Alkohol i njegovo djelovanje na ljudski organizam
Čovjek je oduvijek žudio za olakšanjem svakodnevnih problema, tražeći pomoć sa svih strana. Umjesto da pomoć nađe u sebi, u drugima ili u nekim spoznajama, npr. u religiji ? duhovnu pomoć, pokušavao je nalaziti pomoć u raznim psihoaktivnim tvarima, onima koje djeluju svojim kemijskim sastavom na duševni život preko živčanog sustava. Iako je vječno iskustvo da se svako pretjerivanje u životu naplaćuje, tako je i dugotrajno iskustvo pokazalo da se privremene ?koristi? koje čovjek ima od djelovanja takvih tvari, kasnije izazivaju mnogo gore štete i posljedice. One posebice nastaju nakon dugotrajnog uzimanja i zlouporabe takvih psihoaktivnih tvari. Jedna od najstarijih i najduže poznatih, ujedno i najraširenijih i najopasnijih psihoaktivnih tvari-droga, jest alkohol.
Alkohol
Alkohol ili etanol jednostavni je organski spoj - lančani spoj ugljika, vodika i kisika, bistra je i bezbojna tekućina, koja nastaje u prirodi alkoholnim vrenjem uz pomoć gljivica, iz ugljikohidrata nekih vrsta voća, žitarica, hmelja, itd. Kao što ćemo vidjeti, nije baš bezopasna, osobito kada se ispija naglo, kao u mladih u svrhu samodokazivanja ili oklade.
Neki slični spojevi: metilni, butilni i amilni alkoholi još su daleko otrovniji od etilnog alkohola. Priređeni su u industrijske svrhe, te nisu dostupni. Metilni alkohol, kao prirodni, nalazi se u nekvalitetnim vinima ? tzv. direktoru i može uzrokovati oštećenja središnjeg živčanog sustava i vida.
Alkohol se u prirodi rijetko nalazi, prisutan je u slabim koncentracijama u provrelom, otpalom voću i rijetko se događa da se ljudi na taj način raspolože.
U filmu ?Ta divna stvorenja? se to dogodilo životinjama koje su jele prevelike količine prevrelog voća i pokazivale vidljive znakove opitosti. Trebali bismo pojesti 1-2 kg prezrelog vrlo slatkog voća da bismo uzeli alkohola kao u pola pića.
Koncentrirana alkoholna pića, tzv. žestoka pića, dobivaju se suhom destilacijom.
Mijena i djelovanje alkohola
Alkohol najčešće djeluje na čovjeka kada ga uzima oralno, tj. kad ga pije. Rijetko se događa da se resorbira preko kože ? masiranjem alkohola ili udisanjem, kod boravka u vinskom podrumu u vrijeme alkoholnog vrenja (zasićenje alkoholnih para), odnosno udisanjem alkoholnog isparavanja s obloga, što je vrlo opasno kod male djece.
Alkohol se, dolazeći u kontakt sa sluznicom usta, ždrijela i jednjaka resorbira (upijen u krv) u manjim količinama. U želucu se alkohol ne razgrađuje ? već eventualno jako žestoki alkohol razgrađuje želučanu sluznicu. Tek ulaženjem u tanko crijevo, alkohol se rasprostire po nizu metara crijeva i biva upijan u krvne žile preko milijuna crijevnih resica. Takav tanki film (sloj) alkohola, za vrijeme kratkog zadržavanja u tankom crijevu, ne može bitno oštećivati crijevo. Alkohol u tankom crijevu gotovo u potpunosti biva resorbiran u krv i odlazi u jetru, koja bi ga u 90% slučajeva trebala razgraditi. Međutim, jetra to radi vrlo sporo, jer je kroz evoluciju ?naučila? da joj dolaze samo male količine, odnosno koncentracije alkohola. Stoga jetra ne razgrađuje ni pola pića na sat, pa je ta mjera ? pola pića po obroku, ona prirodna, maksimalna količina koja je za prehrambenu funkciju moguća, ?dozvoljena? za alkoholno otapanje masti.
Svaka veća količina alkohola djeluje na mozak čovjeka, ošamućuje ga ili mu već (ispitivanjem dokazano) smanjuje spolnu moć. Tih pola pića upotrebljavaju umjerene kulture ? civilizacije kao onu dozu koja se davala ljudima Sredozemlja uz jedan obrok. S tih pola pića (čaša rijetke bevande), dobila bi se relativno vrlo mala koncentracija alkohola u krvi ? do 0,2 g prom.
Alkohol se u jetri razgrađuje uz pomoć jetrenog fermenta alkoholdehidroigenaze. Izlučivanjem preko mokraće i izdisanjem alkoholnih para, iz organizma se izlučuju vrlo male količine alkohola. (Preko tih koncentracija, pretragom mokraće ili izdahnutog zraka, može se zaključiti i o koncentraciji alkohola u krvi, koja je najmjerodavnija za točnu dijagnozu opitosti, osobito kod nesreća sa zakonskim posljedicama.)
