Heptanon (metadon) se već više od dvadeset pet godina javlja kao zamjena opijatima na ilegalnom tržištu droge ne samo kod nas nego i u svijetu. Jedina mogućnost dotoka na "crno tržište" je iz legalnih tokova, i to kroz razne oblike napada na te izvore, od krivotvorenja medicinske dokumentacije, krađe i provale u ljekarne, bolnička skladišta i slično. No tu je i nepropisno izdavanje i omogućavanje nekontroliranog trošenja baš kroz postupke medicinskog osoblja i farmaceutskog u ljekarnama.
Iz osobne kriminalističke prakse sjećam se učestalih kontrola koje smo provodili za vođenje evidencija izdavanja recepata za Heptanon, podizanja u ljekarnama, i pravilno i sigurno skladištenje. Posljednjih desetak godina to sve kao da je nestalo, a zakonsko uporište za takve aktivnosti postoji! Ovdje ne treba zaboraviti da je posljednjih godina metadon u dosta slučajeva uzrokom smrti predoziranjem.
Ne treba zaboraviti da je posljednjih godina metadon u puno slučajava uzrokom smrti predoziranjem
Vraćam se prošloj kriminalističkoj praksi. Podnijeli smo niz kaznenih prijava protiv više liječnika zbog nepropisnog izdavanja Heptanona, također prekršajnih prijava protiv djelatnika ljekarni i voditelja skladišta lijekova. Te su osobe što namjerno ili nenamjerno, imale učešće u dotoku Heptanona iz legalnih u ilegalne tokove, ili ilegalno tržište droge.
Kao kriminalist prosuđujem da pravilna i programska uporaba metadona, jednog ovisnika sigurno može barem djelomice odvojiti od zone sekundarnog kriminala koji se veže uz zloporabu droga. Isto tako postoji i značajna uloga u smislu redukcije ulične prodaje droge i općenito potrošnje heroina, smanjenju opasnosti od HIV infekcije... Svakako ne treba zaboraviti da jedan ovisnik izvan bilo kakve kontrole i tretmana obavezno "kontaminira" (povuče u zloporabu) još nekoliko novih. Sama provedba metadonske terapije sigurno neće biti učinkovita bez ostalih psihosocijalnih aktivnosti prema ovisnicima. Slijedom rečenog mislim da samo stručna, pravodobna, kontinuirana kontrola i držanje preporučene obvezne prakse može na tom planu rezultirati boljim.
Problem oko supstitucijskog programa održavanja na metadonu izdvojio sam samo kao jedan od niza prisutnih problema ne samo u sekundarnoj nego i primarnoj prevenciji, prisutnih na hrvatskoj sceni borbe protiv zloporabe droga. Usklađena i jedinstvena stajališta struke moraju biti početna točka provedbe nacionalne strategije. Sukobi u mišljenjima su pozitivni pokretači u svakoj strategiji i programu, no konflikti, traženje i isticanje "prljavog veša", medijsko prozivanje, tužbe i "političke smicalice" samo su kočnica i zapreka pozitivnim pomacima.
Kad je o metadonskoj terapiji riječ sukobi u mišljenjima su pozitivni pokretači u svakoj strategiji i programu, no konflikti, traženje i isticanje "prljavog veša", medijsko prozivanje, tužbe i "političke smicalice" samo su kočnica i prepreka za pozitivne pomake
Kroz ovaj kratki osvrt, koji mi se čini tek kao mala sličica u mozaiku problema, želja mi je ponovno istaknuti i skrenuti pozornost na potrebu da stručni ljudi svaki iz svojeg djelokruga, a svi zajedno počnu djelovati prema opće korisnom cilju, te da reference koje je netko stekao kroz iskustvo, praksu, edukaciju i stručnost, budu ključni kriterij kod odabira pozicije u tom djelovanju. Na kraju mislim kako je nepotrebno isticati da je u praksi kod nas svašta moguće: mesar misli da može biti strojobravar i obratno, liječnik biti pravnik, sociolog recimo ginekolog i slično, a svaki onaj kojeg bi to išlo mislim da će se i bez mojeg imenovanja prepoznati, pa potražiti svoje odgovarajuće mjesto, (ako ga za njega ima, uz uvjet da je častan i pošten i da ne gleda na borbu protiv droge kao mogućnost neosnovane zarade i stvaranja dobiti), u složenoj i zahtjevnoj priči koja se zove suzbijanje zloporabe droga.
Dubravko Klarić, dipl. kriminalist
© Ovisnosti.com, vol. 1 br. 1, ožujak 2004 ISSN 1334-6911
Klarić D. Metadon - samo kap u moru problema. Ovisnosti, vol.1 br.1 str. 12-13
