Predstavljanje promjena u radu Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara
Dr. sc. Zoran Zoričić
Predsjednik HSKLA
Predstavljanje promjena u radu Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara
Štovani suradnici,
obraćam Vam se u nadi da ste tijekom ljeta odmorili dušu i tijelo, te da ste i dalje voljni punom snagom sudjelovati u radu našeg Saveza, a na korist cjelokupne obitelji ljudi s problemom ovisnosti o alkoholu.
Kao što i sami znate, obitelj klubova broji lijepih četrdesetak godina. Zamišljena i ostvarena od strane pokojnog prof. Hudolina, vođena od prof. Langa, doc. Breitenfelda, prim. Golik-Gruber, i uz podršku svih Vas, postala je temeljni subjekt rehabilitacije liječenih ovisnika o alkoholu, kako na području Lijepe naše, tako i u širem okružju. Uz mnogobrojna priznanja za dosadašnji rad, istaknute zasluge i lovorike, moramo se osvrnuti i na manjkavosti koje nas ograničavaju u uspješnom radu, te posljedično umanjuju rezultate postignute kroz mjere primarne i sekundarne prevencije. Jasno je da pogled moramo kritički osvrnuti unazad. Od samog početka osnivanja klubova u Republici Hrvatskoj šezdesetih godina prošlog stoljeća, a u kontekstu vremena i prostora (ateistička, socijalno ustrojena zajednica), prof. Hudolin je prepoznao potencijal u svijetu već provjerene i uspješne metode rada AA (udruge anonimnih alkoholičara) te je genijalno prilagodio postojećim društvenim prilikama. Pristavši na kompromis, potvrdio je genijalnost i podmetnuo kukavičje jaje doktrine rada klubova samopomoći i uzajamne pomoći u uvjete ateističkog, socijalističkog društva. Odrekavši se svjesno religijske doktrine u radu AA, potencirao je ideju bratstva i uzajamne odgovornosti svih članova KLA, te sukladno ideji tadašnje države o kolektivnoj odgovornosti društva za pojedinca, zakucao na "jasle" kontinuirane društvene podrške i pomoći šireg kruga društvenih djelatnika svih profila. Oduševljenje idejom i konačno uspješnim sredstvom u borbi protiv alkoholne ovisnosti, potaklo je čitavu vojsku liječnika opće prakse, specijalista psihijatara, medicinskih sestara, socijalnih radnika, defektologa te mnogih drugih na djelovanje u radu na ovom području. Upravo zbog zanosa uspješnošću metode, kao i njenom naizgled krajnjom jednostavnošću, vojska djelatnika pristajala je i na nesebičan volonterski rad na ovom području. Današnja Klinika za psihijatriju KB "Sestre milosrdnice", pod vodstvom prof. Hudolina i prof Langa, bila je zamašnjak i katalizator procesa edukacije stručnjaka, kontinuirane supervizije, znanstvene djelatnosti s područja alkohologije te međunarodne suradnje. Obitelj klubova kontinuirano se povećavala, dostižući pred rat i brojku od šestotinjak klubova u Republici Hrvatskoj.
Međutim, već sredinom osamdesetih godina, točnije od alkohološkog kongresa u Opatiji 1985. godine, prof. Hudolin modificira teoriju o alkoholizmu kao bolesti, prelazeći na alkoholizam kao stil života, te težište svog rada prebacuje na razvoj klubova u Italiji. Otvoreno govoreći, jasno je da je ovaj odmak pogodio klubove u Hrvatskoj jer je otišao čovjek koji ih je stvorio, i autoritativno vodio, ne trpeći previše prigovore. Na pitanje zašto je došlo do ovog razlaza, odgovor bi jednog dana trebali dati njegovi suvremenici, od kojih su neki i danas aktivni. Uglavnom, od tada je broj klubova sve do kraja Domovinskog rata u kontinuiranom padu.
