IN MEMORIAM - Profesor Vera Franz Bahun
Veliku potresenost i bol izazvala je u meni žalosna vijest. Dana 7. kolovoza 2004. godine umrla je draga i dugogodišnja suradnica, prof. Vera Franz Bahun.
Jedan od najbolnijih zadataka je pisati ?In memoriam? učitelju, dragom suradniku, uzoru. Zbog bogatstva njene ličnosti nije lako napisati sve što bi se trebalo reći.
Prof. Vera Bahun došla je na Rab 1. siječnja 1965. godine i zaposlila se u Psihijatrijskoj bolnici, u kojoj je radila do odlaska u mirovinu, 1980. godine.
Bila je izvanredan stručnjak za kliničku psihologiju. Njeno je ime u Bolnici vezano uz liječenje alkoholizma.
Godine 1967. osnovala je prvu grupu od 32 ovisnika o alkoholu. To je ujedno i godina u kojoj je počeo organizirano raditi Ogledni klub liječenih alkoholičara, koji je službeno registriran 1. listopada 1969. godine. Utemeljila je organizacijski i teorijski koncept liječenja ovisnika po metodi prof. Vladimira Hudolina, i uz pomoć malog broja suradnika ga provela u djelo.
Dvije godine kasnije, počeo je raditi i Gradski klub liječenih alkoholičara u Rabu koji je registriran 1974. godine.
Najbliže suradnike upućivala je u terapijske vještine, prenoseći nam umijeće i ljubav za rad s ovisnicima. Bila je neumoran borac i stvaralac. Za svoj rad primila je mnoge zahvalnice od klubova liječenih alkoholičara, a od grada Raba plaketu. Grad Požega uručio joj je priznanje kao doživotnoj počasnoj građanki.
Kao dugogodišnji aktivist rapskog Crvenog križa također je dobila mnoga priznanja. Svojim izlaganjima aktivno je sudjelovala na kongresima i simpozijima klubova liječenih alkoholičara. Posebno su bile zapažene i pozdravljene njene rasprave na Skupštinama liječenih alkoholičara gdje je izravno prenosila ljubav i poštovanje prema apstinentima i terapeutima koji rade u klubovima.
I nakon odlaska u mirovinu se zanimala za pacijente. Dobivala je puno pisama, razglednica i čestitaka i na sve je odgovarala.Voljela je svoju obitelj, rad, prijatelje, a posebno apstinente. Divila se i radovala svakom njihovom uspjehu, žalostila se neuspjehu.
Na kraju si dopuštam dotaknuti i svoj osobni odnos s prof. Verom. Bila je prva osoba koju sam upoznala kada sam došla u Bolnicu na razgovor u vezi sa zaposlenjem. Od tada, pa sve do njene smrti odnosila se prema meni s jednakim prijateljstvom i dobronamjernim stavom. Zato je moje poštovanje prema njoj ostalo i ostat će do kraja mog života. Takvo poštovanje mogu zavrijediti samo veliki ljudi.
Velika joj hvala za sve što je učinila tijekom svog bogatog života. Hvala joj za svaku riječ koju mi je uputila. Hvala joj za svaku riječ koju je rekla ili napisala apstinentima. Hvala joj za sva dobra djela.
Dragica Cerovski, soc. radnik
Jedan od najbolnijih zadataka je pisati ?In memoriam? učitelju, dragom suradniku, uzoru. Zbog bogatstva njene ličnosti nije lako napisati sve što bi se trebalo reći.
Prof. Vera Bahun došla je na Rab 1. siječnja 1965. godine i zaposlila se u Psihijatrijskoj bolnici, u kojoj je radila do odlaska u mirovinu, 1980. godine.
Bila je izvanredan stručnjak za kliničku psihologiju. Njeno je ime u Bolnici vezano uz liječenje alkoholizma.
Godine 1967. osnovala je prvu grupu od 32 ovisnika o alkoholu. To je ujedno i godina u kojoj je počeo organizirano raditi Ogledni klub liječenih alkoholičara, koji je službeno registriran 1. listopada 1969. godine. Utemeljila je organizacijski i teorijski koncept liječenja ovisnika po metodi prof. Vladimira Hudolina, i uz pomoć malog broja suradnika ga provela u djelo.
Dvije godine kasnije, počeo je raditi i Gradski klub liječenih alkoholičara u Rabu koji je registriran 1974. godine.
Najbliže suradnike upućivala je u terapijske vještine, prenoseći nam umijeće i ljubav za rad s ovisnicima. Bila je neumoran borac i stvaralac. Za svoj rad primila je mnoge zahvalnice od klubova liječenih alkoholičara, a od grada Raba plaketu. Grad Požega uručio joj je priznanje kao doživotnoj počasnoj građanki.
Kao dugogodišnji aktivist rapskog Crvenog križa također je dobila mnoga priznanja. Svojim izlaganjima aktivno je sudjelovala na kongresima i simpozijima klubova liječenih alkoholičara. Posebno su bile zapažene i pozdravljene njene rasprave na Skupštinama liječenih alkoholičara gdje je izravno prenosila ljubav i poštovanje prema apstinentima i terapeutima koji rade u klubovima.
I nakon odlaska u mirovinu se zanimala za pacijente. Dobivala je puno pisama, razglednica i čestitaka i na sve je odgovarala.Voljela je svoju obitelj, rad, prijatelje, a posebno apstinente. Divila se i radovala svakom njihovom uspjehu, žalostila se neuspjehu.
Na kraju si dopuštam dotaknuti i svoj osobni odnos s prof. Verom. Bila je prva osoba koju sam upoznala kada sam došla u Bolnicu na razgovor u vezi sa zaposlenjem. Od tada, pa sve do njene smrti odnosila se prema meni s jednakim prijateljstvom i dobronamjernim stavom. Zato je moje poštovanje prema njoj ostalo i ostat će do kraja mog života. Takvo poštovanje mogu zavrijediti samo veliki ljudi.
Velika joj hvala za sve što je učinila tijekom svog bogatog života. Hvala joj za svaku riječ koju mi je uputila. Hvala joj za svaku riječ koju je rekla ili napisala apstinentima. Hvala joj za sva dobra djela.
Dragica Cerovski, soc. radnik
0 Komentari:
Post a Comment
<< Naslovnica