Uživanje alkoholnih pića do veće ili manje opijenosti u priličnoj je mjeri povezano sa spolnim životom čovjeka u najširem smislu, tj. i s njegovim ljubavnim i bračnim životom. Na pijankama se redovito pojavljuje izvjesna spolna razuzdanost - počevši od ''masnih'' šala i dosjetki do raznih spolnih radnji. Kad žele iskoristiti svoju spolnost do krajnjih mogućnosti, ljudi se obično opijanjem pripremaju za seksualno orgijanje, za natprosječna, izvanredna spolna dostignuća. To čine u nadi da će im alkohol omogućiti da u spolnoj djelatnosti ''dadu sve od sebe''. Muškarci očekuju da će im alkohol povećati spolnu moć, osposobiti ih da ostvare sva svoja maštanja o ''vrhunskoj muškosti.

Međutim, alkohol nema svojstva koja mu ljudi koji put pripisuju. To nije afrodizijak, nije sredstvo za podizanje muške spolne sposobnosti. Alkohol sam po sebi ne potiče ukrućivanje muškarčevog spolovila, ne čini erekciju čvršćom i ustrajnijom, ne osposobljava muškarca da obavlja snošaj onako kako to on hoće. Zato se čovjek ne smije nadati da će pod utjecajem alkohola njegova spolna moć biti veća nego inače. Istina je, doduše, da su i muškarac i žena u pripitom stanju spolno slobodniji i poduzetniji nego onda kad su trijezni. Ali to ne znači da su i uspješniji, ako uspjeh nečije spolne djelatnosti mjerimo stupnjem sreće, zadovoljstva i čulnog uživanja.

Veća spolna djelatnost pod utjecajem alkohola zapravo je prividna. Isto vrijedi i za ostale djelatnosti ljudi u pripitom stanju. Znamo da takav čovjek više priča nego inače, ali ono što govori nije ni sadržajnije ni pametnije od njegovih riječi u trijeznom stanju. Pijan čovjek rado pjeva, ali ne pjeva ljepše i skladnije nego onda kad nije pod utjecajem alkohola. Kad su pripiti, ljudi čine više pokreta nego inače, živahniji su i poduzetniji, ali su im kretnje općenito manje svrsishodne, a radnje manje uspješne nego kad su trijezni.

Ukratko: pripitom se čovjeku samo čini da je pod utjecajem alkohola uspješniji nego inače, a u stvari on to nije. Odavna je dokazano da je radni učinak ljudi manji i loš kad su pripiti. To, dakako, vrijedi i za spolni učinak. Kad se čovjek rastrijezni, pa nepristrano ocijeni što mu je donijela spolna djelatnost u opitom stanju, redovito izvlači zaključak da mu se nije isplatila - razočaranje njome često prevagne nad užitkom koji je čovjek doživio. Valja naime uzeti u obzir da mozak koji je ošamućen alkoholom ne može prihvatiti ni obraditi sve one mnogobrojne čulne i osjećajne doživljaje koje nam pruža spolni život. Zato je uživanje u njima površnije i siromašnije. S druge strane, kad je pod utjecajem alkohola, čovjek je manje obazriv u izboru partnera, spolnih radnji i mjesta za spolnu djelatnost. To mu nerijetko donosi kojekakve neugode, doživljaje odbojnosti i druge negativne emocije. S tim je u vezi i činjenica da ljudi u pripitom stanju mnogo češće ''zarade'' neku spolnu bolest nego onda kad ne dopuštaju da na njihov spolni život utječe alkohol.

Zašto ipak dopuštaju da se to događa? Odgovor na to pitanje moramo potražiti u tome kako alkohol djeluje na naš mozak. On oslabljuje mnoge njegove funkcije. Svi znamo da se teže usredotočimo na neki rad kad popijemo više alkohola; pažnja nam postaje kolebljiva, a pamćenje lošije. Poznato je da nam kretnje pod utjecajem alkohola postaju manje točne, a refleksne reakcije sporije. Kad je čovjek pripit, teže upravlja svojim ponašanjem, lakše podlegne utjecaju trenutačnog raspoloženja. Opijenost alkoholom u većoj ili manjoj mjeri mijenja i osjećajnost. Nestaje osjećaja nesigurnosti, ali i samokritičnosti. Čovjek postaje odvažniji, samosvjesniji, ali i manje oprezan i manje odgovoran. Alkohol u nama oslobađa nas bojazni, ali nerijetko oslabljuje i estetske osjećaje.