Po prebacivanju težišta rada prof. Hudolina u Italiju, vodstvo klubova i hrvatske alkohologije preuzima pokojni prof. Lang, dajući osobni pečat radu klubova, prvenstveno kroz ljudsku toplinu u radu sa suradnicima i ovisnicima, te medijsku promociju problema alkoholizma u društvu. Nažalost, društvene prilike obilježene ratom te tranzicijom hrvatskog društva i gospodarstva, kataliziraju proces gašenja klubova, prvenstveno na ratom zahvaćenim područjima. U masi psihičkih problema boraca i ratom pogođenog stanovništva, problem alkoholizma pada u drugi plan, premda raste broj ljudi s problemom alkoholne ovisnosti.
Tranzicija društva s prijelazom s društvenog na privatno vlasništvo, pomak odgovornosti s kolektivne na osobnu, sve veće otuđenje građana, promjena sustava vrijednosti društva i pojedinca, ne pogoduju ponovnom oporavku dobrano načete obitelji KLA.
Uz veliki trud i odricanja doc. Breitenfelda, prim. Golik-Gruber te prim. Marinića, dolazi do postupnog oporavka broja klubova i kvalitete rada u njima. Na Klinici za psihijatriju KB "Sestre milosrdnice" trudom prof. Thallera i suradnika educiraju se grupe mlađih stručnih djelatnika za rad na području ovisnosti o alkoholu.
Ipak, onog zanosa i entuzijazma iz sredine šezdesetih godina nema, a to nije slučajno. U svjetlu današnjeg društva i sustava vrijednosti, gdje se puno toga cijeni isključivo kroz zaradu, volonterski rad je izuzetak, a ne pravilo. Šira društvena zajednica fokus pažnje s područja javno-zdravstvenog problema ovisnosti pomiče s alkoholizma na ilegalne droge, usmjeravajući stručnjake i velika sredstva na ovo područje, dok za borbu protiv alkoholizma izdvaja sasvim skromna sredstva.
S druge strane, pritisak javnosti i stručnjaka da se nešto više napravi na području ovisnosti o alkoholu te oživi "stara slava" Hudolinovog vremena usmjeren je na onaj uzak krug stručnjaka koji su podmetnuli leđa i zahvaljujući kojima su klubovi i preživjeli prošlo, turbulentno razdoblje. Ukratko, mnogi peru ruke i kritiziraju, a rijetki rade. Jedan radi, a trojica pametuju.
Osvrćući se kritički na rad same struke, moram reći nešto i o doprinosu samih članova klubova, liječenih alkoholičara. Vojska ljudi s problemom ovisnosti o alkoholu, sama zaliječena, dala je ogroman doprinos u radu klubova, i bez njihove pomoći ne bi bio moguć razvoj klubova. I dan danas, veći broj nekadašnjih ovisnika, a sada uzornih građana nesebično daje sve od sebe za kontinuitet uspješnog rada u Savezu. S druge strane, određeni broj bivših ovisnika, sada apstinenata, učestalo prigovara zbog svega i svačega, stvarajući otpore promjenama i prilagodbama u radu, a zapravo čuvajući sitne, parcijalne vlastite interese. Pametnome dovoljno.
I tako dolazimo do sadašnjeg trenutka u radu klubova. Početkom godine je odgovornost za rad HSKLA predana u moje ruke kroz funkciju predsjednika Saveza. U lipnju sam preuzeo i Zajednicu klubova liječenih alkoholičara grada Zagreba. Za početak je fokus pažnje usmjeren na djelovanje klubova izvan Zagreba, potičući kroz radne sastanke djelovanje klubova u Istri, Slavoniji, Splitu, Sisku i drugim krajevima Lijepe naše. Priča je svuda slična: nedovoljan broj stručnih kadrova, izostanak entuzijazma i novčanih sredstava. No isto tako, brojni su i primjeri nesebičnog rada i doprinosa životu klubova, kako stručnih djelatnika, tako i samih ovisnika.
