moravek.org | ovisnosti

Dr. SLAVKO SAKOMAN, PREDSJEDNIK VLADINE KOMISIJE ZA SUZBIJANJE ZLOPORABE DROGA U heroinskom paklu svake godine strada 1500 Hrvata Strašno je i nedopustivo izvješće po kojem u samo jednoj godini zbog heroinske ovisnosti gubimo više od 1500 mladih ljudi u zemlji u kojoj se rodi 50 tisuća beba - Premijer Račan pokazao je odlučnost da se taj problem odlučno rješava, a to daje nadu mnogim hrvatskim obiteljima koje propadaju zbog drogiranja njihove djece Piše: Sandra CARIĆ Proteklih se dana na sjednicama Sabora, ali i u javnosti, intenzivno raspravljalo o mogućnosti dekriminalizacije lakih droga. Kakve će posljedice takva odluka donijeti, podrži li je hrvatski parlament, i što će ona stvarno donijeti mladima, posebno onima koji su skloni eksperimentiranju s lakim drogama, upitali smo najistaknutijeg stručnjaka za probleme ovisnosti u zemlji, predsjednika Komisije Vlade RH za suzbijanje zloporabe droga prof. dr. Slavka Sakomana. - Sasvim je izvjesno da Hrvatska mora poboljšati zakonsku osnovu za provođenje Nacionalnog programa suzbijanja zloporabe droga. U okviru toga trebalo bi, sukladno Nacionalnoj strategiji, postići dva cilja. Kao prvo, poboljšati zaštitu mladeži od droga, a spriječiti nepotrebnu stigmatizaciju, pa i kriminalizaciju konzumenata i ovisnika, jer zakoni moraju uvijek štititi žrtvu. Drugi je cilj uz racionalizaciju resursa represivnog aparata postići veću učinkovitost u otkrivanju i adekvatnom sankcioniranju svih onih koji, kršeći zakon, ostvaruju profit trgujući drogama što bi trebalo rezultirati smanjenjem ponude (dostupnosti) droga, što je opet u funkciji zaštite mladeži. Da bi se ovo ostvarilo, važno je hitno donijeti Zakon o sprječavanju neovlaštete uporabe opojnih droga koji će ispraviti nedostatke postojećih zakona. Ono o čemu se u posljednje vrijeme najviše raspravljalo, a to je kako zakonom bolje urediti pitanje neovlaštenog posjedovanja opojne droge za vlastitu uporabu, što je predmet stavka 1. članka 173. Kaznenog zakona, komisija Vlade RH za droge predlaže konkretno sljedeće: 1) Izmijeniti stavak 1. članka 173. Kaznenog zakona na način da i dalje ostane predmetom Kaznenog zakona neovlašteno posjedovanje droge, ali samo u slučaju da se radi o količini većoj od neznatne. 2) Posjedovanje neznatne količine droge (za vlastitu uporabu) treba se sankcionirati prekršajnim postupkom sukladno odredbama budućeg Zakona o drogama. Suci za prekršaje u okviru politike provođenja zakona imali bi mogućnost mladeži koja konzumira droge ili ovisnicima za prekršaj posjedovanja droga umjesto novčane ili druge kazne izricati mjeru obaveznog tretmana u adekvatnom programu zdravstveno-socijalnog tipa. Jednostavno brisanje stavka 1. članka 173. Kaznenog zakona značilo bi povratak na rješenja Kaznenog zakona bivše SRJ i to ne bi bilo dobro jer bi se time smanjili rizici bavljenja drogom brojnih dilera srednje i niže kategorije i otežalo bi se dokazivanje u sudskom postupku da je posjednik određene količine droge počinio ili namjeravao počiniti kazneno djelo. Definiciju pojma neznatne količine opojne droge ili bi riješili raspravom relevantni stručnjaci, ili bi preuzeli rješenja susjedne nam Austrije, koja je o tome raspravljala godinama. Zakon i kanabis - Ovih se dana radi na Provedbenom programu za 2000. godinu. Jeste li bili uključeni u njegovu izradu i možete li procijeniti u kojoj će se mjeri on i provesti? Obilje događanja na hrvatskoj političkoj sceni od početka ove godine i mnoštvo vrlo neugodnih i nagomilanih problema koji utječu na kvalitetu življenja ljudi i socijalnu sliku Hrvatske na žalost gurnuli su u drugi plan mnogo toga vrlo važnog, pa tako i potrebu znatno snažnijeg i kvalitetnijeg provođenja programa suzbijanja