"Čiste droge u nas nema, pa se od nje i ne umire, a džankiji najčešće odlaze od kombinacije droge i alkohola, ili od 'srebrnog šuta' kojim žele pojačati užitak" - tvrde naši sugovornici.
Živeći u polusvijetu s one strane zakona narkomani se rijetko ispovijedaju, a kada se na to i odluče, onda su to "recitacije" u sudnici napisane s odvjetnikom. No, usprkos toj zatvorenosti naši sugovornici sa zagrebačke narkomanske scene odlučili su se na otvoren razgovor potaknuti netočnim i ishitrenim napisima o nedavnim crnim danima između 26. i 30. rujna, kada je skončalo pet narkomana iz Zagreba, Hvara i Splita. Odmah se nametnulo pitanje nije li možda uzrok peterostruke smrti prečisti heroin, što se iznenada pojavio u nas, ili njegova suprotnost, posve nečisti heroin. Naša dva sugovornika, dugogodišnji džankiji, obje verzije smatraju pričom za malu djecu!
- Početak mog narkomanskog staža bio je prava klasika - priča N. T. iz Zagreba, jedan od rijetkih preživjelih i još k tome aktivnih iz prve ozbiljne narkomanske generacije s kraja 70-ih. - Kvart, škvadra, prvi dimovi marihuane i hašiša iz znatiželje ubrzo su većinu preveli na iglu, a fiksali smo se sirovim opijumom iz Makedonije, koji je, onako neprerađen, bio strašan udarac na organizam. "Fleš" je bio tako strašan da su ljudima doslovce pucali zubi. A tek kada te uhvati heroin, kojega je isprva bilo malo, onda počinje igra s nesigurnim i teškim tijekom a sigurnim krajem. Za novac, a bilo je potrebno od 200 do 300 maraka na dan, kralo se, otimalo, preprodavalo. Prije ili poslije osvijestiš se u fazi iz koje je povratak pretežak, na pameti ti je želja za zlatnim šutom, onim zadnjim, svjesno prevelikim. No, ni to nije lako. Jer, čiste i dobre droge u Zagrebu, Splitu, Zadru ili Vinkovcima nema, pa je takvo predoziranje, kako to pišu novine, najrjeđa mogućnost.
No, kada u kraće vrijeme skonča nekoliko starijih narkomana, krenu naklapanja neznalica, koji riječ heroin izgovaraju sa strahom i šaptom, ili mladih narkomana, pomodara, početnika, vikendaša, koji igraju, kako se u narkomanskom žargonu kaže, "na aktera", odnosno više pričaju no što rade.
Na tisuće kuna za grame heroina
- Većina nas koji smo prošli put od jointa do igle znamo kako se od droge umire - nastavlja N. T. - Koliko smo samo Jaga, Pileta, Bojana, Alana, Krisova, Lija, Gabela, Lenaca, Dudeka ispratili na vječnu "bambulu". Njih spominjem jer su dugo trajali na sceni, a znao ih je sav narkomanski Zagreb, pa i drugi. Nitko nije umro mlad, iako i takvih ima mnogo, niti od prečiste "bijele kuge". Istina je, nažalost, daleko od te, najčešće željene a rijetko doživljene, narkomanske romantike, koja se možda događa drugdje.
- Prejakim šutom može se prevariti početnik, a ni tada najčešće nije riječ o pretjerano čistoj drogi - tvrdi Tony, još jedan ogrezao u heroinu, koji je svjestan opasnosti heroina, ali slab i neodlučan u odvikavanju. - Kada se sjetim prvog šuta i onog blaženstva koje me preplavilo, dao bih sve da se mogu vratiti u srednju školu. Škvadra je bila iz boljih obitelji, skupljali smo se na "Zdencu", a heroin nam je ubzo postao sve. Kupovali smo ga zajedno, fiksali se zajedno, odreda preboljeli ili prehodali žuticu, "skidali" se na suho bez heptanona, bez uspjeha se liječili u Vinogradskoj ili Rebru i po pet puta. Sve to ide u staž. No, želja za šutom prvo ubije onu etičnost i moralnost, varaš najbliže, prijatelje, znance, roditelje. Jedino je heroin svet, on je zakon! Pogotovu kad ubrzo shvatiš koliko ti bijelog praha treba. Jer, heroin na cesti Zagreba, Splita ili Vinkovaca, baš kao i Berlina, Amsterdama, Barcelone ili Zuericha, rijetko je iz komercijalnih i praktičnih razloga lakšeg dilanja čistiji od pet posto, a sve iznad 15-ak posto laboratorijske su kategorije! A kada si na igli dulje od 10 godina, uništiš i žile, nemaš se gdje ubosti, pola prospeš ili ti se zgruša krv i heron propadne. Tek tada počneš trošiti grame i grame, a ja sam dogurao do četiri, pet na dan. To su tisuće kuna, pa moraš "šanirati", obijati ljekarnice. Jasno, na zdravlje se prestane misliti s prvim šutom.
Sadržaj šprice u podvezanu ruku
U nedostatku heroina narkomani su sposobni na sve. "Betoniranje" osrednjih šuteva različitim tabletama najčešće je, a alkohol je svakidašnjica.
