O vrijednosti i ulozi Alkohološkog glasnika
O vrijednosti i ulozi Alkohološkog glasnika
Potaknuta raspravama na zadnjem sastanku Uredničkog odbora Alkohološkog glasnika, održanom 21. siječnja i posebno sadržajem pisma koje me je dočekalo kod kuće, osjetila sam potrebu napisati nekoliko riječi o svom viđenju uloge i vrijednosti Glasnika.
Što sam čula na sastanku? Primjedbe gđe Kancir iz Velike Gorice, koje su joj iznijeli članovi ondašnjih klubova, da Alkohološki glasnik nije dobar jer se: premalo govori o alkoholizmu, članci od pred par godina se ponavljaju, a neki radovi se ne objavljuju. Po mišljenju urednice i ostalih članova Uređivačkog odbora takve su primjedbe neutemeljene, jer se i previše govori o alkoholizmu, gotovo isključivo, nijedan rad iz prošlih godina nije ponovljen, a gotovo svi pristigli prilozi se objavljuju, koliko to volumen broja dozvoljava. Ostavit ću odgovore na ova pitanja otvorene, neka ih donesu oni koji stvarno čitaju Glasnik. Uz to, primjedbe trebaju biti i argumentirane.
Već na početku mogu reći, da osobno mislim da je Alkohološki glasnik ne samo dobar, nego iz godine u godinu sve bolji, bogatiji sadržajem, prilozima, slikama, a i stručnim člancima koji na jednostavan način približavaju problematiku vezanu uz alkohol i alkoholizam (npr. o mobbingu, izgaranju stručnih djelatnika, povezanosti alkohola i ostalih, posebno zloćudnih bolesti itd.).
Tu su i novosti iz tiska i s interneta, izvješća s godišnjih skupština, aktivnosti klubova izvan redovitih sastanaka. Prilozi nisu samo iz Zagreba i Zagrebačke županije već iz svih klubova diljem naše zemlje, naravno zastupljeni proporcionalno aktivnostima pojedinih klubova. Više aktivnosti, više članova koji njeguju pisanu riječ - više njihovih priloga u Glasniku!
Na početku sam navela da imam i drugi razlog koji me naveo da napišem ovaj prilog. To je pismo koje mi je poslao zatvorenik koji se trenutno nalazi na izdržavanju kazne u KZ Lepoglava. Citiram početak njegovog pisma:"Znam da će vas ovo moje pismo malo iznenaditi pošto se mi ne poznamo. Naime, pročitao sam o vašem Klubu " Stara Tkalča" u Alkohološkom glasniku, pa sam vam se odlučio javiti. Prepoznao sam zgradu čim sam je ugledao u "Glasniku". Imam namjeru, da kad jednom izađem, postanem vašim stalnim članom, jer živjeti bez alkohola, to je zdrav život."
Naravno da ću na primljeno pismo odgovoriti, kao što sam već jednom učinila i osoba koja mi se na taj način javila, doista je postala članom našeg kluba. No, ne bih duljila. Završila bih citatom iz objavljenog članka u jednom od Alkoholoških glasnika pod naslovom Alkohološki glasnik nije dobar?: ?Volimo da nas drugi pohvale. Drago nam je kad učinimo nešto korisno pa iznesimo to izvan granica našeg kluba. Nemojmo biti sebični, sjednimo i napišimo nešto - bolje ćemo se osjećati. "Živa" riječ apstinenta ili člana obitelji mnogo više znači i pomaže nego stručni članci. Budimo sami kreatori izgleda i sadržaja Alkohološkog glasnika. Dopustimo jedni drugima i ovakav način pomoći i međusobnog upoznavanja.? (S.K.)
Prim.dr.sc. Mirjana Marković-Glamočak,
članica Uređivačkog odbora
Potaknuta raspravama na zadnjem sastanku Uredničkog odbora Alkohološkog glasnika, održanom 21. siječnja i posebno sadržajem pisma koje me je dočekalo kod kuće, osjetila sam potrebu napisati nekoliko riječi o svom viđenju uloge i vrijednosti Glasnika.
Što sam čula na sastanku? Primjedbe gđe Kancir iz Velike Gorice, koje su joj iznijeli članovi ondašnjih klubova, da Alkohološki glasnik nije dobar jer se: premalo govori o alkoholizmu, članci od pred par godina se ponavljaju, a neki radovi se ne objavljuju. Po mišljenju urednice i ostalih članova Uređivačkog odbora takve su primjedbe neutemeljene, jer se i previše govori o alkoholizmu, gotovo isključivo, nijedan rad iz prošlih godina nije ponovljen, a gotovo svi pristigli prilozi se objavljuju, koliko to volumen broja dozvoljava. Ostavit ću odgovore na ova pitanja otvorene, neka ih donesu oni koji stvarno čitaju Glasnik. Uz to, primjedbe trebaju biti i argumentirane.
Već na početku mogu reći, da osobno mislim da je Alkohološki glasnik ne samo dobar, nego iz godine u godinu sve bolji, bogatiji sadržajem, prilozima, slikama, a i stručnim člancima koji na jednostavan način približavaju problematiku vezanu uz alkohol i alkoholizam (npr. o mobbingu, izgaranju stručnih djelatnika, povezanosti alkohola i ostalih, posebno zloćudnih bolesti itd.).
Tu su i novosti iz tiska i s interneta, izvješća s godišnjih skupština, aktivnosti klubova izvan redovitih sastanaka. Prilozi nisu samo iz Zagreba i Zagrebačke županije već iz svih klubova diljem naše zemlje, naravno zastupljeni proporcionalno aktivnostima pojedinih klubova. Više aktivnosti, više članova koji njeguju pisanu riječ - više njihovih priloga u Glasniku!
Na početku sam navela da imam i drugi razlog koji me naveo da napišem ovaj prilog. To je pismo koje mi je poslao zatvorenik koji se trenutno nalazi na izdržavanju kazne u KZ Lepoglava. Citiram početak njegovog pisma:"Znam da će vas ovo moje pismo malo iznenaditi pošto se mi ne poznamo. Naime, pročitao sam o vašem Klubu " Stara Tkalča" u Alkohološkom glasniku, pa sam vam se odlučio javiti. Prepoznao sam zgradu čim sam je ugledao u "Glasniku". Imam namjeru, da kad jednom izađem, postanem vašim stalnim članom, jer živjeti bez alkohola, to je zdrav život."
Naravno da ću na primljeno pismo odgovoriti, kao što sam već jednom učinila i osoba koja mi se na taj način javila, doista je postala članom našeg kluba. No, ne bih duljila. Završila bih citatom iz objavljenog članka u jednom od Alkoholoških glasnika pod naslovom Alkohološki glasnik nije dobar?: ?Volimo da nas drugi pohvale. Drago nam je kad učinimo nešto korisno pa iznesimo to izvan granica našeg kluba. Nemojmo biti sebični, sjednimo i napišimo nešto - bolje ćemo se osjećati. "Živa" riječ apstinenta ili člana obitelji mnogo više znači i pomaže nego stručni članci. Budimo sami kreatori izgleda i sadržaja Alkohološkog glasnika. Dopustimo jedni drugima i ovakav način pomoći i međusobnog upoznavanja.? (S.K.)
Prim.dr.sc. Mirjana Marković-Glamočak,
članica Uređivačkog odbora
