Uvodnik 117
Obraćam vam se prvi puta kao predsjednik Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara, zahvaljujući vam ujedno na ukazanoj časti i povjerenju, ali i obvezi stručnog i nadasve savjesnog upravljanja aktivnostima našeg Saveza.
Dozvolite da vam u najkraćim crtama predstavim svoj dosadašnji rad. Zadnjih devet godina, već kao specijalizant psihijatrije, a potom i kao psihijatar, bavim se ovisnošću o alkoholu. Radim kao terapeut u Dnevnoj bolnici Odjela alkoholizma Klinike za psihijatriju KB "Sestre milosrdnice" u Zagrebu. Završio sam poslijediplomski studij iz forenzičke (sudske) psihijatrije, te magistrirao i doktorirao s temama vezanim uz alkoholizam i agresivnost.
Uz kolege Roberta Torrea, Antu Oreškovića i kolegicu Anu Matošić, spadam u ?mlađu? gardu hrvatskih alkohologa, premda sam mišljenja da iskustva u radu imamo već i više nego dovoljno. Stoga bez lažne skromnosti mogu reći da izbor za predsjednika Saveza doživljavam kao rezultat svog dosadašnjeg ?rudarskog? rada u Klinici, te potrebe uvođenja novih ljudi u rad i vođenje Saveza.
Kao što mnogi od vas, liječenih u našoj Klinici, već znate, temeljno načelo moga djelovanja je povratak i učvršćivanje osjećaja samopoštivanja i odgovornosti kod ovisnika o alkoholu. Na području rada s alkoholičarom nema mjesta ispraznom moraliziranju i potenciranju osjećaja krivnje, već temeljni pristup mora sadržavati uvažavanje ovisnika kao osobe, stvaranje uvida u problem i motiviranje za apstinenciju i promjenu stila ponašanja.
Apstinencija, premda se nameće kao prvi cilj liječenja, sama sebi nije svrhom, već je tek osnovni preduvjet da pojedinac pokuša promijeniti sebe, utjecati na svoju okolinu i uspješnije se nositi sa svakodnevnim životnim nedaćama i problemima. Upravo ovdje dolazimo do uloge kluba liječenih alkoholičara, ne samo kao podrške za održavanje apstinencije, nego kao psihoterapijske grupe koja služi za psihološko napredovanje člana i obitelji, te uspješno suočavanje sa svakodnevnim životnim stresom. Upravo zbog proširene uloge kluba, koju nameću društvene promjene i okolnosti u kojima djelujemo, jedna od najvažnijih zadaća u idućem razdoblju je kontinuirano stručno usavršavanje, prvenstveno stručnih djelatnika, ali i dostručnih i ostalih članova kluba.
Trudit ću se, u suradnji s vrijednim suradnicima, osigurati svim zajednicama klubova, te klubovima pojedinačno, mogućnost kvalitetnog usavršavanja na području alkohologije, kao i stručni nadzor (superviziju) rada u klubu (ne kao kontrolu, već prvenstveno kao servis i podršku).
Pozivam sve vas da mi se sa svojim prijedlozima i kritikama obratite poštom ili telefonom (01 37 87 217), ili na e-mail adresu: zoran.zoricic1@zg.htnet.hr, kako bismo mogli uspješnije surađivati na dobrobit sviju nas i unaprijediti funkcioniranje našeg Saveza.
Još jednom vas srdačno pozdravljam, zahvaljujući na ukazanom povjerenju.
Dozvolite da vam u najkraćim crtama predstavim svoj dosadašnji rad. Zadnjih devet godina, već kao specijalizant psihijatrije, a potom i kao psihijatar, bavim se ovisnošću o alkoholu. Radim kao terapeut u Dnevnoj bolnici Odjela alkoholizma Klinike za psihijatriju KB "Sestre milosrdnice" u Zagrebu. Završio sam poslijediplomski studij iz forenzičke (sudske) psihijatrije, te magistrirao i doktorirao s temama vezanim uz alkoholizam i agresivnost.
Uz kolege Roberta Torrea, Antu Oreškovića i kolegicu Anu Matošić, spadam u ?mlađu? gardu hrvatskih alkohologa, premda sam mišljenja da iskustva u radu imamo već i više nego dovoljno. Stoga bez lažne skromnosti mogu reći da izbor za predsjednika Saveza doživljavam kao rezultat svog dosadašnjeg ?rudarskog? rada u Klinici, te potrebe uvođenja novih ljudi u rad i vođenje Saveza.
Kao što mnogi od vas, liječenih u našoj Klinici, već znate, temeljno načelo moga djelovanja je povratak i učvršćivanje osjećaja samopoštivanja i odgovornosti kod ovisnika o alkoholu. Na području rada s alkoholičarom nema mjesta ispraznom moraliziranju i potenciranju osjećaja krivnje, već temeljni pristup mora sadržavati uvažavanje ovisnika kao osobe, stvaranje uvida u problem i motiviranje za apstinenciju i promjenu stila ponašanja.
Apstinencija, premda se nameće kao prvi cilj liječenja, sama sebi nije svrhom, već je tek osnovni preduvjet da pojedinac pokuša promijeniti sebe, utjecati na svoju okolinu i uspješnije se nositi sa svakodnevnim životnim nedaćama i problemima. Upravo ovdje dolazimo do uloge kluba liječenih alkoholičara, ne samo kao podrške za održavanje apstinencije, nego kao psihoterapijske grupe koja služi za psihološko napredovanje člana i obitelji, te uspješno suočavanje sa svakodnevnim životnim stresom. Upravo zbog proširene uloge kluba, koju nameću društvene promjene i okolnosti u kojima djelujemo, jedna od najvažnijih zadaća u idućem razdoblju je kontinuirano stručno usavršavanje, prvenstveno stručnih djelatnika, ali i dostručnih i ostalih članova kluba.
Trudit ću se, u suradnji s vrijednim suradnicima, osigurati svim zajednicama klubova, te klubovima pojedinačno, mogućnost kvalitetnog usavršavanja na području alkohologije, kao i stručni nadzor (superviziju) rada u klubu (ne kao kontrolu, već prvenstveno kao servis i podršku).
Pozivam sve vas da mi se sa svojim prijedlozima i kritikama obratite poštom ili telefonom (01 37 87 217), ili na e-mail adresu: zoran.zoricic1@zg.htnet.hr, kako bismo mogli uspješnije surađivati na dobrobit sviju nas i unaprijediti funkcioniranje našeg Saveza.
Još jednom vas srdačno pozdravljam, zahvaljujući na ukazanom povjerenju.
Dr. sc. Zoran Zoričić, dr. med
