Moja viđenja

Već 15 godina. Znam, naučili su me da sam ovisnik o alkoholu od svoje 22. godine života. Iako sam im vjerovao, nisam htio ? a mogao sam si pomoći. Ne samo sebi, nego i svojoj obitelji pa i drugima.

Međutim, htio bih reći da sada o tome toliko ne razmišljam, a da budem iskren, i ne žalim za prošlošću jer vidim da postoji i budućnost. Naučio sam da imam pravo voljeti sebe! To su shvatili moji najbliži, ne samo moja obitelj, nego i prijatelji. Još uvijek me proganja moja apstinencija, uz obaveznu uporabu antidepresiva. Jednako koliko me zabrinjava, tako mi daje povod da idem dalje.

Znam čuti savjet, prihvatiti kritiku, obraniti se od nametljivaca, biti svjestan gdje sam, planirati gdje ću biti sutra, da sutra ne bude jučer. Isto tako, naučio sam da imam pravo gledati drugog samo onda kada mu želim pomoći. Mislim da, ako ovako nastavim, ima još puno stvari kojima me možete naučiti. Trudim se i uspijevam govoriti ono što osjećam, a radim ono što mislim ili možda ?moram?.

Istina, nikome sutra nije zagarantirano, ali istina je i to da za svaku minutu zatvorenih očiju gubimo šezdeset sekundi svjetlosti. Istina je također i da ovo ne bih napisao prije 12 ili 15 godina iako sam bio mlađi, ?snažniji?.

Kad dublje razmislim, da sam onda počeo pisati, ne bih imao vremena završiti.

Mile Račić, član obiteljske terapije

Dnevne bolnice "Sv. Ivan" iz Jankomira