droga. Toliko medijskog prostora i toliko vremena utrošeno je na samo jedno, po mom sudu ipak periferno pitanje - izmjenu spomenutog članka Kaznenog zakona - a medijske interpretacije i inicijativa pojedinih političara u vezi s tim gurnule su u sjenu stvarne probleme vezane uz provođenje Nacionalnog programa, što je rezultiralo jednom nepovoljnom činjenicom za čije će ispravljanje trebati vremena. Naime, značajan broj tinejdžera protumačio je medijske inetrpetacije pitanja dekriminalizacije posjedovanja kanabisa na sljedeći način: nije problem u drogi i drogiranju marihuanom, problem je u zakonu koji nam zbog toga pravi probleme. A to niti je točno niti korisno za našu mladež. Negativni društveni stavovi prema uporabi bilo kojeg sredstva ovisnosti daju veliki doprinos smanjenju interesa adolescenata da traže i konzumiraju droge. Prošlo je praktički pola godine i tek ovih dana je došla na red rasprava o provođenju Nacionalnog programa i o Provedbenom programu za 2000. godinu. No za odlučnije zahvate u tom smislu trebaju još barem dvije stvari: politička odluka da se to provede i resursi, odnosno novac i stručnjaci. Koncepcija koju smo ponudili tijelima Vlade i Saboru vrlo je jasna, primjenjiva i koliko god je to bilo moguće harmonizirana s politikom suzbijanja droga u zemljama EU-a. Za provođenje programa ne treba mnogo novca, čak štoviše kvalitetnim provođenjem programa državi će se uštedjeti značajan novac, a i da to nije slučaj, nema tog novca kojim bismo nadomjestili vrijednost života mladog čovjeka. Strašno je kada pogledate godišnje izvješće i kada vidite da smo kroz heroinsku ovisnost gotovo nepovratno izgubili u samo jednoj godini više od 1500 mladih ljudi u zemlji u kojoj se rodi 50.000 beba godišnje. Uz današnji intenzitet provođenja mjera zacrtanih nacionalnim programom možemo i dalje računati s toliko žrtava i to bi bilo strašno i nedopustvo. Zaustaviti epidemiju - S obzirom na Vaše višegodišnje pritužbe da u svojem radu nemate adekvatnu potporu zdravstvenih ni političkih krugova, da li se u posljednje vrijeme nešto promijenilo na tom području i je li nova garnitura vlasti sobom donijela i neke pomake?Nedovoljno je u Hrvatskoj angažiranih kompetentnih i iskusnih stručnjakakoji bi idućih godina mogli nositi teret provođenja niza mjera zacrtanih

Povećava se ponuda i potražnja droga - Kakva je sada situacija na narkosceni i možete li nam dati osnovne podatke o kretanju broja ovisnika tijekom posljednje godine? Povećava li se ili opada broj ovisnika? Tijekom 1999. održana je incidencija (broj novih ovisnika) na razini 1998. Na žalost, broj žrtava za koji se povećala ukupna pojavnost teških ovisnika prošle godine procjenjuje se na oko 1500. Treba znati da je samo u jednoj godini toliko ljudi žrtvovalo svoje zdravlje, uništilo kvalitetu života obitelji da bi zbog drogiranja istodobno bili pretvoreni u sakupljače novca u sustavu organiziranog narkokriminala. Svaki dvadeseti adolescent od generacije pokazuje znakove ozbiljne socijalne disfunkcije zbog uzimanja droge. Ukupna masa ovisnika se povećava za 10 do 15 posto godišnje. Samo znatnim snaženjem i poboljšanjem kvalitete svih mjera na koje je ukazala Komisija Vlade za suzbijanje zloporabe droga moguće je u idućim godinama očekivati smanjenje broja oboljelih. Dojam je, a na to ukazuju i podaci za prvih pet mjeseci ove godine, da je došlo do daljnjeg rasta i ponude i potražnje droga te da se može dogoditi da na koncu ova godina bude lošija od prijašnje. To se nije moralo dogoditi, a dogodilo se zbog toga što u konkretnom smislu sustavi stručnjaka na terenu koji provode Nacionalni program (od učitelja u školi, policajaca, sudaca, do onih koji liječe ovisnike) nisu dobili konkretnu potporu.