Koncentracija alkohola u krvi ovisi i o načinu pijenja. Pijemo li siti, kroz duže vrijeme, u manjim obrocima i niže koncentrirana alkoholna pića, postupno će rasti koncentracija alkohola u krvi, kao i postupnije padati. Suprotno, pijemo li natašte, naiskap i pića više koncentracije, naglije će i do veće koncentracije narasti koncentracija alkohola u krvi.
Kod koncentracije 0,3 do 0,5 prom. dolazi do prvih jasnih djelovanja na živčani sustav. Usporavaju se refleksi, sužava se vidno polje, slabi oštrina vida, smanjuje se mišićna snaga i slabi pažnja. Krivo se procjenjuju prilike oko sebe, preslobodno se ulazi u rizike te se u mnogim europskim zemljama koncentracija alkohola u krvi (alkoholemila) od 0,5 do 0,8 prom. uzima kao granična, dozvoljena za vozače amatere. Kod nas nije dozvoljena nikakva koncentracija alkohola u krvi ni za amatere, niti za profesionalne vozače. Međutim, pri toj koncentraciji ispitanik najčešće još ne osjeća djelovanje alkohola na sebe. Nije promijenio raspoloženje, tjeskoba ili strah se ne umanjuju.
Tek s oko 1 gr. prom. čovjek postaje pripit (maloljetnici radi nenaviklosti na alkohol i ranije), tj. bez strahova, kočnica, sputanosti, bolje raspoložen, veseo. Kod nekih pojedinaca već ranije dolazi do znakova nelagode i nepodnošenja alkohola (po nekima i jedno piće dnevno škodi, pa se općenito bilo koja količina alkohola ne može preporučiti, nego reći da je svaka upotreba alkohola rizična).
Kod oko 2 gr prom. možemo najčešće reći da postoji jasno pijano stanje, a čovjek je izrazito dobre volje (iako ima i suprotnih primjera, tj. javljanja neraspoloženja), preslobodan i otkočen. Dolazi i do prvih agresivnih, nasilnih radnji, nepristojnosti, svadljivosti, te prevelike slobode u spolnom ponašanju (s mogućim posljedicama kao što su sifilis, kapavac, SIDA).
Kod koncentracije 3 gr prom. alkohola u krvi čovjek postaje teško pijan, sužene svijesti, pospan (usniva), moguće je gađenje prema daljnjem pijenju ili povraćanje. Dolazi do još veće nasilnosti, tromih i nesigurnih kretnji i govora. Daljnje pijenje nije ni moguće.
Ako se naiskap pilo (mladi ljudi u smislu oklade ili samodokazivanja), moguće su i više koncentracije, koje izazivanu komu (4 gr prom.) ili smrt (5 gr prom.). Ukoliko se uz alkohol uzimaju lijekovi ili droge, djelovanje alkohola, a i lijekova i droga se pojačava te je potreban krajnji oprez.
Alkohol
Alkohol ili etanol jednostavni je organski spoj - lančani spoj ugljika, vodika i kisika, bistra je i bezbojna tekućina, koja nastaje u prirodi alkoholnim vrenjem uz pomoć gljivica, iz ugljikohidrata nekih vrsta voća, žitarica, hmelja, itd. Kao što ćemo vidjeti, nije baš bezopasna, osobito kada se ispija naglo, kao u mladih u svrhu samodokazivanja ili oklade.
Neki slični spojevi: metilni, butilni i amilni alkoholi još su daleko otrovniji od etilnog alkohola. Priređeni su u industrijske svrhe, te nisu dostupni. Metilni alkohol, kao prirodni, nalazi se u nekvalitetnim vinima ? tzv. direktoru i može uzrokovati oštećenja središnjeg živčanog sustava i vida.
Alkohol se u prirodi rijetko nalazi, prisutan je u slabim koncentracijama u provrelom, otpalom voću i rijetko se događa da se ljudi na taj način raspolože.
U filmu ?Ta divna stvorenja? se to dogodilo životinjama koje su jele prevelike količine prevrelog voća i pokazivale vidljive znakove opitosti. Trebali bismo pojesti 1-2 kg prezrelog vrlo slatkog voća da bismo uzeli alkohola kao u pola pića.
Koncentrirana alkoholna pića, tzv. žestoka pića, dobivaju se suhom destilacijom.
Mijena i djelovanje alkohola
Alkohol najčešće djeluje na čovjeka kada ga uzima oralno, tj. kad ga pije. Rijetko se događa da se resorbira preko kože ? masiranjem alkohola ili udisanjem, kod boravka u vinskom podrumu u vrijeme alkoholnog vrenja (zasićenje alkoholnih para), odnosno udisanjem alkoholnog isparavanja s obloga, što je vrlo opasno kod male djece.