Nakon prvog polugodišta izvještavan Vas u našem zajedničkog Glasniku o budućim planovima u radu Saveza. Suočeni s kroničnim nedostatkom stručnih djelatnika, čiji angažman postaje ograničavajući faktor u radu i razvoju klubova, planiramo pristup stručnoj izobrazbi za djelovanje u klubovima otvoriti širem profilu djelatnika, uključujući i same bivše ovisnike. Jasno je da će za liječene ovisnike biti postavljeni i određeni kriteriji, o kojima ćemo naknadno izvijestiti. Edukacija će biti kontinuirana, u trajanju od najmanje dvije godine, sa sedamdesetak sati teoretske nastave, te stotinjak sati praktične u klubovima uz iskusna, visoko stručnog djelatnika. Teoretski dio edukacije bit će provođen u Referentnom centru Ministarstva zdravstva RH u KB "Sestre milosrdnice". Supervizija rada djelatnika u klubovima i samih klubova biti će kontinuirana, poduzeta od strane vodećih stručnjaka s područja ovisnosti o alkoholu, iz naših najrenomiranijih ustanova. U studenom ove godine planiramo krenuti s edukacijom i pozivam sve zainteresirane da nam se obrate radi predbilježbe.
Nadamo se da ćemo od strane odgovornih društvenih institucija dobiti ne samo verbalnu, već i neophodnu materijalno-novčanu potporu za ambiciozan izneseni program. Jer ponavljam, odgovornost za provođenje programa, te općenito rad na području ovisnosti o alkoholu, nije samo na plećima nas nekoliko stručnjaka, već prvenstveno šire društvene zajednice i svih liječenih ovisnika, koji djelovanjem kroz klubove ne samo da pomažući novim ovisnicima u liječenju vraćaju ono što su nekad sami dobili, već i učvršćuju vlastiti, izmijenjeni stil života i motivaciju za apstinencijom. A time se vraćaju iskonima ideje klubova samopomoći i uzajamne pomoći.
Završavajući ovo pismo, pozivam Vas da nesebično pružite doprinos u daljnjem radu našeg Saveza. Bez našeg zanosa, poduzetnosti i stege u provođenju programa uspjeh neće biti moguć. Srdačno Vas pozdravljam,
Predsjednik HSKLA
Predstavljanje promjena u radu Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara
Štovani suradnici,
obraćam Vam se u nadi da ste tijekom ljeta odmorili dušu i tijelo, te da ste i dalje voljni punom snagom sudjelovati u radu našeg Saveza, a na korist cjelokupne obitelji ljudi s problemom ovisnosti o alkoholu.
Kao što i sami znate, obitelj klubova broji lijepih četrdesetak godina. Zamišljena i ostvarena od strane pokojnog prof. Hudolina, vođena od prof. Langa, doc. Breitenfelda, prim. Golik-Gruber, i uz podršku svih Vas, postala je temeljni subjekt rehabilitacije liječenih ovisnika o alkoholu, kako na području Lijepe naše, tako i u širem okružju. Uz mnogobrojna priznanja za dosadašnji rad, istaknute zasluge i lovorike, moramo se osvrnuti i na manjkavosti koje nas ograničavaju u uspješnom radu, te posljedično umanjuju rezultate postignute kroz mjere primarne i sekundarne prevencije. Jasno je da pogled moramo kritički osvrnuti unazad. Od samog početka osnivanja klubova u Republici Hrvatskoj šezdesetih godina prošlog stoljeća, a u kontekstu vremena i prostora (ateistička, socijalno ustrojena zajednica), prof. Hudolin je prepoznao potencijal u svijetu već provjerene i uspješne metode rada AA (udruge anonimnih alkoholičara) te je genijalno prilagodio postojećim društvenim prilikama. Pristavši na kompromis, potvrdio je genijalnost i podmetnuo kukavičje jaje doktrine rada klubova samopomoći i uzajamne pomoći u uvjete ateističkog, socijalističkog društva. Odrekavši se svjesno religijske doktrine u radu AA, potencirao je ideju bratstva i uzajamne odgovornosti svih članova KLA, te sukladno ideji tadašnje države o kolektivnoj odgovornosti društva za pojedinca, zakucao na "jasle" kontinuirane društvene podrške i pomoći šireg kruga društvenih djelatnika svih profila. Oduševljenje idejom i konačno uspješnim sredstvom u borbi protiv alkoholne ovisnosti, potaklo je čitavu vojsku liječnika opće prakse, specijalista psihijatara, medicinskih sestara, socijalnih radnika, defektologa te mnogih drugih na djelovanje u radu na ovom području. Upravo zbog zanosa uspješnošću metode, kao i njenom naizgled krajnjom jednostavnošću, vojska djelatnika pristajala je i na nesebičan volonterski rad na ovom području. Današnja Klinika za psihijatriju KB "Sestre milosrdnice", pod vodstvom prof. Hudolina i prof Langa, bila je zamašnjak i katalizator procesa edukacije stručnjaka, kontinuirane supervizije, znanstvene djelatnosti s područja alkohologije te međunarodne suradnje. Obitelj klubova kontinuirano se povećavala, dostižući pred rat i brojku od šestotinjak klubova u Republici Hrvatskoj.