Sve se to odražava i u spolnom ponašanju pripite osobe. Čovjek se pritom želi ponašati ''slobodnije'' nego što se inače ponaša. Ali neke spolne radnje koje ga privlače ujedno su u njegovoj svijesti opterećene strahom, stidom ili osjećajem da čini nešto nedopušteno. Alkohol mu može pomoći da se makar privremeno oslobodi tih osjećaja i prepusti spolnim činima od kojih očekuje poseban užitak; poseban zato što se radi o spolnoj djelatnosti koju okolina određene osobe ne prihvaća, osuđuje je kao nemoralnu ili nastranu. Razumljivo je, dakle, da ljudi posežu za alkoholom kad, primjerice, požele tzv. zamjenu partnera, tj. kad pristanu da njihov stalni partner stupi u spolni odnos s nekom drugom osobom, a sami se spolno povežu sa stalnim partnerom te osobe. Ili, pak, kad pristupe tzv. grupnom seksu, pri čemu imaju spolni odnos istodobno s dva ili više partnera, i jednog i drugog spola, odnosno izvode spolne radnje pred više osoba. Mnogi muškarci traže podršku u alkoholu da bi se odvažili za snošaj s prostituiranom ženom ili prostituiranim muškarcem. Alkohol je podjednako čest svodnik i za homoseksualne i za heteroseksualne veze. Katkad je alkohol odgovoran za to da netko sebi dopusti spolni odnos s najbližim srodnikom, s vlastitim djetetom, roditeljem, sestrom ili bratom. I nasilno, sadističko spolno ponašanje, ili takvo koje čovjeka ponizuje i fizički zlostavlja, dakle mazohističko ponašanje, često može netko prihvatiti samo u pripitom stanju.

Neki neoženjeni muškarac od 27 godina ispričao je: ''U susjedni stan uselio je jedan bračni par tridesetih godina, bez djece. Odmah smo se sprijateljili kad su me poslije useljenja pozvali na kavu. Posjećivali smo se gotovo svakodnevno, pa su mi predložili da zajedno dočekamo Novu godinu. Prihvatio sam to sa zadovoljstvom. Te noći sjedili smo i pili, pa kad smo već bili dosta pripiti susjedi su predložili da gledamo porno-filmove. Scene su se počele redati jedna za drugom, i ja sam se prilično uzbudio. Njih dvoje odjednom su me počeli milovati i raskopčavati mi košulju i hlače. Bio sam pri piću i nisam se opirao, pa smo za nekoliko sekundi svi bili nagi i ležali na velikom sagu. Tražili su da legnem na leda i onda su me počeli ljubiti od glave do nožnog palca. Kad su vidjeli da sam se vidno uzbudio, susjeda je sjela na moj penis koji je čitavom dužinom prodro u nju, dok je oralno zadovoljavala svog muža. Uskoro smo svi doživjeli vrhunac...''

Mladić u dobi od 19 godina iznosi svoj prvi homoseksualni doživljaj:

''Bio je topao dan pa sam s dvojicom drugova otišao u kavanu da nešto popijemo. Pošto su svi stolovi bili zauzeti, sjeli smo kod jednog čovjeka kojega je jedan od mojih drugova poznavao. Poslije nekoliko čaša piva svi smo bili dobre volje. Nakon izvjesnog vremena osjetio sam kako mi je netko ispod stola nagazio na nogu. Podigavši pogled spazio sam kako mi onaj čovjek daje znak da pođem za njim. Mislio sam da ima nešto važno da mi kaže. Kad smo došli u klozet, zaključao je vrata, skinuo hlače i moju ruku stavio na svoj penis. To me je toliko uzbudilo da sam se čitavim tijelom počeo tresti. On je to primijetio i rekao mi da se ništa ne bojim. Onda je meni skinuo hlače. Sjeo je na šolju, a mene povukao na svoj penis. Malo me je boljelo, ali je strast bila jača - tako da sam ga uspio čitavom dužinom staviti u sebe...''

