|
Ako korisnik droga nije sposoban ili voljan odreći se vlastite ovisnosti, treba mu pomoći u smanjenju štete koju nanose sebi i drugima
Politika smanjenja štete je politika o drogama i primarno se bavi smanjenjem štete koja nastaje kao posljedica uzimanja droga. Princip rada unutar politike smanjenja štete najbolje bi se mogao definirati tvrdnjom: "Ako korisnik droga nije sposoban ili voljan odreći se njegove/njezine ovisnosti, treba im se pomoći u smanjenju štete koju nanose sebi i drugima".
Iako u stručnim krugovima u Republici Hrvatskoj još postoje različita mišljenja kako bi trebalo nazvati takvu djelatnost, engleski termin "harm reduction" je opće prepoznatljiv i prihvaćen.
Kada se govori o smanjenju štete kao posljedice bolesti ovisnosti i rizičnog načina života ovisnika, u prvome se redu, misli na sprječavanje širenja zaraznih, krvlju prenosivih bolesti hepatitisa B, hepatitisa C i HIV-a i AIDS-a. U tehničkom smislu, djelatnosti se sastoje od organiziranja besplatne i anonimne podjele šprica i igala za potrebe intravenskih ovisnika, zaprimanje i uništavanje upotrijebljenih šprica i igala, podjele informativnih materijala ("Kako spriječiti zarazu hepatitisom B i hepatitisom C", "Kako spriječiti zarazu HIV-om i AIDS-om", "Sigurniji način fiksanja", "Siguran sex", "Hepatitis C", "Overdose", itd.), podjele kondoma i savjetodavnim aktivnostima usmjerenim na promjene mišljenja i navika klijenata ciljane populacije - aktivnih intravenskih ovisnika o drogama.
Harm reduction je prihvaćen u svijetu posljednjih tridesetak godina. Početke takvih programa nalazimo u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Švicarskoj; da bi danas takvi programi postojali gotovo u svim zemljama svijeta. Harm reduction je uvijek suprotstavljen klasičnoj restriktivnoj politici o drogama, koja svoju kulminaciju doživljava u SAD-u, konceptom "rata protiv droge". Takav pristup, koji se temelji na postulatima "nema opskrbe drogom - nema potražnje za drogama, nema štete za korisnike droga i za društvo" i danas je jedan od temeljnih načela politike prema drogama mnogih zemalja svijeta. Unatoč tome, harm reduction polako se probija kroz standardne pristupe politike o drogama, te se nameće svojom djelotvornošću, praktičnošću i humano socijalnom komponentom.
Svjetska zdravstvena organizacija (W.H.O.), suočena s pandemijom HIV-a i AIDS-a, u suradnji s UNAIDS-om, prihvatila je harm reduction kao redovitu i značajnu aktivnost. Epidemiološki promatrajući način širenja HIV/AIDS-a, posebice u zemljama Jugoistočne Europe i Središnje Azije, intravenski ovisnici o drogama pokazali su se jednom od najrizičnijih skupina u širenju HIV-a i AIDS-a. U radu s tom populacijom, harm reduction se dokazao kao najučinkovitiji.
Osnovna načela učinkovite prevencije širenja HIV-a među populacijom intravenskih korisnika droga (W.H.O. Euro - UNAIDS Task Force):
informiranje, komunikacija, edukacija
omogućavanje lakše dostupnosti zdravstvenim i socijalnim službama
dolazak do intravenskih korisnika droga
osiguravanje dostupnosti sterilnom priboru za injiciranje i dezinfekcijskom materijalu
ostvarivanje mogućeg i dostupnog supstitucijskog tretmana (metadon)
Iako se harm reduction uglavnom povezuje s podjelom šprica i igala za potrebe intravenskih ovisnika (tzv. "Needle exchange" programi), harm reduction djelatnosti obuhvaćaju i druge oblike rada, poput: savjetovališta za aktivne intravenske ovisnike, "injecting room" - prostori u kojima ovisnici mogu u čistim i kontroliranim uvjetima uzeti drogu, "drop in" centri - prostori koji su 24 na dan na raspolaganju ovisnicima, u kojima oni mogu pojesti nešto toplo, oprati se, zamijeniti odjeću, skloniti se s ulice, omogućavanje supstitucijske, metadonske terapije - metadonske ambulante, metadonski autobusi i dr.
Svim tim aktivnostima zajedničko je prihvaćanje ovisnika kao ljudi koji boluju od teške kronične recidivirajuće bolesti, kao osobe kojima je potrebna pomoć i koje su ravnopravni članovi društva. Harm reduction programi izravno ostvaruju kontakt sa svojim korisnicima. U svojemu radu im pristupaju kao osobama bez stigme, diskriminacije i penalizacije, sa čime su uglavnom suočeni svi ovisnici.
U Republici Hrvatskoj harm reduction programi su počeli s radom nakon 1996. kada je hrvatski Sabor prihvatio harm reduction djelatnosti kao sastavni dio nacionalne strategije suzbijanja zloporabe droga. Prvi harm reduction projekt počeo je radom 1996. u Splitu, udruga "Help". Hrvatski Crveni križ počinje sa svojim harm reduction projektima u Zagrebu, Zadru i Puli 1998., a udruga "Terra" počinje harm reduction djelatnosti 1999. u Rijeci.
Harm reduction djelatnosti u Republici Hrvatskoj poznate su i u međunarodnim krugovima. Svaka od navedenih udruga ima brojna gostovanja i sudjelovanja na međunarodnim sastancima posvećenim problemu uporabe droga, ili problemu pandemije HIV-e i AIDS-a. Temeljeno radom Hrvatskog Crvenog križa Međunarodna Federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca (International Federation of Red Cross/Crescent, I.F.R.C.) prihvatila je na Varšavskoj konferenciji 2002. harm reduction kao jednu od svojih redovnih djelatnosti, a Hrvatski Crveni križ imenovan je nacionalnim društvom zaduženim za implementaciju harm reduction programa u Nacionalnim društvima Crvenog križa i Crvenog polumjeseca u Europi i Središnjoj Aziji.
Gledajući realnosti današnjice vezane za uporabu droga u društvu, u kojem je trajno prisutan porast konzumacije droga, i u kojem se starosna dob korisnika droga spušta u sve mlađe dobne skupine, harm reduction politika nameće se kao neobilazan način rada u sustavu djelatnosti vezanih za probleme uporabe droga. Iz perspektive javnog zdravstva prevencija HIV-a i politika smanjenja štete (harm reduction) imaju prioritet pred politikom "smanjenja potražnje" i "rata protiv droga".
mr. sci. Siniša Zovko, dr. med.
autor je koordinator
medicinskog programa i djelatnosti u Hrvatskom crvenom križu, voditelj Harm
reduction djelatnosti HCK-a
© Ovisnosti.com, vol. 1 br. 1, ožujak 2004 ISSN 1334-6911
Zovko S. Harm Reduction: Politika Smanjenja štete. Ovisnosti, vol.1 br.1 str.
5-6
