Vlada predsjednika Clintona nedavno je najavila novu fazu u takozvanom "ratu protiv droga". Na nju ce se potrositi 16 milijardi dolara. Dio tog novca ce se potrositi i na medijsku kampanju koja ce mladima pokusati predociti stetnost droga. No, sto se rat protiv droga zesce vodi - on sve manje uspjeva postici svoj cilj! - tvrde mnogi kriticari. Americki strucnjaci za narkotike sve se cesce pitaju: je li u ratu protiv droga uopce moguce odnijeti pobjedu? BivĪsi Īsef policije u San Joseu i Kansas Cityu, a danas znanstveni suradnik kalifornijskog Instituta Hoover, John Mcnamara smatra da nije:" Za to postoji vrlo jednostavan razlog. Kolicina heroina ili kokaina koja u Meksiku, Boliviji, Peruu ili Kolumbiji vrijedi petsto dolara na ulicama americkih gradova proda se za stotinu tisuca dolara. Kada se radi o takvom dobrom biznisu, tu ne pomazu niti sve policije i vojske svijeta". Gospodin McNamara navodi jos jedan zanimljiv podatak: americka vlada za borbu protiv stranih krijumcara droge - koji godisnje ostvaru ju profit od 500 milijardi dolara - godisnje potrosi tek 15 milijuna dolara. U ratu protiv droga sve cesce sudjeluje i americka vojska: brodovi ratne mornarice na otvorenom moru presrecu i pretrazuju sumnjiva plovila, dok americki vojni strucnjaci za borbu protiv krijumcarenja narkotika sve cesce odrzavaju seminare u inozemstvu...
Bez obzira na povremene vladine uspjehe, strucnjaci se slazu da krijumcari vrlo brzo nadoknadjuju izgubljeno tako da nove posiljke droge ponovno preplavljaju americke ulice. Zbog toga, Joseph McNamara predlaze da se droge legaliziraju, a da se prvo pocne s dekriminalizacijom marihuane. Ova bi mjera, smatra gospodin McNamara, krijumcare droge jednostavno obezglavila...No, Douglas Payne, strucnjak za narkotike, s tim se prijedlogom ne slaze:" Legalizacijom droga otpisali bi milijune siromasnih stanovnika nasih gradova, koji su najvece zrtve narkomanije. Osim toga, legalizacija bi znacila da se mora stvoriti i novi regulacijski mehanizam, koji bi vjerojatno bio jos slozeniji od sadasnjih zakona. Tko ce taj regulacijski mehanizam provesti u djelo? Koliko ce sve to kostati, i kakve ce biti posljedice?" Na ovakve izjave, Joseph McNamara odgovara: Crnci su ne samo najvece zrtve narkomanije i trgovine drogama, vec su oni i najvece zrtve u ratu protiv droga. Kada se sudi za posjedovanje droga ili njihovu neza konitu prodaju, najcesce u zatvoru zavrse crnci, dok bijelci - koji, kako pokazuju statistike, pocine vecinu tih kaznenih djela - cesto bivaju kaznjavani - alternativnim kaznama. Osim toga, problemi gradskih sredista, u kojima vecinom zive pripadnici manjina, dostizu katastrofalne razmjere upravo zbog rasirenosti droga i nasilja koje je s njima povezano ... Joseph McNamara, bivsi sef policije u nekoliko gradova, smatra da bi se novac koji se danas trosi na policijske i vojne akcije u okviru rata protiv droga bolje iskoristio kada bi se potrosio na obrazovanje. Douglas Payne kaze da je problem u tome sto se "politicari - i Republikanci i Demokrati - upravo natjecu u tome tko ce biti ostriji i beskompromisniji u borbi protiv droga". U takvoj se atmosferi naglasak stavlja na financiranje policije i gradnje novih zatvora, dok za obrazovanje ili rehabilitaciju ovisnika nikad nema dovoljno sredstava... Sto se droga tice, najnovija diskusija u Sjedinjenim Drzavama temelji se na uporabi marihuane u medicinske sv rhe. Gradjani Kalifornije i Arizone su, putem referenduma, odlucili legalizirati uporabu marihuane u medicinske svrhe, medjutim, savezna se vlada ostro protivi ovoj mjeri. Komentar ovog problema ovaj puta dolazi od Petera Reutera, profesora kriminologija na sveucilistu Maryland." Ako marihuanu zelite koristiti kao lijek, treba najprije znanstveno utvrditi je li ona uopce ljekovita. Pristase koristenja marihuane u medicinske svrhe na to pitanje jos uvijek nisu precizno odgovorili. Ako je marihuana za neke ljude ljekovita, a postoje naznake da jest, onda to treba znanstveno i utvrditi. Osim toga, cini se da se novim kalifornijskim zakonom uporaba marihuane dopusta i u neke druge, a ne samo u medicinske svrhe."