Evo još izvatka iz pisma nekog 17-godišnjeg mladića:

''Otac i majka nedavno su otišli na rad u inozemstvo. Ostao sam sa svojom starijom sestrom. Kad su nam otišli roditelji, u našu kuću uselila se tetka, udovica sa dvije kćeri. Neki dan proslavljali smo moj rođendan. Svi smo popili dosta alkohola. Odjednom je tetka skočila i počela ljubiti kćerku koja je spremno prihvatila igru. Onda su se skinule sve četiri i počele se milovati, tako da sam odmah doživio erekciju. Zatim sam imao odnos s tetkom, dok su me djevojke ljubile i masturbirale jedna drugu. Ni sam ne znam kako se na meni našla moja rođena sestra. Kad sam se otrijeznio, rekla mi je da sam je deflorirao...''

Neki se muškarci plaše prisnog odnosa sa ženom, makar ga u isto vrijeme i snažno žele. Razapeti između suprotnih osjećaja vladaju se prema ženama neodlučno, kolebljivo, hirovito. Takvo ponašanje u ljubavnim vezama susrećemo u općenito nesigurnih muškaraca, u onih koji se boje ljubavi prema ženi, te u muškaraca koji su osjećajno podložni svojim ljubomornim majkama. Da bi nekako riješili svoju nedoumicu u odnosu na žene, često traže pomoć u alkoholu. U opitom stanju ublažava se proturječnost njihova stava prema ženi. Pred njom se osjećaju sigurniji, pa se odvaže na spolni odnos s njom. No, alkohol je vrlo nepouzdan saveznik. Posezanje za njim kao sredstvom da se postigne spolni uspjeh isto je što i igra s vatrom. Alkohol je mač s dvije oštrice. Zacijelo zamaglivši strah od žene muškarcu može pomoći da s njom ipak izvede snošaj. Ali to se ne mora dogoditi - jer alkohol ne uklanja strah, iako ga potiskuje iz svijesti. Ujedno može smanjiti muškarčevu spolnu uzbudljivost, otežati mu sposobnost za snošaj. Zato se mnogim muškarcima dogodi, kad se pouzdaju u tobože poticajno djelovanje alkohola, da ih ipak izda njihova spolna moć.

''Odviše sam stidljiv pred djevojkama'', priznao mi je mladić od 21 godine. ''Ne znam kako da im priđem. Mnoge mi se sviđaju, maštam o njima i onda se sam zadovoljavam. Prije mjesec dana pokušao sam imati odnos s nekom djevojkom koju sam upoznao na plesu. Odlučio sam se na to tek kad sam se napio. Ona je pristala i odvela me u svoju sobu. Ali nisam uspio. Spolni organ nije mi se digao. Otada me uhvati nervoza čim se počnem milovati s djevojkom. Uplašim se da opet neću uspjeti i spolni organ mi se odmah spusti. Djevojka me tješi, kaže da će biti bolje, ali ja sam zbog toga veoma nesretan. Osjećam sve veću potrebu da se napijem...''

Na sreću, ovaj je mladić potražio pomoć prije nego što su ga nesigurnost pred ženama i teškoće u spolnom odnosu povukle u alkoholizam, a zavisnost o alkoholu u još veću nesigurnost i još upornije spolne smetnje. Uz podršku psihoterapeuta i puno razumijevanje njegove djevojke mladić je stekao više samopouzdanja. Tada su se njegove spolne funkcije oslobodile zakočenosti u dodiru s djevojkom, pa mu više nije trebao alkohol, jer nije imao potrebe da bježi od samo spoznaje.