Nacionalnim programom. Tek treba izgraditi sustav koji bi idućih godina uspostavio balans ili protutežu svim silama koje proizvode problem. Mnogo je stručnjaka koji su spremni educirati se i preuzeti na sebe dio toga tereta. Dakle, bez prijenosa znanja, koncepcije u temeljne sustave odgovorne za tri najvažnija potprograma:primarnu prevenciju (školski preventivni program), sekundarnu prevenciju (mjere ranog otkrivanja i tretmana osoba koje konzumiraju droge) i represiju (program smanjenja ponude droge), ne možemo biti sigurni da ćemo zaustaviti epidemiju i održati balans na podnošljivoj razini pojavnosti ovisnika. Dojam je da je ova vlast to shvatila i da će se osigurati razvoj spomenutog sustava prije no što oni koji su na rubu iscrpljenja ne odustanu ili izgore. Pri tome je jako važno da političari imaju povjerenja u stručnjake i da im daju potporu u radu. Jer pravi stručnjaci mnogo daju, a jako malo traže. Samo oni koji mnogo više daju nego uzimaju unapređuju opće dobro i bez takvih niti jedna politika ne može dugo trajati. Bilo mi je zadovoljstvo čuti premijera Račana kada je jednostavnim, ali snažnim i iskrenim riječima rekao da će ova Vlada dati snažnu potporu provođenju Nacionalnog programa. Zbog toga su i ministarstva dobila zadaću da do 15. srpnja prirede još jednom svoja izvješća i planove pa će se to pitanje još jednom raspraviti. U dva razgovora s ministricom zdravstva prof. dr. Stavljenić-Rukavinom također sam bio impresioniran načinom na koji sagledava ovaj problem i nastojanjem da to ministvarstvo koje mora imati lidersku poziciju u provođenju Nacionalnog programa u prvom redu radi zaštite interesa djece i mladeži učini sve ono što na žalost nije bilo moguće prošlih 10 godina niti dogovoriti, a kamoli suvislo provesti. Politička volja - Postoji li po Vama stvarna politička volja da se postojeći Nacionalni program zaista i provede? Idućih dana će Sabor imati na dnevnom redu i raspravu o Nacionalnom programu suzbijanja zloporabe droga. Vlada je dostavila svoje izvješće i prijedlog provedbenog programa. Dobro se sjećam proteklih godina rasprava na saborskim odborima i konačno donesenih zaključaka obaju domova Sabora u vezi s provedbom Nacionalnog programa. Čovjek jednostavno ne može vjerovati koliko malo ili gotovo ništa nije učinjeno od onog što su zastupnici predlagali i čime je Sabor obvezao državna tijela. I nikome ništa. Slovo na papiru! Sabor je tako, među ostalim, 1998. donio zaključak da se obvezuje Ministarstvo zdravstva da riješi pitanje ustroja i svega ostalog potrebnog za rad Državnog centra za sprječavanje i liječenje ovisnosti, da se donese Zakon o drogama... Kroz ove dvije godine u 40 četvornih metara prostora u Vinogradskoj bolnici slilo se novih 800 ovisnika i oko 1500 starih, upućeno tamošnjem timu nebrojeno mnogo zahtjeva za stručnom pomoći, više je nego očito da smo potrebni ovoj državi i bez tog tima dogodio bi se kolaps u provođenju Nacionalnog programa. Kao da je netko čekao da konačno odustanemo, da propadne taj projekt. Bez struke, a ona je upravo tamo u Vinogradskoj, bez iskustva, nije moguće naprijed. Rekoh, premijer je pokazao odlučnost, to daje nadu tisućama hrvatskih obitelji koje propadaju radi drogiranja njihove djece. Uvjeren sam da će njegov primjer slijediti i ostali članovi Vlade. Očekujem da će kao i ranije saborske rasprave biti dinamične, uvjeren sam da će i ovaj put to najviše političko tijelo podržati Nacionalni program, da će donijeti pozitivne i poželjne zaključke. Za mene koji sam oduvijek uporno i teško radio i stručno napredovao, ne miješajući se u politiku, ipak će biti zanimljivo promatrati promjenu političke slike Hrvatske, a time i odnosa utjecajnosti najviših političkih sustava u državi na provođenje donesenih odluka.

Slobodna Dalmacija, 28.06.2000.