Što očekujem od sebe...

Što očekujem od sebe,
što očekujem od drugih, što drugi očekuju od mene

Od sebe očekujem i priželjkujem svim srcem da više nikada ne moram doći u ovu ustanovu. Nadam se da ću ustrajati, iako mislim da će to biti težak put. U prvom redu zbog okoline u kojoj radim, s kojom se družim. Vjerujem da ću morati izbjegavati mjesta gdje se pije alkohol.
Od drugih očekujem da pokušaju shvatiti da sam jedan od tisuću ljudi koji su bili ovisnici, da su neki to i sada, samo još sami sebi to ne priznaju. Da me ne nutkaju alkoholom, da me prihvate kao bivšeg ovisnika.
A drugi od mene očekuju red, rad i disciplinu (jako pametno) na poslu.

Od sebe očekujem da što duže izdržim u apstinenciji od alkohola, da pronađem sebe u starom životu, da ne budem stalno u mislima, jer to stvara samo privid stvarnog života. Moram konačno shvatiti da je život samo jedan, da je prolazan, da vrijeme ide u nepovrat, da više nema povratka, rješavati sve svoje probleme kao što sam i počeo otrgavši se poroku-alkoholu koji mi je oduzeo mnogo vremena u životu i financijskih sredstava. Pod utjecajem alkohola sve mi je drugo bilo važnije od samoga sebe i sad mi je žao, mnogo sam toga izgubio, a nisam ni osnovao svoju obitelj.
Od drugih očekujem da me prihvate takvog kakav jesam, jer ja ne mogu biti nitko drugi, makar to drugi željeli. U nekim stvarima još nešto mogu popraviti, jer još nije sve izgubljeno, još postoji nada, samo moram pronaći pravi put do željenog cilja.

Obitelj očekuje da apstiniram, iako ću živjeti u bojazni da ću opet posegnuti za čašom, a to će im biti teško prihvatiti. Jako im želim ne priuštiti to nezadovoljstvo.

Od sebe očekujem da konačno prekinem apatiju i bezvoljnost koja me sprečava da se pokrenem i iskoristim sve svoje potencijale i ljudske i radne, tako da jednog dana mogu sjesti i sam sebi reći: ?Dobro si to napravio? i biti zadovoljan samim sobom. Očekujem da se oslobodim kompleksa ?što drugi ljudi misle o meni? i konačno se od srca nasmijem, da osjetim da ništa više nisam kriv ni ikome dužan, pa da imam vedar i ugodan dan, da ponovno kao dijete s veseljem promatram svijet oko sebe. Očekujem da si sam dam istinski razlog za zadovoljstvo samim sobom i svojim postupcima.
Od drugih očekujem manje dvoličnosti i licemjerja, manje sebeljublja i srebroljublja. Očekujem poštovanje istinskih vrijednosti zapisanih u svim vjerama i kulturama, a kao najveću - čovjekoljublje. Ako ne mogu biti takvi, onda zaista ne očekujem ama baš ništa.
A drugi od mene očekuju isto što i ja od sebe, barem oni koji me vole ili barem poznaju i poštuju. Ostali samo gledaju na koji način iskoristiti moje mogućnosti za svoje probitke, no za njihova očekivanja me baš briga.

Od sebe očekujem jednu sasvim drugu ženu, onakvu kakva je nekad bila. Ponosna na sebe, svoje postupke, radne rezultate koji su uglavnom urodili plodom. Okrenuti sebe baš i nije tako lako, ali uz malo volje, truda i motivacije se i to može.
Od drugih ne očekujem velike promjene, neka budu onakvi kakvi su sada, jer to mi puno znači u životu.
Drugi od mene očekuju da budem žena kojom će se ponositi, a ne stidjeti se. Jer znaju da ja mogu sve, kad hoću. Treba samo izgraditi stup povjerenja koji se jako dugo gradi, a briše se u jednom trenu.

Od sebe očekujem samo jedno, a to je da ću odoljeti napasti koja se zove alkohol, jer u tome uspijem, život će mi biti ljepši i zadovoljniji.
Od drugih ne očekujem puno, jer su danas, većina ljudi, zaokupljeni svojim problemima i nemaju ni volje niti vremena baviti se nekim drugim. Jedino bih željela da me ne osuđuju i ne vrijeđaju, ne gledaju ispod oka zato što sam bila na liječenju od alkohola, mada bi ih puno trebalo biti sa mnom. Odlučila sam da na takve osobe neću obraćati pažnju jer znam da mi nisu prijatelji, a pokazat će se tko je prijatelj, kad mi pogleda u oči, pruži ruku i kaže mi da mu je drago što sam se odlučila liječiti i uputi mi riječi ohrabrenja.
Oni koji me poznaju, dobro poznaju, očekivat će od mene uspjeh u liječenju i ustrajanje, a oni pak koji me ne poznaju dovoljno, možda će biti ravnodušni, dok će oni malo zlobniji misliti: ?Ah, neće piti neko vrijeme, ali kad iskrsne neki problem, posegnut će za čašom!?

Od sebe očekujem jednu drugu ženu, koja će znati držati do sebe, koja će imati svoje dostojanstvo, svoje ja, neće biti ono što je bila.
Očekujem da me, kada me vide kao drugu osobu, više cijene i poštuju.
A oni od mene očekuju da budem dobra majka, da se mogu mnome ponositi, a ne sramiti me se.

Od sebe imam velika očekivanja, no očekivanja su kao i nade. Možda ostvariva, a možda i ne, što sve ovisi o nama samima, našem karakteru i osobnosti. Vratiti se na neki prosječan način života, vratiti povjerenje uže i šire obitelji i društva. Normalno raditi da bih mogao normalno živjeti i funkcionirati, razmišljati realno.
Od drugih očekujem ponovno povjerenje, ljubav, strpljenje, što vjerujem da mogu steći i već postižem. Vremensko razdoblje mi nije važno, ali učinak da.
A što drugi očekuju od mene, to znam i ne znam. Duboko sam uvjeren da za svoju ženu, roditelje i uže prijatelje znam, a to je apstinencija i povratak u normalniji život, koliko je to moguće u ovim teškim vremenima.

Očekujem od sebe da ne pijem alkohol i da pružim svojoj obitelji bolji život, da ne dolazim kući u pijanom stanju, da ljudi ne govore: ?Vidi, opet ide kući kao slijepa pura!?. Susjedi mi kažu da se sad, kada sam tu, izliječim do kraja, da budem kao čovjek.

Iz ?Promila ?, glasila Socioterapijskog odjela za alkoholizam, PB Vrapče