Neki se muškarci silno uplaše kad u pripitom stanju ne mogu obaviti snošaj. Tako najčešće reagiraju osjećajno kolebljive osobe koje pri svakom kom neuspjehu odmah izgube samo povjerenje i upadnu u malodušnost. Kad muškarac povjeruje da je postao spolno nemoćan, vrlo je vjerojatno da će to doista biti pri idućem pokušaju snošaja. To ga podržava u njegovu uvjerenju da je počeo gubiti spolnu moć. Ako i njegova partnerica reagira na njegove spolne smetnje sumnjama, prigovorima i prijekorima, muškarac je na najboljem putu da mu strah potpuno zakoči spolne funkcije. Ukoliko je sklon da u razdobljima malodušnosti potraži utjehu u alkoholu, vjerojatno će to i sada učiniti. Alkohol mu, dakako, neće pomoći da uspostavi potenciju; naprotiv, postoji opasnost da će se sve više povlačiti.

Ako čovjek u takvom slučaju na vrijeme ne prekine začarani krug alkoholizma i spolne nemoći u kojem se počeo vrtjeti, to će ga poput riječnog vira sa sve većom snagom vući u dubinu. Ljudi koji posežu za alkoholom kad izgube povjerenje u svoju muškost sve učestalije doživljavaju spolne neuspjehe, zbog čega sve više teže za opijanjem. A sve upornije trovanje alkoholom na dva im načina onemogućuje uspješne spolne odnose - time što im oslabljuje spolne funkcije i time što ih partnerica spolno odbija zbog pijanstva. Masters i Johnsonova su ustvrdili da je 16 % muškaraca koji su u njih potražili pomoć zbog spolne nemoći počelo gubiti sposobnost za snošaj nakon što su se prepustili začaranom krugu alkoholizma i impotencije. Liječenje takvih ljudi istovremeno mora krenuti u dva smjera - u oslobađanje bolesnika od zavisnosti o alkoholu i u uspostavljanje uspješne ljubavne veze koja će bolesniku vratiti samopouzdanje. U vrzino kolo ovisnosti o alkoholu i poremećaja spolnih funkcija uglavnom upadaju muškarci koji ne znaju izgraditi uspješne ljubavne veze, odnosno bračne zajednice. Kad su njima nezadovoljni, kad u njima ne nalaze puno ostvarenje svoje muškosti, kad se sukobljavaju s partnericom i otuđuju od nje, ne smognu dovoljno čvrstine i odvažnosti da u njihove odnose unesu temeljite promjene, i učine odlučan zaokret. Radije skreću na stazu manjeg otpora, zaobilaze stvarne uzroke svojih ljubavnih nevolja. Ništa ne čine da bi ih uklonili ili barem ublažili. Umjesto toga bježe u zamagljenost što im omogućava uživanje alkohola. Muškarac u dobi od 42 godine, devet godina živi u braku. Od početka trpi od preuranjene ejakulacije. To pojačava i nezadovoljstvo njegove žene koja se neprestano ljuti zbog njegove podložnosti ljubomornoj majci. Pokazalo se da je spolna smetnja tog muškarca posljedica njegove povezanosti s majkom. Od preuranjene ejakulacije trpi, naime, samo u spolnom odnosu sa suprugom - koju njegova majka ne voli i svaki mu čas spočitava njezine postupke. U vanbračnim spolnim odnosima, u koje se povremeno upušta, nema nikakvih teškoća. Njegova mu majka ''izlete iz braka'' ne samo da ne brani, nego ih, iz zluradosti prema snahi, čak i podržava.

Jednom je opazio da u snošaju može dulje odgoditi ejakulaciju kad je ''pod gasom''. Počeo je taj ''lijek'' sistematski primjenjivati. Ali uskoro mu je trebalo sve više alkohola da bi produljio snošaj sa suprugom. Ova mu je počela prigovarati što joj redovito pristupa pripit. To ga je još više obeshrabrilo, pa je to bio razlog da se više opija. Erekcija mu je toliko oslabila i prorijedila se da više nikako nije mogao pristupiti snošaju. Više se nije usudio upuštati u vanbračne odnose. To ga je toliko razočaralo da je počeo uživati alkohol u još većim količinama. Uskoro se potpuno propio. Kad sam ga upoznao, već je pet godina bio alkoholičar, a godinu dana spolno nemoćan. Brak mu je bio razoren. Sa ženom se samo još svađao. Ona je ostajala u zajedničkom kućanstvu samo zato jer nije imala kuda s djecom.