Međutim, već sredinom osamdesetih godina, točnije od alkohološkog kongresa u Opatiji 1985. godine, prof. Hudolin modificira teoriju o alkoholizmu kao bolesti, prelazeći na alkoholizam kao stil života, te težište svog rada prebacuje na razvoj klubova u Italiji. Otvoreno govoreći, jasno je da je ovaj odmak pogodio klubove u Hrvatskoj jer je otišao čovjek koji ih je stvorio, i autoritativno vodio, ne trpeći previše prigovore. Na pitanje zašto je došlo do ovog razlaza, odgovor bi jednog dana trebali dati njegovi suvremenici, od kojih su neki i danas aktivni. Uglavnom, od tada je broj klubova sve do kraja Domovinskog rata u kontinuiranom padu.
Po prebacivanju težišta rada prof. Hudolina u Italiju, vodstvo klubova i hrvatske alkohologije preuzima pokojni prof. Lang, dajući osobni pečat radu klubova, prvenstveno kroz ljudsku toplinu u radu sa suradnicima i ovisnicima, te medijsku promociju problema alkoholizma u društvu. Nažalost, društvene prilike obilježene ratom te tranzicijom hrvatskog društva i gospodarstva, kataliziraju proces gašenja klubova, prvenstveno na ratom zahvaćenim područjima. U masi psihičkih problema boraca i ratom pogođenog stanovništva, problem alkoholizma pada u drugi plan, premda raste broj ljudi s problemom alkoholne ovisnosti.
Tranzicija društva s prijelazom s društvenog na privatno vlasništvo, pomak odgovornosti s kolektivne na osobnu, sve veće otuđenje građana, promjena sustava vrijednosti društva i pojedinca, ne pogoduju ponovnom oporavku dobrano načete obitelji KLA.
Uz veliki trud i odricanja doc. Breitenfelda, prim. Golik-Gruber te prim. Marinića, dolazi do postupnog oporavka broja klubova i kvalitete rada u njima. Na Klinici za psihijatriju KB "Sestre milosrdnice" trudom prof. Thallera i suradnika educiraju se grupe mlađih stručnih djelatnika za rad na području ovisnosti o alkoholu.
Ipak, onog zanosa i entuzijazma iz sredine šezdesetih godina nema, a to nije slučajno. U svjetlu današnjeg društva i sustava vrijednosti, gdje se puno toga cijeni isključivo kroz zaradu, volonterski rad je izuzetak, a ne pravilo. Šira društvena zajednica fokus pažnje s područja javno-zdravstvenog problema ovisnosti pomiče s alkoholizma na ilegalne droge, usmjeravajući stručnjake i velika sredstva na ovo područje, dok za borbu protiv alkoholizma izdvaja sasvim skromna sredstva.
S druge strane, pritisak javnosti i stručnjaka da se nešto više napravi na području ovisnosti o alkoholu te oživi "stara slava" Hudolinovog vremena usmjeren je na onaj uzak krug stručnjaka koji su podmetnuli leđa i zahvaljujući kojima su klubovi i preživjeli prošlo, turbulentno razdoblje. Ukratko, mnogi peru ruke i kritiziraju, a rijetki rade. Jedan radi, a trojica pametuju.