Joseph McNamara, vec spomenuti znanstveni suradnik Instituta Hoover, smatra da bi vladin cilj trebao biti smanjenje potraznje za drogama. Dekriminalizacija bi tu, kaze gospodin McNamara, mogla odigrati znatnu ulogu:"Da nema ogromnih profita, ne bi postojala niti upravo agresivna marketinska kampanja koja na neposredan nacin promovira uzivanje droge. Prema tome, mozda bi neki alternativni pristup cijelom problemu smanjio potraznju. Primjera za to ima dovoljno. Danas Amerikanci, recimo, puse manje nego ikad prije. Takodjer jedu manje masnu hranu, a niti ne piju toliko veliku kolicinu alkohola kao u proslosti. Sve je to postignuto bez policije, sudova i zatvora. Ne znam zbog cega se slican rezultat ne bi mogao postici i na polju narkotika." Po rijecima gospodina McNamare, cak je 80 milijuna Amerikanaca imalo iskustva s drogama. Broj ovisnika on procjenjuje na 120 tisuca. Mnogi od povremenih uzivalaca droge, obrazovanjem a i odrastanjem opcenito, u kasnijim godinama napuste drogu. Joseph McNamara podsjeca da su zakoni protiv uzivanja i prodaje droge u Sjedinjenim Drzavama uvedeni tek 1914. godine. Ovisnici su naravno postojali i prije toga, ali se tada nije vodio "rat protiv droga", kaze Joseph McNamara i dodaje: "Tijekom 19. stoljeca Britanija je vladala svjetskim morima i pusenje opijuma bilo je vrlo rasireno. U tom trenutku vlasti taj problem nije odvec uzbudjivao"...
Peter Reuter, profesor kriminologije na sveucilistu Maryland, smatra da se droge ne mogu u potpunosti iskorjeniti, ali ih se moze kontrolirati." U ovom se trenutku nasa politika svodi na promicanju apstinencije. To je nedovoljno. Uspjeh bi bio i smanjenje kolicine droge koju uzivaju okorjeli narkomani. Ako ih zelimo prisiliti da posve napuste drogu, morat cemo se orjentirati na kaznjavanje. Zato, u borbi protiv droga treba pokusati ostvariti nekoliko razlicitih ciljeva, a ne samo jedan - stopostotnu apstinenciju." Statistike pokazuju da se tri cetvrtine americkih kronicnih narkomana nalaze u zatvoru. Nedavno je predlozeno da im se skrati kazna, ukoliko se prestanu drogirati, a ako se to ne dogodi - kazna ce im se produziti. Ovakvu "prisilnu apstinenciju" ne bi bilo lako provesti, no mozda bi ona bila ucinkovitija od dosadasnjeg beskompromisnog "rata proitv droga", koji nije dao velike rezultate. Osim toga, ta bi mjera bila jeftinija - i financijski a i kad se u obzir uzmu ljudski gubitci i steta koja pogadja drustvo uopce.