Žena srednje dobi došla je potražiti savjet što da radi s mužem koji je u tijeku gotovo dvadeset godina braka zagrezao u teški alkoholizam. Nakon što su se uzeli muž joj je počeo prigovarati da je ''frigidna'. Ona je željela spolne odnose, ali u njima nikada nije doživljavala istinsko zadovoljstvo. Pokazalo se da je uzrok tome bila spolna primitivnost njezina supruga, njegova nesposobnost da joj osim snošaja pruži bilo kakav drugi spolni užitak. Svaka nježnost prema ženi bila mu je strana. Bio je odgojen u duhu patrijarhalnog shvaćanja muškosti prema kojemu muškarcu, tobože, ne dolikuje da pokaže neke osjećaje prema ženi. Ali u isto vrijeme bio je zadojen muškom spolnom taštinom, uvjerenjem da ''pravi'' muškarac mora biti sposoban da spolno zadovolji ženu. Razočaran spolnom ''hladnoćom'' svoje supruge, upravo uvrijeđen zbog nje, nije se pitao koliko joj sam pridonosi i što može učiniti da joj pribavi užitak u spolnom odnosu. Umjesto toga posegnuo je za alkoholom. No time je sebi samo otežao svoj položaj u braku. Žena ga je počela grditi kad joj je pristupao pripit, i u takvoj prilici uskraćivala mu je snošaj. Zaredale su svađe, a u muža su se pojavile i sumnje u njezinu vjernost. To ga je potaklo da još više pije. Kola braka krenula su nizbrdo. Sve žešće svađe prorijedile su spolne odnose među supružnicima i otvorile među njima dubok osjećajni jaz. Muž je sve teže dobivao erekciju. U vanbračne odnose nije se usudio stupiti, jer je bio obeshrabren svojim spolnim neuspjesima u braku. Radije je odlazio u gostionicu i pio. U vrijeme kad me posjetila njegova supruga, nije bilo dana a da nije došao kući pijan. Spolne odnose gotovo uopće više nisu imali - dijelom zbog ženine odbojnosti prema pijanom mužu, dijelom zbog njegove nesposobnosti da se uz nju uzbudi.

U dugogodišnjih alkoholičara spolna je nemoć česta pojava. Američki psihijatar Levine, izvještavajući o rezultatima ispitivanja spolnog života alkoholičara, kaže da je 70 % njegovih ispitanika, u prosječnoj dobi od 38 godina, izjavilo da sa svojim ženama imaju spolni odnos u prosjeku jedanput u tri mjeseca. Samo 30 % posto tih ljudi imalo je snošaj u prosjeku jednom tjedno. Švedski istraživači Inghe i Olin ispitali su supruge okorjelih alkoholičara i utvrdili da jedna četvrtina tih žena nema sa svojim muževima nikakve spolne odnose, a trećina ih ima odnose rijetko i neredovito.

Kod nas se Bukanović bavio pitanjem spolnog života alkoholičara. Od supruga svojih pacijenata dobio je podatak da 57 % alkoholičara u spolnom odnosu ima veće ili manje smetnje. Uglavnom se radi o nepotpunoj erekciji pa takav muškarac ne može obaviti snošaj ni nakon višekratnih pokušaja.

''Seksualni kontakti su se prema riječima mnogih supruga'', kaže Bukanović, ''pretvarali u veoma ponižavajuće situacije, praćene više satnim optuživanjima za navodno nevjerstvo i fizičkim nasiljem, a u manjem broju slučajeva i posebno ponižavajućim ekstravagantnim zahtjevima u pogledu načina obavljanja seksualnog akta. Pored smetnji potencije, grubost i fizičko nasilje bile su najčešće prepreke seksualnom zbližavanju. Fizičko nasilje je bilo reakcija na smanjene mogućnosti realizacije seksualnog čina, za koje su, po pravilu, bile 'krive' supruge, jer su, zato što u njihovom životu postoji drugi čovjek, seksualno ne- zainteresirane.''