Osvrćući se kritički na rad same struke, moram reći nešto i o doprinosu samih članova klubova, liječenih alkoholičara. Vojska ljudi s problemom ovisnosti o alkoholu, sama zaliječena, dala je ogroman doprinos u radu klubova, i bez njihove pomoći ne bi bio moguć razvoj klubova. I dan danas, veći broj nekadašnjih ovisnika, a sada uzornih građana nesebično daje sve od sebe za kontinuitet uspješnog rada u Savezu. S druge strane, određeni broj bivših ovisnika, sada apstinenata, učestalo prigovara zbog svega i svačega, stvarajući otpore promjenama i prilagodbama u radu, a zapravo čuvajući sitne, parcijalne vlastite interese. Pametnome dovoljno.
I tako dolazimo do sadašnjeg trenutka u radu klubova. Početkom godine je odgovornost za rad HSKLA predana u moje ruke kroz funkciju predsjednika Saveza. U lipnju sam preuzeo i Zajednicu klubova liječenih alkoholičara grada Zagreba. Za početak je fokus pažnje usmjeren na djelovanje klubova izvan Zagreba, potičući kroz radne sastanke djelovanje klubova u Istri, Slavoniji, Splitu, Sisku i drugim krajevima Lijepe naše. Priča je svuda slična: nedovoljan broj stručnih kadrova, izostanak entuzijazma i novčanih sredstava. No isto tako, brojni su i primjeri nesebičnog rada i doprinosa životu klubova, kako stručnih djelatnika, tako i samih ovisnika.
Nakon prvog polugodišta izvještavan Vas u našem zajedničkog Glasniku o budućim planovima u radu Saveza. Suočeni s kroničnim nedostatkom stručnih djelatnika, čiji angažman postaje ograničavajući faktor u radu i razvoju klubova, planiramo pristup stručnoj izobrazbi za djelovanje u klubovima otvoriti širem profilu djelatnika, uključujući i same bivše ovisnike. Jasno je da će za liječene ovisnike biti postavljeni i određeni kriteriji, o kojima ćemo naknadno izvijestiti. Edukacija će biti kontinuirana, u trajanju od najmanje dvije godine, sa sedamdesetak sati teoretske nastave, te stotinjak sati praktične u klubovima uz iskusna, visoko stručnog djelatnika. Teoretski dio edukacije bit će provođen u Referentnom centru Ministarstva zdravstva RH u KB "Sestre milosrdnice". Supervizija rada djelatnika u klubovima i samih klubova biti će kontinuirana, poduzeta od strane vodećih stručnjaka s područja ovisnosti o alkoholu, iz naših najrenomiranijih ustanova. U studenom ove godine planiramo krenuti s edukacijom i pozivam sve zainteresirane da nam se obrate radi predbilježbe.
Nadamo se da ćemo od strane odgovornih društvenih institucija dobiti ne samo verbalnu, već i neophodnu materijalno-novčanu potporu za ambiciozan izneseni program. Jer ponavljam, odgovornost za provođenje programa, te općenito rad na području ovisnosti o alkoholu, nije samo na plećima nas nekoliko stručnjaka, već prvenstveno šire društvene zajednice i svih liječenih ovisnika, koji djelovanjem kroz klubove ne samo da pomažući novim ovisnicima u liječenju vraćaju ono što su nekad sami dobili, već i učvršćuju vlastiti, izmijenjeni stil života i motivaciju za apstinencijom. A time se vraćaju iskonima ideje klubova samopomoći i uzajamne pomoći.
Završavajući ovo pismo, pozivam Vas da nesebično pružite doprinos u daljnjem radu našeg Saveza. Bez našeg zanosa, poduzetnosti i stege u provođenju programa uspjeh neće biti moguć. Srdačno Vas pozdravljam,
Dr. sc. Zoran Zoričić
0 Komentari:
Post a Comment
<< Naslovnica