- Od početka devedesetih sveprisutni su državni narkomani, koji su heroin zamijenili propisanom metadonskom terapijom, no češće je usporedno drogiranje heroinom i heptanonom. Stoga, razloge za smrti 99 posto narkomana, posebno onih starijih, treba tražiti u kombinacijama tableta, alkohola, heroina, a narkomani se dosjete nevjerojatnim stvarima ne bi li pojačali djelovanje droge - nastavlja N. T.
- U posljednje vrijeme mnogi za pojačavanje djelovanja primjenjuju tehniku "srebrnog šuta", koja graniči sa suicidom. Naime, da bi se droga unijela intravenozno potrebno je podvezati nadlakticu, a kada krv uđe u špricu, remen se otpušta. No, mnogi stari narkomani s istrošenim žilama ili bez vidljivih žila to ne čine, kako zbog straha da im igla ne iziđe iz žile i fiks ne ode u "out", tako i zbog sulude želje za pojačanjem užitka, pa sadržaj šprice istiskaju u još podvezanu ruku. Tek tada otpuste remen ili kravatu, a droga se sjuri u organizam bez ikakve zadrške, što taj šut doista učini jačim, ali možda i posljednjim! Ma, ne može to podnijeti ni mladi sportaš, a nekmoli narkomanska olupina. No, želja za drogiranjem potiskuje razum, a načina za pojačavanje, iako su svi opasni, mnogo je. Mnogi ubrizgavaju i tablete heptanona. Neki se potrude i uz primitivan ali dugotrajan postupak naprave otopinu dovoljno čistu za fiksanje, no mnogi žure, pa tablete samo razmrve, otope u vodi i fiksaju s "krečem" i svim drugim prljavštinama. Zbog toga ih je dosta umrlo, a ja znam barem trojicu kojima je "kreč" došao glave. Mnogobrojna predoziranja, a neki su se džankiji predozirali desetak i petnaestak puta, vezana su u mlađih uz prejak šut, a u starijih s alkoholom. Naime, alkohol i droga u kombinaciji siguran su put u predoziranja, a odatle do smrti i nema jasne granice. Tako je ovisnik o heroinu, jer oni na kokainu ne umiru samo tako, u stalnoj opasnosti i bez priča o suviše čistoj drogi. Jednostavno ga heroin i cesta potroše, samo je pitanje kada će kraj - tužno je zaključio Tony.
Mladen Ljubljanović
COBRA SE IZVUKAO I USTRAJAO
Za šut sam bio spreman učiniti sve. Ništa gore od ostarjela narkomana
- spremno kaže Branko Manojlović Cobra, jedan od rijetkih, nekada do daske ogrezlih narkomana, koji
se izvukao i koji danas, u četrdesetima spada i u onu kategoriju od dva posto narkomana koji se
spase. - Onako kako sam živio, od danas do sutra, uvijek u potrazi za novcem i šutom, uvijek u
strahu od policije i vjerovnika, dozlogrdilo mi je i poslije duljeg odvikavanja najgore je bilo
raščistiti sve u glavi. Jer, odluka o apstiniranju je u psihi, a i najgora fizička kriza može se
progurati uz pomoć heptanonskog programa. No, potraga za životnim ispunjenjem, nemogućnost
zaposlenja... ovisnike guraju u recidiv i zato je tako malo izliječenih.
- Nasreću, s narkomanom mogu danas sjesti i pričati a ne poželjeti šut - domeće Cobra. -
Ipak, iako je Trnsko puno džankija, najčešće se s njima srećem u crnim kronikama. Zadovoljan sam,
jer kad danas uz višegodišnju stanku pomislim kakav sam život živio, koliko sam moralno i fizički
propao, koliko mi kategorije prijateljstvo i roditeljstvo ništa nisu značile, naježim se! Bio sam
spreman za šut učiniti baš sve osim seksualnog iskorištavanja, koje u Zagrebu ipak nikada nije
zaživjelo. Danas žalim one koji ili nisu uspjeli, ili tek počinju, no slika ostarjela narkomana,
ona koja mi je često pred očima, svaku želju za ponovnim "šlagiranjem" potiskuje u zaborav!
Našem su najstarijem aktivnu narkomanu 42 godine
Za narkomane statistike su neumoljive. Životni im vijek nije ni 36, a najstarijem aktivnom u Hrvatskoj samo su 42 godine. Ipak, prave podatke o populaciji, navikama, prvim i posljednjim šutevima potražili smo u Ljiljane Bamburač, voditeljice Centra za prevenciju ovisnosti Zagreb pri bolnici Vrapče.
- Dolaze nam i mladi i stari, a godišnje je u Hrvatskoj oko 980 novih konzumenata. Na liječenjima, u samo nekoliko ustanova, u 1998. je bilo 2640 narkomana. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj oko 11.000 narkomana iako službena statistika govori o manjem broju. I svi su u opasnosti da i ne dožive dulji narkomanski staž. Naime, i mlade narkomane, koji ne dožive dulji narkomanski staž, ne prevari čista droga već veličina šuta. Neke se uspije i spasiti, ali čekanje Hitne gdjekad je kobno, pa se predozirani narkomani izvlače i međusobno, ubrizgavanjem otopine kuhinjske soli. Međutim, poražavajuće je to što igla privlači toliko mladih, na toliko mjesta u Hrvatskoj da je situacija alarmantna i zato profesionalci imaju nezahvalnu zadaću.
Večernji list od 17.10.1999.