Uzroci poremećaja spolne moći u alkoholičara različiti su i mnogo-brojni. Spolna nemoć alkoholičara nije toliko posljedica izravnog utjecaja alkohola na muškarčeve spolne funkcije koliko je učinak čitavog spleta okolnosti koje se javljaju u životu alkoholnog ovisnika. Budući da su te okolnosti različite, pojavljivanje teškoća u spolnom životu alkoholičara nije u izravnom odnosu s trajanjem nečijeg alkoholizma ni s njegovom težinom, odnosno količinom i vrstom alkoholnih pića koja netko pije.

Poznato je da se mnogi alkoholičari loše hrane, bilo zato što im alkohol pribavlja jedan dio energije koja im je potrebna za život, bilo zato što im ne preostaje dovoljno sredstava da nabave punovrijednu hranu. S druge strane, redovito opijanje oštećuje sluznicu želuca i crijeva, pa često poremeti probavu alkoholičara i oteža resorpciju hrane u tijelo. Zato alkoholičari često trpe od tzv. kvalitativne pothranjenosti, što znači da im nedostaju tvari prije svega vitamini, koje su bitne za pravilno funkcioniranje organizma. Znamo, pak, da nedostatak vitamina iz skupine B u tijelu oštećuje živčane stanice i živčana vlakna. Tako mogu propasti i oni dijelovi živčanog sustava koji upravljaju spolnim funkcijama.

I alkohol i loša hrana izazivaju propadanje jetrenog tkiva. Pritom se u jetri stvara enzim koji razara testosteron. To pridonosi opadanju spolnih želja, što opažamo u mnogih alkoholičara, pa odatle i slabljenju njihovog spolnog podražaja, odnosno sposobnosti da se spolno uzbude. Usporedo s tim fizičkim uzrocima spolne nemoći u alkoholičara djeluju i mnogi psihički faktori koji im oduzimaju mogućnost da se spolno združuju sa ženom. Valja uzeti u obzir činjenicu da mnogi muškarci postaju alkoholičari upravo zato što već imaju teškoće u spolnom saživljavanju sa ženama, jer se ne znaju s njima emocionalno saživjeti. Ti su muškarci osobito osjetljivi na spolne neuspjehe, a uz to su njihove ljubavne veze i bračne zajednice zbog svoje nedovoljne čvrstine i unutarnjih proturječnosti stalan izvor sukoba s partnericom. Sve to ih čini malodušnima, nezadovoljnima, potištenima, ili prema ženi neprijateljski raspoloženima, a to im koči spolne funkcije. Kad muškarac pristupi ženi pijan, ona ga često grdi, ismijava, ponižava, i uz to odbija spolni odnos, ili ga prihvaća preko volje, ne uživajući u njemu. Nesigurnog muškarca to čini još nesigurnijim. Posljedica toga nerijetko je opadanje spolne moći, i onda kad je trijezan. Kako smo vidjeli, mnogi alkoholičari nastoje prikriti svoje spolne smetnje optuživanjem partnerice, ispadima sumnjičavosti, ali to ne podiže njihovu spolnu moć. Naprotiv, takvi sukobi samo produbljuju osjećajnu provaliju među partnerima i time muškarcu onemogućuju da uspostavi svoju spolnu sposobnost.

Zanimljivo je da neki alkoholičari postanu spolno nemoćni kad prestanu uživati alkohol. Oni redovito i prije toga trpe od poremećaja spolnih funkcija, ali one im potpuno zakažu tek kada se oslobode utjecaja alkohola. Za tu pojavu neki stručnjaci optužuju sredstva koje alkoholičari uzimaju da bi se lakše odviknuli od uživanja alkoholnih pića. Međutim, valja uzeti u obzir i psihološku situaciju u kojoj se ponekad nađe alkoholičar nakon što prestane piti. Tada postaje potpuno svjestan svih teškoća koje ima u ljubavnom, odnosno bračnom životu. Ako su te neprilike ranije oštećivale njegovu spolnu moć, može se dogoditi da će sad to činiti u još većoj mjeri, budući da je otpalo zamagljivanje svijesti alkoholom.

