Komentari

Psihostimulansi i epilepsija

Pitanje: Molim više informacija na temu: epilepsija kao posljedica uzimanja Ecstasy?

---

Odgovor:

Za početak, potencijalna medicinska primjena psihostimulansa (odobrena u nekim zemljama):

ADHD (Attention deficit-hyperactivity disorder, narkolepsija, egzogena pretilost. Ispituje se upotreba i u agresiji, depresija i apatija, no za ta stanja ovi lijekovi nisu odobreni.
U ispitivanju je upotreba kod kognitivnih manifestacija CNS-a kod HIV- infekcije, te također kao dodatna terapija kod boli liječene sa sedativnim analgeticima (smanjivanje nuspojava sedativa).

Kod nas u farmakopeji nema psihostimulansa.

Kontraindikacije su brojne: prethodna preosjetljivost, MAO-inhibitori u terapiji (antidepresivi), trudnoća, uznapredovala arterioskleroza, neke kardiovaskularne bolesti, povišen krvni tlak, hipertireoidizam, glaukom.

Interakcije psihostimulanta i antiepileptika: 

MPH (methylphenideate) inhibira metabolizam antiepileptičnih lijekova kao što su phenobarbital, diphenylhydantion, primidon.

Rizici i komplikacije uzimanja amfetamina:

Amfetamini stvaraju ovisnost. Uzimanje viših doza amfetamina može uzrokovati ubrzani rad srca, gubitak koordinacije i tremor. U korisnika amfetamina može se razviti akutna paranoidna psihoza. to znaci da korisnici mogu čuti,
vidjeti ili osjećati stvari koje ne postoje. Mogu imati iracionalne misli i uvjerenja, paranoidne ideje i agresivnost.

Upotreba amfetamina može voditi do delirija (stanja mentalne konfuzije i dezorganizacije).

Ustezanje

Kada korisnici osjećaju da se droga gubi iz organizma, osjećaju "slom".
Općenito, korisnici će uzimati veće doze droge kroz nekoliko dana nastojeći spriječiti "slom". Mogu doživjeti drhtanje, razdražljivost, depresiju i anksioznost (neodređeni strah) koja traje dva ili vise dana do oporavka. Nakon 24 sata od zadnjeg uzimanja droge, javlja se osjećaj umora, uznemirujućih snova, spava mnogo ili gotovo ne spava. Ima pojačan tek, osjećaj ubrzanja ili usporenja tjelesnih pokreta. Simptomi su obično najizraženiji između dva do četiri dana, a smetnje u obliku depresije i razdražljivosti mogu trajati mjesecima.

Najveći rizik u tom razdoblju jest mogućnost samoubojstva.

Intoksikacija (visoke doze) može dovesti do snižavanja konvulzivnog praga - preepileptičnog stanja. Ako se kombinira sa hipotermijom (povišenom temperaturom), pojačanom aktivnošću, dehidratacijom (gubitkom tekućine)
mogući su osim toksičnih posljedica (oštećenje bubrega, jetre, krvožilnog sustava) i oštećenja mozga. To se može manifestirati konvulzijama (epileptični napadaji).

Dugotrajna deprivacija (izostanak) sna, uz poremećaj metabolizma također može uz pojačane stimuluse (poticaje) kao što su svjetlosni efekti i buka potaknuti konvulzije (epileptične grčeve) u preosjetljivih osoba.

Kod osoba koje boluju od temporalne epilepsije, mogući su izrazito agresivni ispadi. U slučaju grand-mal epilepsije moguće je da se uslijed promjene metabolizma antiepileptika provocira i generalizacija napada, sa (rijetko)
epileptičnim statusom.

Literatura:

Lieberman JA, Tasman A: Psychiatric drugs, Saunders co. Philadelphia, 2000.
Moravek, D: Psihijatrija za medicinske skole. Medicinska naklada, Zagreb, 2000.