Ne igrajte se policajca i ne prekapajte po dječjim stvarima, već razgovarajte s djetetom otvoreno o onom što vas zabrinjava i plaši u njegovu ponašanju.
Većina roditelja najviše strahuje da će im djeca krenuti putem droge. Droga je zaista svuda oko nas i nemoguće je zaštititi mlade da ne dođu u kontakt s drogom ili s ovisnicima. Jako se varaju roditelji koji misle da imaju kontrolu u svojim rukama, da su njihovi mladi, sustavom zabrana, opomena i nadzora, zaštićeni od mogućnosti kontakta s drogom ili s ovisnicima. Sigurna sam da nitko ne bi pokušao zabranom kretanja sprječiti moguće stradanje djeteta u prometu. Svi će reći, pa ako živi, mora se naučiti čuvati i snalaziti. Takav stav, kad je droga u pitanju, nije opće prihvaćen pa još ima onih koji misle da mogu sprječiti da dijete dođe u kontakt sa drogom, a to je iluzija. Oni jedino mogu uporno i mukotrpno raditi na tome da dijete bude dovoljno čvrsto i otporno da može doći u kontakt s drogom i s ovisnikom, a ne postati ovisno.
Kad ste zadnji put razgovarali s vašom djecom o bilo kojem rizičnom ponašanju? Znate li kako vaša djeca shvaćaju pojam rizičnog ponašanja? Što misle o tome što ljude usmjerava k riziku, kad ima smisla ući u rizik, kako možemo zadovoljiti znatiželju da se ne izlažemo nepotrebnom i opasnom riziku? Znate li kako doživljavaju vaše rizično ponašanje? Jeste li spremni priznati svoje neuspjehe i slabosti ili ne dopuštate razgovor o svojem ponašanju?
Nemojte držati govore, razgovarajte, pažljivo slušajte djecu. Ako vam se njihovo mišljenje ne sviđa, nemojte ga nazvati glupim, već recite da ne razumijete, da vam podrobnije objasne, da vas plaši i zbunjuje takav stav, da očito jako različito mislite i da biste željeli zaista razumjeti. Imate pravo iznijeti svoje osjećaje i stavove, ali nemojte prosuđivati u smislu dobro - loše, istina - neistina, glupo - pametno itd, jer se takvim ocjenama postavljate kao sudac i prekidate komunikaciju.
Recimo da vaše dijete kaže: "Nema ništa bolje nego kad se skupimo nekolicina pa se napušimo trave i smijemo, smijemo i smijemo!" Što ćete učiniti, kako ćete reagirati? Hoćete li iskočiti iz kože i početi kvalificirati i time prekinuti vezu ili ćete iskoristiti i stvoriti čvršću vezu s njim? Primjerice reći: "Lijepo se smijati, zar ne? Čini se da žudite za smijehom, kao da ga nema dovoljno u životu?" Takva reakcija omogućit će nastavak razgovora pa možete saznati kako se vaše dijete osjeća, je li često tužno i neraspoloženo, što ga muči, kako bi život trebao izgledati da bi postao veseo, u čemu je tajna tog smijeha kad se napuši, je li se ikad i bez trave tako osjećalo, kad je to bilo, što učiniti da bude sretno i bez trave itd. Nastavak komunikacije omogućava vam da kažete i kako je vama čuti da vašem djetetu nedostaje smijeha, zadovoljstva, te izrazite čvrsto i pozitivno uvjerenje da se moguće glasno smijati i bez kemije, da je moguće opustiti se i zbijati gluposti i trijezan, ako čovjek sebe dovoljno voli, ako se prihvaća, ako se i sam sebi može smijati, te da ste sigurni da i vaše dijete to može ako želi.
Iskoristite neku vijest, film ili televizijsku emisiju kao povod za razgovor s djecom o tome što ljude može navesti da počnu eksperimentirati sa sredstvima koja mogu izazvati ovisnost. Istaknite koliko je znatiželja divna i poželjna i kako je ne treba gušiti, ali treba naći način da se ona zadovolji bezopasno. Potičite maštu i stvaralaštvo vaše djece, predložite im da smisle sve što bi im moglo pomoći da zadovolje svoju znatiželju u svezi s drogom, bez drogiranja.