Poguban utjecaj alkohola na muškarčeve spolne funkcije polagan je, postupan, podmukao i to opasniji što ponekad nosi krinku afrodizijaka. Zato muškarac ne bi smio dopustiti da alkohol ikada ovlada njime, da mu se uplete u život i postane mu životna potreba. Treba držati na umu da pritom nužno utječe i na spolni život muškarca koji se navikao na njega, a taj utjecaj može biti samo štetan. Alkohol nikome ne daje snagu pa je ne daje ni u spolnosti. A opijanje alkoholom nije izraz ''muškosti'', tj. životne čvrstine, već je, naprotiv, znak slabosti, životnog kukavičluka, uzmicanja pred teškoćama. Kad je netko već zagrezao u alkoholnu ovisnost, potrebno je da se što prije podvrgne liječenju. Ako se provodi pravilno, muškarčeva se narušena spolna moć može opet uspostaviti. Ali liječenje alkoholičara ne smije se ograničiti na odvikavanje bolesnika od uživanja alkohola. Usporedo s tim valja podizati njegovo opće zdravstveno stanje, naročito putem pravilne prehrane. Zato je potrebno da se bolesnik podvrgne i psihoterapiji, koja će ga podržati u realnom rješavanju životnih problema, prije svega u stvaranju uspješne ljubavne veze, odnosno bračne zajednice. U tome je veoma važna suradnja bolesnikove partnerice. Bez njezina sudjelovanja u uspostavljanju zdravih osjećajnih odnosa ne može se očekivati ni poboljšanje spolnih funkcija liječenog alkoholičara.

Sve što smo iznijeli o odnosu alkoholizma i spolnog života vrijedi u biti i za povezanost droge sa spolnom djelatnošću ljudi. I potreba za uzimanjem droga javlja se u životnih brodolomaca. Ti ljudi redovito se ''nasukaju'' i u ljubavnom životu. S druge strane, i droge bez iznimke oštećuju spolne funkcije muškarca čim ih ovaj uzima redovito, odnosno u sve većim količinama. Kao i alkohol, i droge mogu u prvi čas poboljšati spolni učinak pojedinca ako ga oslobode straha koji koči njegovu spolnu moć. No i tu je taj učinak samo prolazan i varljiv. Redovitije uzimanje neke droge primjerice marihuane, barbiturata, heroina, kokaina, amfetam0ina, LSD itd., uskoro čini čovjeka ovisnim o njoj: bez nje više ne može živjeti i potrebno mu je sve više da bi doživio njezin učinak. Tada može očekivati opadanje spolne uzbudljivosti, slabljenje i nestajanje erekcije, izostajanje orgazma. Takav učinak droge na muškarčeve spolne funkcije mnogo je izravniji i brži nego onaj alkoholnih pića. Svi ljudi ne reagiraju jednako na drogu i na alkohol. Zato je i opadanje spolne moći kod ovisnika o nekoj drogi jednom brže i potpunije, drugi puto sporije ili samo djelomično. To ne ovisi samo o vrsti i količini droge koju netko uzima, nego i o načinu na koji je uzima - uštrcavanje droge djeluje, dakako, brže i pogubnije od pušenja ili ušmrkavanja. To nadalje zavisi i o općem zdravstvenom stanju uživaoca droge, o njegovu dosadašnjem spolnom životu, o tome kakav učinak na spolne funkcije očekuje od droge i kakve ima mogućnosti za spolni život i kako njegova partnerica gleda na njegovo uživanje droge, što ona od toga očekuje itd. I tu se dakle isprepliću razni fizički i psihički utjecaji koji daju individualno različitu sliku začaranog kruga ovisnosti pojedinca o drogi i propadanja njegova ljubavnog života.