Alkohol se, dolazeći u kontakt sa sluznicom usta, ždrijela i jednjaka resorbira (upijen u krv) u manjim količinama. U želucu se alkohol ne razgrađuje ? već eventualno jako žestoki alkohol razgrađuje želučanu sluznicu. Tek ulaženjem u tanko crijevo, alkohol se rasprostire po nizu metara crijeva i biva upijan u krvne žile preko milijuna crijevnih resica. Takav tanki film (sloj) alkohola, za vrijeme kratkog zadržavanja u tankom crijevu, ne može bitno oštećivati crijevo. Alkohol u tankom crijevu gotovo u potpunosti biva resorbiran u krv i odlazi u jetru, koja bi ga u 90% slučajeva trebala razgraditi. Međutim, jetra to radi vrlo sporo, jer je kroz evoluciju ?naučila? da joj dolaze samo male količine, odnosno koncentracije alkohola. Stoga jetra ne razgrađuje ni pola pića na sat, pa je ta mjera ? pola pića po obroku, ona prirodna, maksimalna količina koja je za prehrambenu funkciju moguća, ?dozvoljena? za alkoholno otapanje masti.
Svaka veća količina alkohola djeluje na mozak čovjeka, ošamućuje ga ili mu već (ispitivanjem dokazano) smanjuje spolnu moć. Tih pola pića upotrebljavaju umjerene kulture ? civilizacije kao onu dozu koja se davala ljudima Sredozemlja uz jedan obrok. S tih pola pića (čaša rijetke bevande), dobila bi se relativno vrlo mala koncentracija alkohola u krvi ? do 0,2 g prom.
Alkohol se u jetri razgrađuje uz pomoć jetrenog fermenta alkoholdehidroigenaze. Izlučivanjem preko mokraće i izdisanjem alkoholnih para, iz organizma se izlučuju vrlo male količine alkohola. (Preko tih koncentracija, pretragom mokraće ili izdahnutog zraka, može se zaključiti i o koncentraciji alkohola u krvi, koja je najmjerodavnija za točnu dijagnozu opitosti, osobito kod nesreća sa zakonskim posljedicama.)
Koncentracija alkohola u krvi ovisi i o načinu pijenja. Pijemo li siti, kroz duže vrijeme, u manjim obrocima i niže koncentrirana alkoholna pića, postupno će rasti koncentracija alkohola u krvi, kao i postupnije padati. Suprotno, pijemo li natašte, naiskap i pića više koncentracije, naglije će i do veće koncentracije narasti koncentracija alkohola u krvi.
Kod koncentracije 0,3 do 0,5 prom. dolazi do prvih jasnih djelovanja na živčani sustav. Usporavaju se refleksi, sužava se vidno polje, slabi oštrina vida, smanjuje se mišićna snaga i slabi pažnja. Krivo se procjenjuju prilike oko sebe, preslobodno se ulazi u rizike te se u mnogim europskim zemljama koncentracija alkohola u krvi (alkoholemila) od 0,5 do 0,8 prom. uzima kao granična, dozvoljena za vozače amatere. Kod nas nije dozvoljena nikakva koncentracija alkohola u krvi ni za amatere, niti za profesionalne vozače. Međutim, pri toj koncentraciji ispitanik najčešće još ne osjeća djelovanje alkohola na sebe. Nije promijenio raspoloženje, tjeskoba ili strah se ne umanjuju.
Tek s oko 1 gr. prom. čovjek postaje pripit (maloljetnici radi nenaviklosti na alkohol i ranije), tj. bez strahova, kočnica, sputanosti, bolje raspoložen, veseo. Kod nekih pojedinaca već ranije dolazi do znakova nelagode i nepodnošenja alkohola (po nekima i jedno piće dnevno škodi, pa se općenito bilo koja količina alkohola ne može preporučiti, nego reći da je svaka upotreba alkohola rizična).
Kod oko 2 gr prom. možemo najčešće reći da postoji jasno pijano stanje, a čovjek je izrazito dobre volje (iako ima i suprotnih primjera, tj. javljanja neraspoloženja), preslobodan i otkočen. Dolazi i do prvih agresivnih, nasilnih radnji, nepristojnosti, svadljivosti, te prevelike slobode u spolnom ponašanju (s mogućim posljedicama kao što su sifilis, kapavac, SIDA).
Kod koncentracije 3 gr prom. alkohola u krvi čovjek postaje teško pijan, sužene svijesti, pospan (usniva), moguće je gađenje prema daljnjem pijenju ili povraćanje. Dolazi do još veće nasilnosti, tromih i nesigurnih kretnji i govora. Daljnje pijenje nije ni moguće.
Ako se naiskap pilo (mladi ljudi u smislu oklade ili samodokazivanja), moguće su i više koncentracije, koje izazivanu komu (4 gr prom.) ili smrt (5 gr prom.). Ukoliko se uz alkohol uzimaju lijekovi ili droge, djelovanje alkohola, a i lijekova i droga se pojačava te je potreban krajnji oprez.
Doc. dr. sc. Darko Breitenfeld