Dosada je pogubno psihičko stanje i ona lako odvodi u ovisnost pa zato pomozite djeci da se ne dosađuju. Ako se vaše dijete ne snalazi u društvu vršnjaka, ako se plašite da će sve učiniti samo da zadrži prijateljstvo, znajte da mu vi svojim odnosom, svojom vjerom u njega i svojim poštovanjem njegove osobe možete dati potrebnu snagu. Naučite ga kako će jednostavno reći: "Ne, ne želim, meni to ne treba", bez kritiziranja drugih koji to čine. Naučite ga kako steći prijatelja, kako prići nekom i ponuditi druženje a sačuvati obraz i dostojanstvo. Ako je vaše dijete potišteno, pokušajte saznati što ga muči. Pomozite, ako možete, ili potražite stručnu pomoć. Ne izbjegavajte preuzeti odgovornost, jer mladi su često potišteni upravo zbog loših odnosa u obitelji, isto kao i zbog ljubavnih jada, škole ili nezadovoljstva fizičkim izgledom.
Nastojte da vaše dijete ne bude neznalica, neka slobodno čita sve što ga zanima. Ako želi, odvedite ga na neko predavanje kako bi čulo kakvim se sve smicalicama, trikovima i zamkama služi narkomafija ne bi li povećala profit i stvorila što više ovisnika. Ne zastrašujte dijete i uzmite u obzir da znate manje o drogi od njega. Priznajte da ne znate mnogo, ali dovoljno da ne biste olako prešli preko sumnjivih znakova, ako ih primijetite.
Sumnjivi su svaka upadljiva promjena ponašanja, tajnovitost, zagonetni telefonski razgovori, zapuštanje svakodnevnih obveza, škole, učenja, prekomjerno spavanje ili pak bdijenje, izbjegavanje hrane, razdražljivost, otresitost, agresivnost, sve veći zahtjevi za novcem ili nestajanjem osobnih stvari. Ne igrajte se policajca, ne prekapajte po sobi i osobnim stvarima, razgovarajte otvoreno, izrazite svoju zabrinutost, budite jasni i konkretni u tome što vidite i što vas zabrinjava, recite što želite i očekujete, što vam treba da biste bili mirniji, ne prihvaćajte sumnjiva objašnjenja ili isprike, a ako želite stručnjaka, objasnite da vam je žao što sumnjate, ali da ste toliko uplašeni da vas može umiriti samo stručno mišljenje. Budu li vaše sumnje neutemeljene, ispričajte se i svakako pokušajte objasniti i ispitati kako je vašem djetetu s time, može li to razumjeti, može li oprostiti. Možda se samo našlo u situaciji da voljenoj osobi nije vjerovalo, da je tražilo dokaze, a pokazalo se da sumnja nije opravdana. Ako se pokuša staviti u vaš položaj i gledati vašim očima, možda će vas lakše razumjeti.
Ne pokušavajte biti prijatelj svome djetetu, budite jednostavno roditelj, to je daleko više, a i nezamjenjivo je. Budite oslonac, podrška i sigurnost, prihvaćajte bez ostatka, prijateljski se ponašajte, tj. izražavajte svoju ljubav, zainteresiranost, poštovanje. Ali ne zaboravite da niste ravnopravni. Vi ste moćniji i uvijek autoritet u očima svoga djeteta. Koliko ste sposobniji mirno rješavati životne probleme, toliko ste i veći autoritet. Prijateljstvo znači ravnopravnost, prijatelj nam ne određuje dokle ćemo ostati vani, s njime dijelimo intimna iskustva koja teško da bismo podijelili s roditeljem, a isto je malo vjerojatno da bi roditelj dijelio s djetetom ono što može s intimnim prijateljem. Zato vi niste i ne možete biti prijatelji, vi ste u mnogo važnijem i moćnijem odnosu od prijateljstva. Ne zaboravite to i neka vam bude dovoljno biti mama ili tata.
Budite u kontaktu, slušajte, gledajte, razgovarajte s uvažavanjem. Ako i ne uspijete spriječiti eksperimentiranje s drogom, barem ćete dovoljno rano primijetiti da nešto nije u redu da relativno lako i s punim uspjehom riješite problem. Nemojte se ustručavati zatražiti stručnu pomoć.
Marija Paradis-Šprajc (Školske novine br.9 od 07.03.2000.)